BIBLIJA ILI SVETO PISMO

Knjiga o Jovu - 29. glava

  1. Još nastavi Jov besjedu svoju i reče:
  2. O da bih bio kao pređašnjih mjeseca, kao onijeh dana kad me Bog čuvaše,
  3. Kad svijetljaše svijećom svojom nad glavom mojom, i pri vidjelu njegovu hođah po mraku, Jov 18, 6. Psal. 18, 28.
  4. Kako bijah za mladosti svoje, kad tajna Božija bijaše u šatoru mom, Psal. 25, 14. Prič. 3, 32.
  5. Kad još bijaše svemogući sa mnom, i djeca moja oko mene,
  6. Kad se trag moj oblivaše maslom, i stijena mi točaše ulje potocima, 1.Moj. 49, 11. 5.Moj. 32, 13. 5.Moj. 33, 24. Psal. 81, 16.
  7. Kad izlažah na vrata kroz grad, i na ulici namještah sebi stolicu:
  8. Mladići videći me uklanjahu se, a starci ustajahu i stajahu,
  9. Knezovi prestajahu govoriti i metahu ruku na usta svoja,
  10. Upravitelji ustezahu glas svoj i jezik im prianjaše za grlo. Jov 29, 22. Psal. 137, 6.
  11. Jer koje me uho čujaše, nazivaše me blaženijem; i koje me oko viđaše, svjedočaše mi 5.Moj. 24, 13.
  12. Da izbavljam siromaha koji viče, i sirotu i koji nema nikoga da mu pomože; Psal. 72, 12. Prič. 21, 13.
  13. Blagoslov onoga koji propadaše dolažaše na me, i udovici srce raspijevah; Prič. 11, 26.
  14. U pravdu se oblačih i ona mi bijaše odijelo, kao plašt i kao vijenac bijaše mi sud moj. Psal. 132, 9. Rim. 13, 14. Ef. 6, 14.
  15. Oko bijah slijepcu i noga hromu. 4.Moj. 10, 31.
  16. Otac bijah ubogima, i razbirah za raspru za koju ne znah. Prič. 25, 2. Prič. 29, 7.
  17. I razbijah kutnjake nepravedniku, i iz zuba mu istrzah grabež. Prič. 30, 14.
  18. Zato govorah: u svojem ću gnijezdu umrijeti, i biće mi dana kao pijeska. Psal. 30, 6.
  19. Korijen moj pružaše se kraj vode, rosa bivaše po svu noć na mojim granama. Psal. 1, 3. Jer. 17, 8.
  20. Slava moja pomlađivaše se u mene, i luk moj u ruci mojoj ponavljaše se.1.Moj. 49, 24. Jov 19, 9.
  21. Slušahu me i čekahu, i mučahu na moj svjet.
  22. Poslije mojih riječi niko ne pogovaraše, tako ih natapaše besjeda moja.
  23. Jer me čekahu kao dažd, i usta svoja otvorahu kao na pozni dažd.
  24. Kad bih se nasmijao na njih, ne vjerovahu, i sjajnosti lica mojega ne razgonjahu.
  25. Kad bih otišao k njima, sjedah u začelje, i bijah kao car u vojsci, kad tješi žalosne. Jov 1, 3.