BIBLIJA ILI SVETO PISMO

Djela apostolska - 15. glava

  1. I neki sišavši iz Judeje učahu braću: ako se ne obrežete po običaju Mojsijevu, ne možete se spasti. 1.Moj. 17, 10. Jovan 7, 22. Gal. 2, 12. Gal. 5, 2. Fil. 3, 2.
  2. A kad posta raspra, i Pavle i Varnava ne malo se prepiraše s njima, odrediše da Pavle i Varnava i drugi neki od njih idu gore k apostolima i starješinama u Jerusalim za ovo pitanje. Gal. 2, 1.
  3. A oni onda spremljeni od crkve, prolažahu kroz Finikiju i Samariju kazujući obraćanje neznabožaca, i činjahu veliku radost svoj braći. Dela. 14, 27. Dela. 21, 5. Rim. 15, 24. 1.Kor. 16, 6.
  4. A kad dođoše u Jerusalim, primi ih crkva i apostoli i starješine, i kazaše sve što učini Bog s njima, i kako otvori neznabošcima vrata vjere. Dela. 15, 6.
  5. Onda ustaše neki od jeresi farisejske koji bijahu vjerovali, i govorahu da ih valja obrezati, i zapovjediti da drže zakon Mojsijev.
  6. A apostoli i starješine sabraše se da izvide ovu riječ.
  7. I po mnogom vijećanju usta Petar i reče: ljudi braćo! vi znate da Bog od prvijeh dana izabra između nas da iz mojijeh usta čuju neznabošci riječ jevanđelja i da vjeruju.
  8. I Bog, koji poznaje srca, posvjedoči im i dade im Duha svetoga kao i nama,1.Dnev. 28, 9. 1.Dnev. 29, 17. Jer. 11, 20. Luka 4, 18. Dela. 1, 24. Dela. 10, 44. Jevr. 1, 9. Jevr. 4, 13. Otkr. 2, 23.
  9. I ne postavi nikakve razlike među nama i njima, očistivši vjerom srca njihova. Dela. 10, 43. Rim. 8, 1. Rim. 10, 11. 1.Kor. 1, 2. Kol. 1, 14. 1.Pet. 1, 22.
  10. Sad dakle šta kušate Boga, i hoćete da metnete učenicima jaram na vrat, kojega ni ocevi naši ni mi mogosmo ponijeti?Mat. 23, 4. Gal. 2, 15. Gal. 5, 1.
  11. Nego vjerujemo da ćemo se spasti blagodaću Gospoda Isusa Hrista kao i oni. Isa. 53, 11. Mat. 20, 28. Luka 10, 25. Rim. 3, 24. Ef. 1, 7.
  12. Onda umuče sve mnoštvo, i slušahu Varnavu i Pavla koji pripovijedahu kolike znake i čudesa učini Bog u neznabošcima preko njih. Rim. 15, 18.
  13. A kad oni umukoše, odgovori Jakov govoreći: ljudi braćo! poslušajte mene. Dela. 12, 17.
  14. Simon kaza kako Bog najprije pohodi i primi iz neznabožaca narod k imenu svojemu.
  15. I s ovijem se udaraju riječi proroka, kao što je napisano: Isa. 11, 10.
  16. Potom ću se vratiti, i sazidaću dom Davidov, koji je pao, i njegove razvaline popraviću, i podignuću ga, Isa. 54, 1. Os. 3, 5. Amos 9, 11. Mih. 5, 2.
  17. Da potraže Gospoda ostali ljudi i svi narodi u kojima se ime moje spomenu, govori Gospod koji tvori sve ovo.
  18. Bogu su poznata od postanja svijeta sva djela njegova;
  19. Zato ja velim da se ne dira u neznabošce koji se obraćaju k Bogu; Dela. 21, 21. 1.Sol. 1, 9.
  20. Nego da im se zapovjedi da se čuvaju od priloga idolskijeh i od kurvarstva i od udavljenoga i od krvi, i što njima nije milo drugima da ne čine. 1.Moj. 9, 4. 1.Moj. 35, 2. 2.Moj. 20, 3. 3.Moj. 3, 17. 1.Sam. 14, 32. Jezek. 20, 30. Dela. 15, 29. Dela. 21, 25. 1.Kor. 6, 9. 1.Kor. 8, 1. Kol. 3, 5. 1.Sol. 4, 3. 1.Pet. 4, 3. Otkr. 2, 14. Otkr. 2, 20.
  21. Jer Mojsije ima od starijeh vremena u svijem gradovima koji ga propovijedaju, i po zbornicama čita se svake subote. Dela. 13, 15.
  22. Tada nađoše za dobro apostoli i starješine sa svom crkvom da izberu između sebe dvojicu i da pošlju u Antiohiju s Pavlom i Varnavom, Judu koji se zvaše Varsava, i Silu, ljude znamenite među braćom. Dela. 1, 23. Dela. 15, 6. Dela. 15, 27.
  23. I napisaše rukama svojima ovo: Apostoli i starješine i braća pozdravljaju braću koja su po Antiohiji i Siriji i Kilikiji što su od neznabožaca. Dela. 15, 6.
  24. Budući da mi čusmo da neki od nas izišavši smetoše vas riječima, i raslabiše duše vaše govoreći vam da se obrezujete i da držite zakon, kojima mi ne zapovjedismo; Jer. 23, 16. Gal. 2, 4. Tit. 1, 10. 1.Jov. 2, 19.
  25. Zato nađosmo za dobro mi jednodušno sabrani izbrane ljude poslati vama s ljubaznijem našijem Varnavom i Pavlom,
  26. S ljudima koji su predali duše svoje za ime Gospoda našega Isusa Hrista. Sud. 5, 18. Dela. 13, 50. 1.Kor. 15, 30. 2.Kor. 11, 23. 2.Kor. 11, 26. Fil. 2, 29.
  27. Poslasmo dakle Judu i Silu, koji će to i riječima kazati.
  28. Jer nađe za dobro sveti Duh i mi da nikakvijeh tegoba više ne mećemo na vas osim ovijeh potrebnijeh: Jovan 16, 13. Dela. 16, 4. 1.Kor. 7, 25. 1.Kor. 7, 40.
  29. Da se čuvate od priloga idolskijeh i od krvi i od udavljenoga i od kurvarstva, i što nećete da se čini vama ne činite drugima; od čega ako se čuvate, dobro ćete činiti. Budite zdravi. 3.Moj. 17, 14. Dela. 16, 4. Dela. 21, 25. Otkr. 2, 14.
  30. A kad ih opremiše, dođoše u Antiohiju, i sabravši narod predaše poslanicu.
  31. A kad pročitaše, obradovaše se utjesi.
  32. A Juda i Sila, koji i proroci bijahu, mnogijem riječima utješiše braću i utvrdiše.Dela. 13, 1. Dela. 14, 22. 1.Kor. 12, 28.
  33. I pošto biše onamo neko vrijeme, otpustiše ih braća s mirom k apostolima. 1.Kor. 16, 11. Jevr. 11, 31.
  34. No Sila nađe za dobro da ostane onamo, a Juda se vrati u Jerusalim.
  35. A Pavle i Varnava življahu u Antiohiji i učahu i propovijedahu riječ Gospodnju s mnogima drugijem. Dela. 13, 1.
  36. A poslije nekoliko dana reče Pavle Varnavi: hajde da se vratimo i da obiđemo braću po svijem gradovima po kojima propovijedasmo riječ Gospodnju kako žive. Dela. 14, 1.
  37. A Varnava šćaše da uzmu sa sobom Jovana prozvanoga Marka. Dela. 12, 12. Kol. 4, 10. 2.Tim. 4, 11. Filim. 1, 23.
  38. Pavle pak govoraše: onoga koji nas je odustao u Pamfiliji i nije išao s nama na djelo na koje smo bili određeni, da ne uzimamo sa sobom. Dela. 13, 13.
  39. Tako postade raspra da se oni razdvojiše, i Varnava uzevši Marka otplovi u Kipar.
  40. A Pavle izbravši Silu iziđe predan blagodati Božijoj od braće. Dela. 14, 26.
  41. I prolažaše kroz Siriju i Kilikiju utvrđujući crkve.