BIBLIJA ILI SVETO PISMO

Psalmi Davidovi - 106. glava

  1. Hvalite Gospoda, jer je dobar, jer je dovijeka milost njegova. Isa. 63, 7. Mat. 19, 17.
  2. Ko će iskazati silu Gospodnju? ispričati svu slavu njegovu? Psal. 9, 14. Psal. 40, 5.
  3. Blago onima koji drže istinu i tvore pravo svagda! Psal. 15, 2. Jer. 22, 15. Mat. 22, 37. Dela. 24, 16. Gal. 6, 9.
  4. Opomeni me se, Gospode, po svojoj milosti k narodu svojemu; pohodi me pomoću svojom,
  5. Da bih vidio u dobru izbrane tvoje, veselio se u veselju naroda tvojega, hvalio se zajedno s našljedstvom tvojim.
  6. Zgriješismo s ocima svojim, postasmo krivci, bezakonici. 3.Moj. 26, 40. 1.Car. 8, 47. Dan. 9, 5. Zah. 1, 4.
  7. Oci naši u Misiru ne razumješe čudesa tvojih, ne opominjaše se velikih milosti tvojih, i vikaše kraj mora, kraj Crvenoga Mora.
  8. Ali im on pomože imena svojega radi, da bi pokazao silu svoju. Isu. 7, 9. Psal. 143, 11. Jer. 14, 7. Jer. 14, 21. Jezek. 36, 22.
  9. Zaprijeti Crvenom Moru, i presahnu; i prevede ih preko bezdane kao preko pustinje; 2.Moj. 14, 21. Psal. 104, 7. Isa. 63, 11. Naum 1, 4.
  10. I sačuva ih od ruke nenavidnikove, i izbavi ih iz ruke neprijateljeve.
  11. Pokri voda neprijatelje njihove, nijedan od njih ne osta.
  12. Tada vjerovaše riječima njegovijem, i pjevaše mu hvalu.
  13. Ali brzo zaboraviše djela njegova, i ne počekaše volje njegove.
  14. Polakomiše se u pustinji, i stadoše kušati Boga u zemlji gdje se ne živi.
  15. On ispuni molbu njihovu, ali posla pogibao na dušu njihovu. Isa. 10, 16.
  16. Pozavidješe Mojsiju i Aronu, kojega bješe Gospod osvetio. 4.Moj. 16, 1.
  17. Rasjede se zemlja, i proždrije Datana i zatrpa četu Avironovu.
  18. I spali oganj četu njihovu, i plamen sažeže bezbožnike.
  19. Načiniše tele kod Horiva, i klanjahu se kipu. 2.Moj. 32, 4.
  20. Mijenjahu slavu svoju na priliku vola, koji jede travu. Jer. 2, 11. Dan. 4, 25. Rim. 1, 23.
  21. Zaboraviše Boga, spasitelja svojega, koji je učinio velika djela u Misiru,
  22. Divna u zemlji Hamovoj, strašna na Crvenom Moru.
  23. I šćaše ih istrijebiti, da Mojsije izbranik njegov ne stade kao u rasjelini pred njim, i ne odvrati jarost njegovu da ih ne istrijebi. 2.Moj. 32, 10. 4.Moj. 14, 13. 5.Moj. 9, 19. Jezek. 13, 5. Jezek. 20, 13. Jezek. 22, 30.
  24. Poslije ne mariše za zemlju željenu, ne vjerovaše riječi njegovoj. 4.Moj. 14, 31. Jevr. 3, 18.
  25. Pobuniše se u šatorima svojim, ne slušaše glasa Gospodnjega.
  26. I on podiže ruku svoju na njih, da ih pobije u pustinji,
  27. Da pobije pleme njihovo među narodima, i rasije ih po zemljama.
  28. I pristaše za Velfegorom, i jedoše prineseno na žrtvu mrtvima. 4.Moj. 25, 2. 5.Moj. 4, 3. Os. 9, 10. Otkr. 2, 14.
  29. I rasrdiše Boga djelima svojim, i udari u njih pogibao.
  30. I ustade Fines, i umilostivi, i prestade pogibao.
  31. I to mu se primi u pravdu, od koljena do koljena dovijeka.
  32. I razgnjeviše Boga na vodi Merivi, i Mojsije postrada njih radi; 5.Moj. 1, 37.
  33. Jer dotužiše duhu njegovu, i pogriješi ustima svojima. 4.Moj. 20, 10. Jak. 3, 2.
  34. Ne istrijebiše naroda, za koje im je Gospod rekao; 4.Moj. 33, 55. 5.Moj. 7, 2. Sud. 1, 21. Sud. 2, 2.
  35. Nego se pomiješaše s neznabošcima, i naučiše djela njihova. Sud. 3, 5. Isa. 2, 6.
  36. Stadoše služiti idolima njihovijem, i oni im biše zamka. 2.Moj. 23, 33. 5.Moj. 7, 10. Sud. 2, 12. 2.Car. 17, 8. 2.Dnev. 33, 2.
  37. Sinove svoje i kćeri svoje prinosiše na žrtvu đavolima. 5.Moj. 12, 30. Isa. 57, 5. Jezek. 16, 20.
  38. Prolivaše krv pravu, krv sinova svojih i kćeri svojih, koje prinošahu na žrtvu idolima Hananskim, i oskvrni se zemlja krvnijem djelima.4.Moj. 35, 33.
  39. Oskvrniše sebe djelima svojim, i činiše preljubu postupanjem svojim.
  40. I planu gnjev Gospodnji na narod njegov, i omrznu mu dio njegov.
  41. I predade ih u ruke neznabožačke, i nenavidnici njihovi stadoše gospodariti nad njima. Sud. 2, 14. Nem. 9, 27. Jezek. 11, 9.
  42. Dosađivaše im neprijatelji njihovi, i oni biše pokoreni pod vlast njihovu.
  43. Mnogo ih je puta izbavljao, ali ga oni srdiše namjerama svojim, i biše poništeni za bezakonje svoje.
  44. Ali on pogleda na nevolju njihovu, čuvši tužnjavu njihovu, Sud. 10, 10.
  45. I opomenu se zavjeta svojega s njima, i pokaja se po velikoj milosti svojoj; 3.Moj. 26, 41. Psal. 135, 14. Plač. 3, 32.
  46. I učini, te ih stadoše žaliti svi koji ih bjehu zarobili.Jezd. 9, 9. Jer. 42, 12. Dan. 1, 9.
  47. Spasi nas, Gospode Bože naš, i pokupi nas iz neznabožaca, da slavimo sveto ime tvoje, da se hvalimo tvojom slavom! Psal. 92, 4. Luka 1, 74. 2.Kor. 5, 15.
  48. Blagosloven Gospod Bog Izrailjev od vijeka i do vijeka! I sav narod neka kaže: amin! Aliluja!