BIBLIJA ILI SVETO PISMO

Prva knjiga dnevnika - 29. glava

  1. Potom reče car David svemu zboru: jednoga Solomuna sina mojega izabrao je Gospod, mlado dijete, a ovo je velik posao; jer neće biti čovjeku taj dvor nego Gospodu Bogu.1.Car. 3, 7. 1.Dnev. 22, 5. Prič. 4, 3. Prič. 5, 3.
  2. Ja koliko mogoh pripravih za dom Boga svojega zlata za stvari zlatne, srebra za srebrne, mjedi za mjedene, gvožđa za gvozdene, i drva za drvene, kamenja onihova, i kamenja za ukivanje, i kamenja za nakit i za vez, i svakojakoga dragoga kamenja, i kamena mramora izobila.2.Moj. 28, 9. Isa. 54, 11. Otkr. 21, 18.
  3. I još iz ljubavi k domu Boga svojega, što imam svoga zlata i srebra, osim svega što sam pripravio za dom sveti, dajem i to na dom Boga svojega: Psal. 26, 8. Psal. 27, 4. Psal. 84, 1. Prič. 3, 9.
  4. Tri tisuće talanata zlata Ofirskoga, i sedam tisuća talanata čistoga srebra, da se oblože zidovi domovima. 1.Car. 9, 28. 2.Dnev. 8, 18.
  5. Zlato za zlatne stvari, a srebro za srebrne i za svako djelo ruku umjetničkih. A bi li jošte ko htio dragovoljno što danas priložiti Gospodu?
  6. Tada dragovoljno priložiše knezovi domova otačkih i knezovi plemena Izrailjevijeh i tisućnici i stotinici i knezovi nad poslovima carskim. 1.Dnev. 27, 1. 1.Dnev. 27, 25.
  7. I dadoše za službu u domu Božijem zlata pet tisuća talanata i deset tisuća zlatica, i srebra deset tisuća talanata, i mjedi osamnaest tisuća talanata, i gvožđa sto tisuća talanata.
  8. I kamenja u koga god bijaše svi dadoše u riznicu doma Gospodnjega u ruke Jehila od sinova Girsonovijeh. 1.Dnev. 26, 21.
  9. I radovaše se narod što dragovoljno prilagahu, jer prilagahu cijelijem srcem Gospodu; i car se David radovaše veoma. 1.Car. 8, 61. 2.Car. 12, 4. 2.Kor. 9, 7.
  10. Potom David blagoslovi Gospoda pred svijem zborom, i reče David: blagosloven si Gospode Bože Izrailja oca našega od vijeka do vijeka. 1.Car. 8, 15. 2.Dnev. 6, 4. Psal. 72, 18.
  11. Tvoje je, Gospode, veličanstvo i sila i slava i vječnost i čast, i sve što je na nebu i na zemlji; tvoje je, Gospode, carstvo, i ti si uzvišen svrh svega poglavar; Dan. 4, 34. Mat. 6, 13. 1.Tim. 1, 17. Otkr. 5, 13.
  12. Bogatstvo i slava od tebe je, i ti vladaš svijem, i u tvojoj je ruci moć i sila, i u tvojoj je ruci uzvisiti i ukrijepiti sve. 5.Moj. 8, 18. 1.Sam. 2, 7. Psal. 75, 6. Prič. 10, 22. Rim. 11, 36.
  13. Sada dakle, Bože naš, hvalimo te i slavimo ime tvoje slavno.
  14. Jer ko sam ja i šta je moj narod da bi smo mogli ovoliko prinijeti tebi dragovoljno? jer je od tebe sve, i iz tvojih ruku primivši dasmo ti.
  15. Jer smo došljaci pred tobom i gosti kao svi oci naši; dani su naši na zemlji kao sjen i nema stajanja. 1.Moj. 47, 9. Jov 14, 2. Psal. 39, 12. Psal. 90, 9. Psal. 102, 11. Jevr. 11, 13. 1.Pet. 2, 11.
  16. Gospode Bože naš, sve ovo blago što ti pripravismo za građenje doma imenu tvojemu svetome, iz tvoje je ruke, i sve je tvoje.
  17. Ali znam, Bože moj, da ti ispituješ srca i što je pravo hoćeš; ja pravijem srcem dragovoljno prinesoh sve ovo, i s radošću vidjeh narod tvoj koji je ovdje kako ti dragovoljno prinosi. 5.Moj. 8, 2. 1.Sam. 16, 7. 1.Dnev. 28, 9. Psal. 7, 9. Psal. 11, 7. Prič. 11, 20. Prič. 16, 2. Jer. 17, 10. Jevr. 4, 13.
  18. Gospode Bože Avrama, Isaka i Izrailja, otaca naših, sačuvaj dovijeka ovu volju i pomisao srdačnu naroda svojega, i upravljaj srce njihovo k sebi.
  19. I Solomunu sinu mojemu podaj srce pravo da bi držao zapovijesti tvoje, svjedočanstva tvoja i uredbe tvoje, i da bi otvorio sve i da bi sazidao dvor ovaj za koji sam pripravio. 1.Dnev. 22, 14. Psal. 72, 1.
  20. Potom reče David svemu zboru: blagoslovite sada Gospoda Boga svojega. I sav zbor blagoslovi Gospoda Boga otaca svojih, i savivši se pokloniše se Gospodu i caru.
  21. I prinesoše Gospodu žrtve, i prinesoše Gospodu žrtve paljenice sjutradan: tisuću volova, tisuću ovnova, tisuću jaganjaca s naljevima njihovijem, i drugih žrtava mnogo za sav narod.
  22. I jedoše i piše pred Gospodom onaj dan veseleći se veoma. I postaviše drugom Solomuna sina Davidova carem, i pomazaše ga Gospodu za vođa a Sadoka za sveštenika.
  23. I tako sjede Solomun na prijesto Gospodnji da caruje mjesto Davida oca svojega, i bijaše srećan, i slušaše ga sav Izrailj.
  24. I svi knezovi i junaci i svi sinovi cara Davida dadoše ruke da će biti pokorni caru Solomunu. Jer. 50, 15. Jezek. 17, 18.
  25. I Gospod uzvisi veoma Solomuna pred svijem Izrailjem i dade mu slavu carsku kakve nijedan car prije njega nije imao u Izrailju. 1.Dnev. 1, 12. 2.Dnev. 1, 1. 2.Dnev. 1, 12. Prop. 2, 9. Dan. 5, 18. Jevr. 2, 9.
  26. Tako David sin Jesejev carova nad svijem Izrailjem.
  27. A vremena za koje carova nad Izrailjem bijaše četrdeset godina: a u Hevronu carova sedam godina, a u Jerusalimu carova trideset i tri godine. 2.Sam. 5, 4. 2.Sam. 5, 5. 1.Car. 2, 11.
  28. I umrije u dobroj starosti, sit života, bogatstva i slave; i zacari se Solomun sin njegov na njegovo mjesto. 1.Moj. 15, 15. 4.Moj. 23, 10.
  29. A djela cara Davida prva i pošljednja eno su zapisana u knjizi Samuila vidioca i u knjizi Natana proroka i u knjizi Gada vidioca,
  30. Sa svijem carovanjem njegovijem i silom njegovom i s vremenima koja prođoše preko njega i Izrailja i svijeh carevina zemaljskih. Dan. 2, 21.