BIBLIJA ILI SVETO PISMO

Poslanica Rimljanima - 10. glava

  1. Braćo! želja je mojega srca i molitva k Bogu za spasenije Izrailja.
  2. Jer im svjedočim da imaju revnost za Boga, ali ne po razumu. 2.Car. 10, 16. Jovan 16, 2. Fil. 3, 9.
  3. Jer ne poznajući pravde Božije i gledajući da svoju pravdu utvrde ne pokoravaju se pravdi Božijoj. Psal. 69, 27. Psal. 71, 15. Psal. 71, 19. Jovan 16, 8. Rim. 1, 17. Rim. 11, 7. Fil. 3, 9. Jevr. 10, 29. 2.Pet. 1, 1.
  4. Jer je Hristos svršetak zakona: koji ga god vjeruje opravdan je. Psal. 118, 22. Isa. 8, 14. Mat. 21, 42. 1.Pet. 2, 6. 1.Pet. 2, 8.
  5. Jer Mojsije piše za pravdu koja je od zakona: koji čovjek to čini življeće u tom.3.Moj. 18, 5.
  6. A pravda koja je od vjere ovako govori: da ne rečeš u srcu svojemu: ko će izići na nebo? to jest da svede Hrista; 5.Moj. 30, 12. Jevr. 8, 1.
  7. Ili: ko će sići u bezdan? to jest da izvede Hrista iz mrtvijeh. Rim. 4, 25. 1.Kor. 15, 3. Otkr. 1, 18.
  8. Ali šta govori pismo? Blizu ti je riječ u ustima tvojima i u srcu tvojemu, to jest riječ vjere koju propovijedamo.
  9. Jer ako priznaješ ustima svojima da je Isus Gospod, i vjeruješ u srcu svojemu da ga Bog podiže iz mrtvijeh, bićeš spasen.
  10. Jer se srcem vjeruje za pravdu a ustima se priznaje za spasenije.
  11. Jer pismo govori: koji ga god vjeruje neće se postidjeti. Isa. 28, 16. Jer. 17, 7. Rim. 9, 33.
  12. Jer nema razlike među Jevrejinom i Grkom: jer je on Bog sviju, i bogat za sve koji ga prizivlju. Dela. 10, 36. Dela. 15, 9. Ef. 1, 7.
  13. Jer koji god prizove ime Gospodnje spašće se. Joil 2, 32. Dela. 2, 21.
  14. Kako će dakle prizvati koga ne vjerovaše? A kako će vjerovati koga ne čuše? A kako će čuti bez propovjednika? Tit. 1, 3.
  15. A kako će propovijedati ako ne budu poslani? Kao što stoji napisano: kako su krasne noge onijeh koji donose glas za mir, koji donose glas za dobro! Isa. 52, 7.
  16. Ali svi ne poslušaše jevanđelja: jer Isaija govori: Gospode! ko vjerova našemu propovijedanju? Jovan 12, 38. Jevr. 4, 2.
  17. Tako dakle vjera biva od propovijedanja, a propovijedanje riječju Božijom.
  18. Nego velim: zar ne čuše? Još otide po svoj zemlji glas njihov, i po krajevima vasionoga svijeta riječi njihove. Psal. 19, 4. Dan. 12, 4. Mat. 24, 14.
  19. Nego velim: zar ne razumje Izrailj? Prvi Mojsije govori: ja ću vas razdražiti, ne svojijem narodom, nerazumnijem narodom rasrdiću vas.5.Moj. 32, 21. Tit. 3, 3.
  20. A Isaija govori slobodno: nađoše me koji me ne traže; i javih se onima koji za me ne pitaju. Isa. 65, 1.
  21. A k Izrailju govori: vas dan pružah ruke svoje k narodu koji ne da da mu se kaže i odgovara nasuprot.