BIBLIJA ILI SVETO PISMO

Druga knjiga o carevima - 23. glava

  1. Tada posla car, te se skupiše k njemu sve starješine Judine i Jerusalimske. 2.Dnev. 34, 29.
  2. I otide car u dom Gospodnji i s njim svi ljudi iz zemlje Judine i svi Jerusalimljani i sveštenici i proroci i sav narod, malo i veliko, i pročita im sve riječi knjige zavjetne, koja se nađe u domu Gospodnjem.2.Car. 22, 8.
  3. I car stojeći kod stupa učini zavjet pred Gospodom da će oni ići za Gospodom i držati zapovijesti njegove i svjedočanstva njegova i uredbe njegove svijem srcem i svom dušom, vršeći riječi toga zavjeta napisane u toj knjizi. I sav narod prista na zavjet. 2.Car. 11, 14. Jer. 4, 2. Jer. 34, 15. Jezek. 1, 1.
  4. Tada zapovjedi car Helkiji poglavaru svešteničkom i sveštenicima drugoga reda i onima koji čuvahu vrata, da iznesu iz crkve Gospodnje sve stvari koje bijahu načinjene Valu i gaju i svoj vojsci nebeskoj; i spali ih iza Jerusalima u polju Kedronskom, i odnese pepeo od njih u Vetilj.2.Car. 21, 3. 2.Car. 21, 7.
  5. I svrže sveštenike idolske koje bijahu postavili carevi Judini da kade po visinama u gradovima Judinijem i oko Jerusalima; tako i one koji kađahu Valu, suncu i mjesecu i zvijezdama i svoj vojsci nebeskoj.2.Car. 21, 3.
  6. I iznese gaj iz doma Gospodnjega iza Jerusalima na potok Kedron, i spali ga na potoku Kedronu i satr u prah, i prosu prah na grobove sinova narodnijeh. 2.Dnev. 34, 4.
  7. I pokvari kuće kurvarske koje bijahu u domu Gospodnjem, u kojima žene tkahu zastirače za gaj. 1.Car. 14, 24. Jezek. 16, 16.
  8. I dovedavši sve sveštenike iz gradova Judinijeh oskvrni visine gdje kađahu sveštenici od Geve do Virsaveje, i pokvari visine na vratima, i koja bijaše na ulasku na vratima Isusa zapovjednika gradskoga nalijevo od vrata gradskih. 1.Car. 15, 22. Jezek. 44, 10.
  9. Ali sveštenici onijeh visina ne pristupahu k oltaru Gospodnjemu u Jerusalimu, nego jeđahu prijesne hljebove među braćom svojom. 1.Sam. 2, 36. Jezek. 44, 10. Mal. 2, 8.
  10. Oskvrni i Tofet, koji bijaše u dolini sinova Enomovijeh, da ne bi niko više vodio sina svojega ni kćeri svoje kroz oganj Molohu. 3.Moj. 18, 21. Isu. 15, 8. Isa. 30, 33. Jer. 7, 32. Jer. 19, 13.
  11. I ukloni konje koje bijahu postavili carevi Judini suncu od ulaska u dom Gospodnji do kuće Natan-Meleha dvoranina, koja bijaše u Farurimu; a kola sunčana sažeže ognjem. 5.Moj. 4, 19. 2.Dnev. 14, 5. Jov 31, 26.
  12. I oltare na krovu sobe Ahazove, koje bijahu načinili carevi Judini, i oltare koje bijaše načinio Manasija u oba trijema doma Gospodnjega, pokvari car, i uzevši ih odande baci prah od njih u potok Kedron. 2.Car. 21, 5. 2.Dnev. 33, 3. 2.Dnev. 33, 15. Jer. 19, 13.
  13. I visine prema Jerusalimu s desne strane na gori Maslinskoj, koje bijaše načinio Solomun car Izrailjev Astaroti gadu Sidonskom i Hemosu gadu Moavskom i Melhomu gadu sinova Amonovijeh, oskvrni car. Nem. 13, 26. Jer. 11, 13.
  14. I izlomi likove i isiječe gajeve, i mjesta njihova napuni kostiju ljudskih. 2.Moj. 23, 24. 2.Moj. 32, 20. 4.Moj. 33, 52. 5.Moj. 7, 5. 5.Moj. 7, 25.
  15. I oltar, koji bješe u Vetilju, visinu, koju bješe načinio Jerovoam sin Navatov, koji navede na grijeh Izrailja, i oltar i visinu pokvari, i spalivši visinu satr je u prah, i spali gaj. 1.Car. 12, 28. 1.Car. 12, 33. 2.Car. 10, 31.
  16. I obazrevši se Josija vidje grobove koji bijahu ondje na gori, i posla te izvadiše kosti iz grobova, i sažeže ih na oltaru i oskvrni ga, po riječi Gospodnjoj, koju reče čovjek Božji, koji naprijed kaza te stvari. 1.Car. 13, 2. 2.Car. 23, 14.
  17. I reče: kakav je ono spomenik što vidim? Rekoše mu građani: ono je grob čovjeka Božijega koji dođe iz Jude i naprijed kaza to što si učinio na oltaru u Vetilju.
  18. A on reče: ostavite ga, niko da mu ne kreće kosti. Tako se sačuvaše kosti njegove s kostima onoga proroka koji dođe iz Samarije.
  19. I sve domove visina po gradovima Samarijskim koje načiniše carevi Izrailjevi gnjeveći Gospoda, pokvari Josija; i učini s njima sve onako kako učini u Vetilju. 2.Dnev. 34, 6.
  20. I pokla sve sveštenike visina, koji bijahu onuda, na oltarima, i sažeže kosti ljudske na njima; potom se vrati u Jerusalim. 2.Dnev. 34, 5.
  21. Tada zapovjedi car svemu narodu govoreći: praznujte pashu Gospodu Bogu svojemu, kao što piše u knjizi zavjetnoj. 2.Moj. 12, 3. 3.Moj. 23, 5. 4.Moj. 9, 2. 5.Moj. 16, 2. 2.Dnev. 35, 1.
  22. Jer ne bi praznovana ovako pasha od vremena sudija koje sudiše Izrailju i za sve vrijeme careva Izrailjevijeh i careva Judinijeh. 2.Dnev. 35, 18.
  23. Kao što bi osamnaeste godine cara Josije praznovana pasha Gospodu u Jerusalimu.
  24. I one što se dogovaraju s duhovima i vračare, i likove i gadne bogove i sve gadove koji se viđahu u zemlji Judinoj i u Jerusalimu istrijebi Josija da izvrši riječi zakona napisane u knjizi koju nađe Helkija sveštenik u domu Gospodnjem. 3.Moj. 19, 31. 3.Moj. 20, 27. 5.Moj. 18, 11. 2.Car. 21, 6. 2.Car. 22, 8. 1.Dnev. 10, 13. 2.Dnev. 34, 14.
  25. Ni prije njega ne bješe takvoga cara, koji bi se obratio ka Gospodu svijem srcem svojim i svom dušom svojom i svom snagom svojom, sasvijem po zakonu Mojsijevu, niti poslije njega nasta taki kao on. 2.Car. 18, 5. Jer. 22, 15.
  26. Ali se Gospod ne povrati od žestine velikoga gnjeva svojega, kojom se bješe raspalio gnjev njegov na Judu za sve draženje kojim ga bješe dražio Manasija. 2.Car. 21, 11. 2.Car. 24, 3. Jer. 15, 4.
  27. I reče Gospod: i Judu ću odbaciti od sebe kao što sam odbacio Izrailja, i grad ću ovaj odbaciti, koji sam izabrao, Jerusalim, i dom, za koji rekoh: tu će biti ime moje. 1.Car. 8, 29. 2.Car. 17, 18. 2.Car. 24, 2. Jer. 32, 31.
  28. A ostala djela Josijina i sve što je činio, nije li zapisano u dnevniku careva Judinijeh?
  29. U njegovo vrijeme izide Faraon Nehaon car Misirski na cara Asirskoga k rijeci Efratu, i car Josija izide preda nj, a on kako ga vidje ubi ga u Megidonu. Sud. 1, 27. 2.Car. 9, 27. 2.Car. 14, 8. 2.Dnev. 35, 20. Jer. 46, 2. Zah. 12, 11.
  30. I mrtva metnuše ga sluge njegove na kola, i odvezoše ga iz Megidona u Jerusalim, i pogreboše ga u grobu njegovu; i narod zemaljski uze Joahaza sina Josijina, i pomazaše ga i zacariše ga na mjesto oca njegova. 2.Car. 14, 21. 2.Dnev. 36, 1. Jer. 22, 11.
  31. Dvadeset i tri godine bješe Joahazu kad poče carovati, i carova tri mjeseca u Jerusalimu. Materi mu bješe ime Amutala, kći Jeremijina, iz Livne. 2.Car. 24, 18. Jezek. 19, 3.
  32. On činjaše što je zlo pred Gospodom sasvijem kako su činili oci njegovi.
  33. I sveza ga Faraon Nehaon u Rivli u zemlji Ematskoj da više ne caruje u Jerusalimu, i oglobi zemlju sto talanata srebra i talanat zlata. 4.Moj. 34, 11. 2.Car. 25, 6. Jezek. 19, 4.
  34. A carem postavi Faraon Nehaon Elijakima sina Josijina na mjesto Josije oca njegova, i predje mu ime Joakim; a Joahaza uze i otide u Misir, a on umrije ondje.2.Car. 24, 17. Jer. 22, 11. Jer. 22, 12. Dan. 1, 7. Mat. 1, 11.
  35. A ono srebro i zlato dade Joakim Faraonu razrezavši na zemlju da bi dao novce po zapovijesti Faraonovoj, od svakoga uzimajući kako bješe cijenjen, srebro i zlato po narodu u zemlji, da da Faraonu Nehaonu. Prič. 11, 11.
  36. Dvadeset i pet godina bijaše Joakimu kad poče carovati, i carova jedanaest godina u Jerusalimu. Materi mu bješe ime Zevuda, kći Fedajeva, iz Rume. 2.Dnev. 36, 4.
  37. A on činjaše što je zlo pred Gospodom sasvijem kako su činili oci njegovi.