BIBLIJA ILI SVETO PISMO

Prva knjiga Mojsijeva - 11. glava

  1. A bijaše na cijeloj zemlji jedan jezik i jednake riječi. Dela. 2, 6.
  2. A kad otidoše od istoka, nađoše ravnicu u zemlji Senarskoj, i naseliše se ondje. Dan. 1, 2.
  3. Pa rekoše među sobom: hajde da pravimo ploče i da ih u vatri pečemo. I bjehu im opeke mjesto kamena i smola zemljana mjesto kreča.
  4. Poslije rekoše: hajde da sazidamo grad i kulu, kojoj će vrh biti do neba, da stečemo sebi ime, da se ne bismo rasijali po zemlji. 5.Moj. 1, 28. Luka 1, 51. Jovan 5, 44.
  5. A Gospod siđe da vidi grad i kulu, što zidahu sinovi čovječiji. 1.Moj. 18, 21. Psal. 33, 13. Psal. 53, 2.
  6. I reče Gospod: gle, narod jedan, i jedan jezik u svijeh, i to počeše raditi, i neće im smetati ništa da ne urade što su naumili. Psal. 2, 1. Psal. 2, 4.
  7. Hajde da siđemo, i da im pometemo jezik, da ne razumiju jedan drugoga što govore.1.Moj. 1, 26. 1.Moj. 42, 23. 5.Moj. 28, 49. Psal. 53, 2. Jer. 5, 15. Dela. 2, 4. 1.Kor. 14, 2.
  8. Tako ih Gospod rasu odande po svoj zemlji, te ne sazidaše grada. 1.Moj. 10, 25. Psal. 92, 9. Prič. 19, 29. Luka 1, 51.
  9. Zato se prozva Vavilon, jer ondje pomete Gospod jezik cijele zemlje, i odande ih rasu Gospod po svoj zemlji. 1.Kor. 14, 23.
  10. Ovo je pleme Simovo: bijaše Simu sto godina, kad rodi Arfaksada, druge godine poslije potopa. 1.Dnev. 1, 17.
  11. A rodiv Arfaksada poživje Sim pet stotina godina, rađajući sinove i kćeri.
  12. A Arfaksad poživje trideset i pet godina, i rodi Salu; Luka 3, 35.
  13. A rodiv Salu poživje Arfaksad četiri stotine i tri godine, rađajući sinove i kćeri.
  14. A Sala poživje trideset godina, i rodi Evera; 4.Moj. 24, 24.
  15. A rodiv Evera poživje Sala četiri stotine i tri godine, rađajući sinove i kćeri.
  16. A Ever poživje trideset i četiri godine, i rodi Faleka; 1.Dnev. 1, 19.
  17. A rodiv Faleka poživje Ever četiri stotine i trideset godina, rađajući sinove i kćeri.
  18. A Falek poživje trideset godina i rodi Ragava;
  19. A rodiv Ragava poživje Falek dvjesta i devet godina, rađajući sinove i kćeri.
  20. A Ragav poživje trideset i dvije godine i rodi Seruha;
  21. A rodiv Seruha poživje Ragav dvjesta i sedam godina, rađajući sinove i kćeri.
  22. A Seruh poživje trideset godina, i rodi Nahora;
  23. A rodiv Nahora poživje Seruh dvjesta godina, rađajući sinove i kćeri.
  24. A Nahor poživje dvadeset i devet godina, i rodi Taru;
  25. A rodiv Taru poživje Nahor sto i devetnaest godina, rađajući sinove i kćeri. Jezek. 16, 3.
  26. A Tara poživje sedamdeset godina, i rodi Avrama, Nahora i Arana. 1.Moj. 12, 1. Isu. 24, 2. 1.Dnev. 1, 26.
  27. A ovo je pleme Tarino: Tara rodi Avrama, Nahora i Arana; a Aran rodi Lota. 1.Moj. 12, 4. 1.Moj. 13, 10. 1.Moj. 19, 1. 1.Moj. 19, 29. 2.Pet. 2, 7.
  28. I umrije Aran prije Tare oca svojega na postojbini svojoj, u Uru Haldejskom. Jov 1, 17.
  29. I oženi se Avram i Nahor, i ženi Avramovoj bješe ime Sara a ženi Nahorovoj ime Melha, kći Arama oca Melhe i Jeshe. 1.Moj. 17, 15. 1.Moj. 22, 20.
  30. A Sara bješe nerotkinja, i ne imaše poroda. 1.Moj. 16, 1.
  31. I uze Tara sina svojega Avrama i Lota sina Aranova, unuka svojega, i Saru snahu svoju, ženu Avrama sina svojega; i pođoše zajedno iz Ura Haldejskoga da idu u zemlju Hanansku, i dođoše do Harana, i ondje se nastaniše. Nem. 9, 7. Dela. 7, 2. Dela. 7, 4. Jevr. 10, 19. Jevr. 11, 8. Jevr. 11, 15.
  32. I poživje Tara svega dvjesta i pet godina; i umrije Tara u Haranu.