BIBLIJA ILI SVETO PISMO

Druga knjiga Mojsijeva - 14. glava

  1. I reče Gospod Mojsiju govoreći:
  2. Kaži sinovima Izrailjevijem neka saviju i stanu u oko pred Pi-Airot između Migdola i mora prema Vel-Sefonu; prema njemu neka stanu u oko pokraj mora. 2.Moj. 13, 18. 2.Moj. 14, 9. 4.Moj. 33, 7. Jer. 44, 1.
  3. Jer će Faraon reći za sinove Izrailjeve: zašli su u zemlju, zatvorila ih je pustinja. Psal. 35, 21. Psal. 71, 11.
  4. I učiniću da otvrdne srce Faraonu, te će poći u potjeru za vama, i ja ću se proslaviti na njemu i na svoj vojsci njegovoj, i Misirci će poznati da sam ja Gospod. I učiniše tako. 2.Moj. 9, 16. Rim. 9, 17. Jak. 1, 13.
  5. A kad bi javljeno caru Misirskom da je pobjegao narod, promijeni se srce Faraonovo i sluga njegovijeh prema narodu, te rekoše: šta učinismo, te pustismo Izrailja da nam ne služi?
  6. I upreže u kola svoja, i uze narod svoj sa sobom.
  7. I uze šest stotina kola izabranih i što još bješe kola Misirskih, i nad svjema vojvode.
  8. I Gospod učini, te otvrdnu srce Faraonu caru Misirskom, i pođe u potjeru za sinovima Izrailjevijem, kad sinovi Izrailjevi otidoše pod rukom visokom. 2.Moj. 6, 1. 2.Moj. 13, 9. 4.Moj. 33, 3.
  9. I tjeravši ih Misirci stigoše ih, sva kola Faraonova, konjici njegovi i vojska njegova, kad bjehu u okolu na moru kod Pi-Airota prema Vel-Sefonu. 2.Moj. 15, 9. Isu. 24, 6.
  10. I kad se približi Faraon, podigoše sinovi Izrailjevi oči svoje a to Misirci idu za njima, i uplašiše se vrlo, i povikaše sinovi Izrailjevi ka Gospodu. Nem. 9, 9. Psal. 34, 17. Psal. 107, 6.
  11. I rekoše Mojsiju: zar ne bješe grobova u Misiru, nego nas dovede da izginemo u pustinji? Šta učini, te nas izvede iz Misira?2.Moj. 13, 17. Psal. 106, 7. Psal. 106, 8.
  12. Nijesmo li ti govorili u Misiru i rekli: prođi nas se, neka služimo Misircima? jer bi nam bolje bilo služiti Misircima nego izginuti u pustinji. 2.Moj. 6, 9.
  13. A Mojsije reče narodu: ne bojte se, stanite pa gledajte kako će vas Gospod izbaviti danas; jer Misirce koje ste vidjeli danas, nećete ih nigda više vidjeti dovijeka.2.Dnev. 20, 15. 2.Dnev. 20, 17. Isa. 41, 10. Isa. 41, 13.
  14. Gospod će se biti za vas, a vi ćete mučati. 5.Moj. 20, 4. Isu. 10, 14. Isu. 10, 42. Isu. 23, 3. 2.Dnev. 20, 29. Nem. 4, 20. Isa. 30, 15. Isa. 31, 4.
  15. A Gospod reče Mojsiju: što vičeš k meni? kaži sinovima Izrailjevijem neka idu.
  16. A ti digni štap svoj i pruži ruku svoju na more, i rascijepi ga, pa neka idu sinovi Izrailjevi posred mora suhim. 2.Moj. 7, 19. Isu. 8, 18. Isa. 10, 26.
  17. I gle, ja ću učiniti da otvrdne srce Misircima, te će poći za njima; i proslaviću se na Faraonu i na svoj vojsci njegovoj, na kolima njegovijem i na konjicima njegovijem. 2.Moj. 14, 4. Isu. 11, 20. Prič. 29, 1.
  18. I Misirci će poznati da sam ja Gospod, kad se proslavim na Faraonu, na kolima njegovijem i na konjicima njegovijem.
  19. I podiže se anđeo Gospodnji, koji iđaše pred vojskom Izrailjskom, i otide im za leđa; i podiže se stup od oblaka ispred njih, i stade im za leđa. 1.Moj. 48, 16. Os. 12, 14. Zah. 12, 8. Dela. 7, 35.
  20. i došav među vojsku Misirsku i vojsku Izrailjsku bješe onijem oblak mračan a ovijem svijetljaše po noći, te ne pristupiše jedni drugima cijelu noć. Isa. 8, 14. 2.Kor. 4, 3.
  21. I pruži Mojsije ruku svoju na more, a Gospod uzbi more vjetrom istočnijem, koji jako duvaše cijelu noć, i osuši more, i voda se rastupi. 1.Moj. 8, 1. Isu. 3, 16. Isu. 3, 17. Isu. 4, 23. Nem. 9, 11. Psal. 74, 13. Psal. 106, 9. Psal. 114, 3.
  22. I pođoše sinovi Izrailjevi posred mora suhim, i voda im stajaše kao zid s desne strane i s lijeve strane. 2.Moj. 15, 19. 4.Moj. 33, 8. Psal. 66, 6. Psal. 78, 13. Avak. 3, 10. 1.Kor. 10, 1. Jevr. 11, 29.
  23. I Misirci tjerajući ih pođoše za njima posred mora, svi konji Faraonovi, kola i konjici njegovi. 2.Moj. 15, 19.
  24. A u stražu jutrenju pogleda Gospod na vojsku Misirsku iz stupa od ognja i oblaka, i smete vojsku Misirsku.
  25. I pozbaca točkove kolima njihovijem, te ih jedva vucijahu. Tada rekoše Misirci: bježimo od Izrailja, jer se Gospod bije za njih s Misircima.
  26. A Gospod reče Mojsiju: pruži ruku svoju na more, neka se vrati voda na Misirce, na kola njihova i na konjike njihove.
  27. I Mojsije pruži ruku svoju na more, i dođe opet more na silu svoju pred zoru, a Misirci nagoše bježati prema moru; i Gospod baci Misirce usred mora. Isu. 4, 18. Psal. 78, 54.
  28. A vrativši se voda potopi kola i konjike sa svom vojskom Faraonovom, što ih god bješe pošlo za njima u more, i ne osta od njih nijedan. 5.Moj. 11, 4. Psal. 106, 11. Avak. 3, 8.
  29. I sinovi Izrailjevi iđahu posred mora suhim; i stajaše im voda kao zid s desne strane i s lijeve strane. Psal. 77, 20. Psal. 78, 52.
  30. I izbavi Gospod Izrailja u onaj dan iz ruku Misirskih; i vidje Izrailj mrtve Misirce na brijegu morskom. Psal. 58, 10. Psal. 59, 10. Psal. 106, 8. Psal. 106, 10.
  31. I vidje Izrailj silu veliku, koju pokaza Gospod na Misircima, i narod se poboja Gospoda, i vjerova Gospodu i Mojsiju sluzi njegovu. 2.Moj. 19, 9. Jovan 2, 11. Jovan 11, 45. Jevr. 3, 5.