BIBLIJA ILI SVETO PISMO

Knjiga o Sudijama - 16. glava

  1. Potom otide Samson u Gazu, i ondje vidje jednu ženu kurvu, i uđe k njoj.
  2. I ljudima u Gazi bi kazano: dođe Samson ovamo. I opkoliše i vrebaše ga cijelu noć na vratima gradskim; i stajahu u potaji cijelu noć govoreći: dok svane, ubićemo ga.1.Sam. 19, 11. 1.Sam. 23, 26. Psal. 118, 10. Dela. 9, 24. 2.Kor. 11, 32.
  3. Ali Samson spavav do ponoći usta u ponoći, i ščepa vrata gradska s oba dovratka i iščupa ih s prijevornicom zajedno, i metnu ih na ramena i odnese navrh gore koja je prema Hevronu.
  4. Poslije toga zamilova djevojku na potoku Soriku, kojoj bješe ime Dalida.
  5. I dođoše k njoj knezovi Filistejski i rekoše joj: prevari ga i iskušaj gdje mu stoji velika snaga i kako bismo mu dosadili da ga svežemo i svladamo; a mi ćemo ti dati svaki po tisuću i sto srebrnika.Sud. 14, 15. Prič. 2, 16. Prič. 5, 3. Prič. 7, 21.
  6. I Dalida reče Samsonu: hajde kaži mi gdje stoji tvoja velika snaga i čim bi se mogao svezati i svladati.
  7. A Samson joj reče: da me svežu u sedam gužava sirovijeh neosušenijeh, onda bih izgubio snagu i bio kao i drugi čovjek.
  8. I donesoše joj knezovi Filistejski sedam gužava sirovijeh, još neosušenijeh, i ona ga sveza njima. Prič. 6, 26.
  9. A kod nje bijaše zasjeda u sobi; i ona mu reče: eto Filisteja na te, Samsone! A on pokida gužve, kao što se kida konac od kudjelje kad osjeti vatru; i ne dozna se za snagu njegovu.Jovan 5, 14.
  10. Potom reče Dalida Samsonu: gle, prevario si me, i slagao si mi; nego hajde kaži mi čim bi se mogao svezati.
  11. A on joj reče: da me dobro svežu novim užima kojima nije ništa rađeno, tada bih izgubio snagu i bio bih kao drugi čovjek.
  12. I Dalida uze nova uža, i sveza ga njima, pak mu reče: eto Filisteja na te, Samsone! A zasjeda bijaše u sobi. A on raskide s ruku uža kao konac.Prič. 7, 22.
  13. Tada reče Dalida Samsonu: jednako me varaš i lažeš mi; kaži mi čim bi se mogao svezati? A on joj reče: da sedam pramena kose na glavi mojoj priviješ na vratilo.
  14. I ona zaglavivši vratilo kocem, reče: evo Filisteja na te, Samsone! A on se probudi od sna, i istrže kolac i osnovu i vratilo.
  15. Opet mu ona reče: kako možeš govoriti: ljubim te, kad srce tvoje nije kod mene? Već si me tri puta prevario ne hoteći mi kazati gdje ti je velika snaga. Sud. 14, 16. Prič. 2, 16.
  16. I ona mu dosađivaše svojim riječima svaki dan i navaljivaše na nj, i duša mu prenemože da umre,
  17. Te joj otvori cijelo srce svoje, i reče joj: britva nije nikad prešla preko glave moje, jer sam nazirej Božji od utrobe matere svoje; da se obrijem, ostavila bi me snaga moja i oslabio bih, i bio bih kao svaki čovjek. 4.Moj. 6, 5. Sud. 13, 5. 1.Dnev. 28, 9. 2.Dnev. 15, 2. Prič. 18, 2. Mih. 7, 5. Dela. 18, 18.
  18. A Dalida videći da joj je otvorio cijelo srce svoje, posla i pozva knezove Filistejske poručivši im: hodite sada, jer mi je otvorio cijelo srce svoje. Tada dođoše knezovi Filistejski k njoj i donesoše novce u rukama svojim.
  19. A ona ga uspava na krilu svojem, i dozva čovjeka te mu obrija sedam pramena kose s glave, i ona ga prva svlada kad ga ostavi snaga njegova. Prič. 5, 3. Prič. 7, 21. Prop. 7, 25.
  20. I ona reče: eto Filisteja na te, Samsone! A on probudiv se od sna reče: izaći ću kao i prije i oteću se. Jer ne znadijaše da je Gospod otstupio od njega. 4.Moj. 14, 42. Isu. 7, 12. 1.Sam. 16, 14. 1.Sam. 18, 12. 2.Dnev. 15, 2. Psal. 33, 16. Prič. 22, 14. Os. 9, 12.
  21. Tada ga uhvatiše Filisteji, i iskopaše mu oči, i odvedoše ga u Gazu i okovaše ga u dvoje verige mjedene; i meljaše u tamnici.
  22. A kosa na glavi njegovoj poče rasti kao što je bila kad ga obrijaše.
  23. I knezovi Filistejski skupiše se da prinesu veliku žrtvu Dagonu bogu svojemu, i da se provesele; pa rekoše: predade nam bog naš u ruke naše Samsona neprijatelja našega.1.Sam. 31, 9.
  24. Također i narod vidjevši ga hvaljaše boga svojega govoreći: predade nam bog naš u ruke naše neprijatelja našega i zatirača zemlje naše i koji pobi tolike između nas. 1.Sam. 31, 9. 1.Dnev. 10, 9. Psal. 97, 7. Psal. 115, 3. Psal. 115, 8. Psal. 135, 15. Dan. 5, 4. Dan. 5, 23. 1.Kor. 8, 4. 1.Kor. 10, 19.
  25. I kad se razveseli srce njihovo rekoše: zovite Samsona da nam igra. I dozvaše Samsona iz tamnice da im igra, i namjestiše ga među dva stupa.Sud. 9, 27. Sud. 19, 6. Sud. 19, 9. 2.Sam. 13, 28. 1.Car. 20, 12. Jest. 3, 15. Isa. 32, 13. Dan. 5, 2. Mat. 14, 6.
  26. Tada Samson reče momku koji ga držaše za ruku: pusti me, da opipam stupove na kojima stoji kuća, da se naslonim na njih.
  27. A kuća bijaše puna ljudi i žena i svi knezovi Filistejski bijahu ondje; i na krovu bijaše oko tri tisuće ljudi i žena, koji gledahu kako Samson igra. 5.Moj. 22, 8.
  28. Tada Samson zavapi ka Gospodu i reče: Gospode, Gospode! opomeni me se, molim te, i ukrijepi me, molim te, samo sada, o Bože! da se osvetim jedanput Filistejima za oba oka svoja. Jer. 15, 15.
  29. I zagrli Samson dva stupa srednja, na kojima stajaše kuća, i nasloni se na njih, na jedan desnom a na drugi lijevom rukom svojom.
  30. Pa onda reče Samson: neka umrem s Filistejima. I naleže jako, i pade kuća na knezove i na sav narod koji bješe u njoj; i bi mrtvijeh koje pobi umirući više nego onijeh koje pobi za života svojega.
  31. Poslije dođoše braća njegova i sav dom oca njegova, i uzeše ga, i vrativši se pogreboše ga između Saraje i Estaola u grobu Manoja oca njegova. A on bi sudija Izrailju dvadeset godina.Sud. 13, 25.