BIBLIJA ILI SVETO PISMO

Knjiga proroka Jeremije - 11. glava

  1. Riječ koja dođe Jeremiji od Gospoda govoreći:
  2. Slušajte riječi ovoga zavjeta, i kazujte ljudima Judinijem i stanovnicima Jerusalimskim.
  3. I reci im: ovako veli Gospod Bog Izrailjev: proklet da je ko ne posluša riječi ovoga zavjeta, 5.Moj. 27, 26. 5.Moj. 28, 15. Gal. 3, 10.
  4. Koji zapovjedih ocima vašim kad ih izvedoh iz zemlje Misirske iz peći gvozdene govoreći: slušajte glas moj i tvorite ovo sve kako vam zapovijedam, pa ćete mi biti narod i ja ću vam biti Bog, 3.Moj. 26, 3.
  5. Da bih ispunio zakletvu kojom se zakleh ocima vašim da ću im dati zemlju u kojoj teče mlijeko i med, kako se vidi danas. A ja odgovorih i rekoh: amin, Gospode. 5.Moj. 7, 12. Psal. 105, 9.
  6. Potom reče mi Gospod: kazuj sve ove riječi po gradovima Judinijem i po ulicama Jerusalimskim govoreći: slušajte riječi ovoga zavjeta, i izvršujte ih. Jovan 13, 17. Rim. 2, 13.
  7. Jer tvrdo zasvjedočavah ocima vašim otkad ih izvedoh iz zemlje Misirske do danas, zarana jednako govoreći: slušajte glas moj.
  8. Ali ne poslušaše i ne prignuše uha svojega, nego hodiše svaki za mislima zloga srca svojega; zato pustih na njih sve riječi ovoga zavjeta, koji zapovjedih da vrše a oni ne vršiše.
  9. Tada mi reče Gospod: buna je među ljudima Judinijem i stanovnicima Jerusalimskim. Jezek. 22, 25. Os. 6, 9.
  10. Vratili su se na bezakonja starijeh svojih, koji ne htješe slušati mojih riječi, i idu za drugim bogovima, te im služe; dom Izrailjev i dom Judin pokvariše zavjet moj, koji učinih s ocima njihovijem. Sud. 2, 11. Jezek. 20, 18. Zah. 7, 13.
  11. Zato ovako veli Gospod: evo, ja ću pustiti na njih zlo, iz kojega neće moći izaći, i vapiće k meni, ali ih neću uslišiti. Jov 35, 13. Psal. 18, 41. Prič. 1, 28. Isa. 1, 15. Jer. 14, 12. Mih. 3, 4. Zah. 7, 13.
  12. Tada će gradovi Judini i stanovnici Jerusalimski ići i vapiti k bogovima kojima kade, ali im neće pomoći u nevolji njihovoj. 5.Moj. 32, 37. 2.Dnev. 28, 22. Isa. 45, 20.
  13. Jer imaš bogova, Judo, koliko gradova, i koliko ima ulica u Jerusalimu, toliko podigoste oltara sramotnijeh, oltara, da kadite Valu. Jer. 7, 9. Jer. 7, 17.
  14. Ti se dakle ne moli za taj narod, i ne podiži vike ni molbe za njih, jer ih neću uslišiti kad zavapiju k meni u nevolji svojoj. 2.Moj. 32, 10. Jer. 7, 16.
  15. Što će mili moj u domu mom, kad čini grdilo s mnogima, i sveto meso otide od tebe, i veseliš se kad zlo činiš? Jezek. 16, 25. Agej 2, 12. Tit. 1, 15.
  16. Gospod te nazva maslinom zelenom, lijepom radi dobroga roda; ali s hukom velikoga vjetra raspali oganj oko nje, i grane joj se polomiše. Psal. 52, 8.
  17. Jer Gospod nad vojskama, koji te je posadio, izreče zlo po te, za zloću doma Izrailjeva i doma Judina, koju činiše među sobom da bi me razgnjevili kadeći Valu. Psal. 44, 2. Isa. 5, 2. Jer. 12, 2.
  18. Gospod mi objavi, te znam; ti mi pokaza djela njihova.
  19. A ja bijah kao jagnje i tele koje se vodi na klanje, jer ne znadijah da se dogovaraju na me: oborimo drvo s rodom njegovijem, i istrijebimo ga iz zemlje živijeh, da mu se ime ne spominje više. Psal. 83, 4. Jer. 26, 8.
  20. Ali, Gospode nad vojskama, sudijo pravedni, koji ispituješ bubrege i srce, daj da vidim osvetu tvoju na njima, jer tebi kazah parbu svoju. 1.Sam. 16, 7. 1.Dnev. 28, 9. Psal. 7, 8. Psal. 7, 9. Dela. 17, 31.
  21. Zato ovako veli Gospod za Anatoćane, koji traže dušu tvoju govoreći: ne prorokuj u ime Gospodnje, da ne pogineš od naših ruku; Jer. 1, 1. Jer. 34, 20. Amos 2, 12.
  22. Zato ovako veli Gospod nad vojskama: evo, ja ću ih pohoditi; mladići će njihovi izginuti od mača, sinovi njihovi i kćeri njihove izginuće od gladi.
  23. I neće biti od njih ostatka; jer ću pustiti zlo na Anatoćane kad ih pohodim. Jer. 48, 44. Luka 19, 44.