BIBLIJA ILI SVETO PISMO

Knjiga proroka Isaije - 57. glava

  1. Pravednik mre, i niko ne mari; i pobožni se ljudi uzimaju, a niko se ne sjeća da se pred zlo uzima pravednik; Jer. 22, 10. Jezek. 21, 8. Mih. 7, 2. Jevr. 11, 38.
  2. Dolazi u mir i počiva na postelji svojoj ko god hodi pravijem putem. Psal. 12, 1.
  3. A vi sinovi vračarini, rode kurvarski, koji se kurvate, pristupite ovamo. Os. 2, 4. Mal. 3, 5.
  4. Kim se rugate? na koga razvaljujete usta i plazite jezik? nijeste li sinovi prestupnički, sjeme lažno?
  5. Koji se upaljujete za lugovima, pod svakim zelenijem drvetom, koljete sinove svoje u potocima, pod vrletima kamenijem.
  6. Dio ti je među glatkim kamenjem potočnim; to je, to je tvoj dio; njemu ljevaš naljev svoj, prinosiš dar; tijem li ću se umiriti?
  7. Na gori visokoj i uzvišenoj mećeš postelju svoju; i onamo izlaziš da prineseš žrtvu. Jezek. 23, 41.
  8. I iza vrata i iza dovrataka mećeš spomen svoj; otstupivši od mene otkrivaš se, i izašavši gore širiš odar svoj, ugovaraš s njima, mila ti je postelja njihova, gdje ugledaš mjesto. Jezek. 16, 26.
  9. Ideš k caru s uljem, s mnogim mirisima svojim; šalješ poslanike svoje daleko i ponizuješ se do groba. Jezek. 16, 33. Jezek. 23, 40. Os. 12, 2.
  10. Od daljnoga puta svoga umorna ne kažeš: zaludu. Nalaziš život ruci svojoj, zato ne sustaješ.
  11. I od koga si se uplašila i koga si se pobojala, te si slagala i nijesi se mene opominjala niti si marila? što ja mučah odavna, zato li me se ne bojiš? Psal. 50, 21.
  12. Ja ću objaviti tvoju pravdu i tvoja djela; ali ti neće pomoći.
  13. Kad staneš vikati, neka te izbave oni koje si sabrala; ali će ih sve vjetar odnijeti, i uzeće ih taština. Ali ko se u me uzda, naslijediće zemlju i dobiće svetu goru moju. Psal. 37, 3. Psal. 37, 9. Mat. 5, 5.
  14. I reći će se: poravnite, poravnite, pripravite put, uklonite smetnje s puta naroda mojega. Jer. 18, 15.
  15. Jer ovako govori visoki i uzvišeni, koji živi u vječnosti, kojemu je ime sveti: na visini i u svetinji stanujem i s onijem ko je skrušena srca i smjerna duha oživljujući duh smjernijeh i oživljujući srce skrušenijeh. Jov 6, 10. Psal. 34, 18. Psal. 68, 4. Zah. 2, 13. Luka 1, 49.
  16. Jer se neću jednako preti niti ću se dovijeka gnjeviti, jer bi iščeznuo preda mnom duh i duše koje sam stvorio. Psal. 78, 38. Psal. 103, 9. Mih. 7, 18. Jevr. 12, 9.
  17. Za bezakonje lakomosti njegove razgnjevih se, i udarih ga, sakrih se i razgnjevih se, jer odmetnuvši se otide putem srca svojega. Jezek. 33, 31.
  18. Vidim putove njegove, ali ću ga iscijeliti, vodiću ga i daću opet utjehu njemu i njegovijem koji tuže. Psal. 73, 24.
  19. Ja stvaram plod usnama: mir, mir onomu ko je daleko i ko je blizu, veli Gospod, i iscijeliću ga. Sof. 3, 9. Dela. 2, 39. Jevr. 13, 15.
  20. A bezbožnici su kao more uskolebano, koje se ne može umiriti i voda njegova izmeće nečistotu i blato.
  21. Nema mira bezbožnicima, veli Bog moj.