BIBLIJA ILI SVETO PISMO

Druga knjiga o carevima - 18. glava

  1. A treće godine carovanja Osije sina Ilina nad Izrailjem zacari se Jezekija sin Ahazov nad Judom. 2.Dnev. 28, 27. 2.Dnev. 29, 1. 2.Dnev. 32, 32.
  2. Bijaše mu dvadeset i pet godina kad poče carovati, i carova dvadeset i devet godina u Jerusalimu. Materi mu bješe ime Avija, kći Zaharijina. 2.Dnev. 29, 1.
  3. I činjaše što je pravo pred Gospodom sasvijem kao što je činio David otac njegov.
  4. On obori visine, i izlomi likove i isječe lugove, i razbi zmiju od mjedi, koju bješe načinio Mojsije, jer joj do tada kađahu sinovi Izrailjevi; i prozva je Neustan. 4.Moj. 21, 9. 2.Car. 21, 3. 2.Dnev. 31, 1. 2.Dnev. 33, 3. Isa. 36, 7.
  5. Uzdaše se u Gospoda Boga Izrailjeva, i ne bi takoga između svijeh careva Judinijeh poslije njega ni prije njega. 2.Car. 19, 10. 2.Car. 23, 25. 2.Dnev. 32, 7. Jov 13, 15. Psal. 13, 5. Psal. 46, 1. Mat. 27, 43. Ef. 1, 12.
  6. Jer prionu za Gospoda, ne otstupi od njega, nego drža zapovijesti koje zapovjedi Gospod Mojsiju.5.Moj. 10, 20. Isu. 23, 8.
  7. I Gospod bijaše s njim; kuda god iđaše napredovaše; i odmetnu se od cara Asirskoga, te mu ne bi sluga. 1.Moj. 39, 2. 2.Car. 16, 7. 2.Dnev. 15, 9. Psal. 46, 11. Psal. 60, 12. Isa. 36, 5. Mat. 1, 23.
  8. On pobi Filisteje do Gaze i međe njezine, od kule stražarske do grada ozidana.1.Dnev. 4, 41. Isa. 14, 29.
  9. A četvrte godine carovanja Jezekijina, a to je sedma godina carovanja Osije sina Ilina nad Izrailjem, podiže se Salmanasar car Asirski na Samariju, i opkoli je. 2.Car. 17, 3.
  10. I poslije tri godine uze je; šeste godine carovanja Jezekijina, a devete godine carovanja Osijina nad Izrailjem, bi uzeta Samarija. 2.Car. 17, 6.
  11. I odvede car Asirski Izrailjce u Asiriju, i naseli ih u Alaju i u Avoru na vodi Gozanu i po gradovima Midskim. 1.Dnev. 5, 26.
  12. Jer ne slušaše glasa Gospoda Boga svojega i prestupaše zavjet njegov, sve što im je zapovjedio Mojsije sluga Gospodnji, ne slušaše niti tvoriše. 2.Car. 17, 7. Dan. 9, 6. Dan. 9, 10.
  13. A četrnaeste godine carovanja Jezekijina podiže se Senahirim car Asirski na sve tvrde gradove Judine, i uze ih. 2.Dnev. 32, 1. Mih. 1, 9.
  14. Tada Jezekija car Judin posla u Lahis k caru Asirskom i poruči mu: zgriješio sam; vrati se od mene, što god nametneš na me nosiću. A car Asirski nametnu na Jezekiju cara Judina trista talanata srebra i trideset talanata zlata. 2.Car. 19, 8.
  15. I dade car Jezekija sve srebro što se nađe u domu Gospodnjem i u riznicama carskoga dvora. 2.Car. 12, 18. 2.Car. 16, 8. 2.Dnev. 12, 9. Isa. 39, 2.
  16. U to vrijeme car Jezekija raskopa vrata na crkvi Gospodnjoj i pragove koje sam bješe okovao, i dade caru Asirskom.
  17. Ali car Asirski posla Tartana i Ravsarisa i Ravsaka iz Lahisa k caru Jezekiji u Jerusalim s velikom vojskom; i oni se podigoše i dođoše u Jerusalim; i podigavši se i došavši stadoše kod jaza gornjega jezera, koji je pokraj puta u polju bjeljarevu. Isa. 7, 3. Isa. 20, 1. Mar. 9, 3.
  18. I stadoše vikati cara. Tada dođe k njima Elijakim sin Helkijin, koji bijaše nad dvorom, i Somna pisar i Joah sin Asafov pametar.
  19. I reče im Ravsak: kažite caru Jezekiji: ovako kaže veliki car, car Asirski: kakva je to uzdanica, u koju se uzdaš? 2.Dnev. 32, 10.
  20. Ti veliš, ali su prazne riječi, da imaš svjeta i sile za rat. U što se dakle uzdaš, te si se odmetnuo od mene? Jezd. 4, 15.
  21. Gle, uzdaš se u Misir, u štap od trske slomljene, na koji ako se ko nasloni, ući će mu u ruku i probošće je; taki je Faraon car Misirski svima koji se uzdaju u nj. Isa. 20, 5. Isa. 36, 6. Jezek. 29, 6.
  22. Ako li mi rečete: uzdamo se u Gospoda Boga svojega; nije li to onaj čije je visine i oltare oborio Jezekija i zapovjedio Judi i Jerusalimu: pred ovijem oltarom klanjajte se u Jerusalimu. 2.Dnev. 31, 1. Isa. 36, 7.
  23. Hajde, zateci se mojemu gospodaru caru Asirskom; i daću ti dvije tisuće konja, ako možeš dobaviti koji će jahati na njima.
  24. Kako ćeš dakle odbiti i jednoga vojvodu između najmanjih sluga gospodara mojega? Ali se ti uzdaš u Misir za kola i konjike.
  25. Svrh toga, eda li sam ja bez Gospoda došao na ovo mjesto da ga zatrem? Gospod mi je rekao: idi na tu zemlju, i zatri je. 2.Car. 19, 6. 2.Car. 19, 22. 2.Car. 24, 3. 2.Dnev. 35, 21. Isa. 7, 17.
  26. Tada Elijakim sin Helkijin i Somna i Joah rekoše Ravsaku: govori slugama svojim Sirski, jer razumijemo, a nemoj nam govoriti Judejski da sluša narod na zidu.
  27. A Ravsak im reče: eda li me je gospodar moj poslao ka gospodaru tvojemu ili k tebi da kažem ove riječi? nije li k tijem ljudima, što sjede na zidu, da jedu svoju nečist i da piju svoju mokraću s vama?
  28. Tada stade Ravsak i povika iza glasa Judejski, i reče govoreći: čujte riječ velikoga cara, cara Asirskoga.
  29. Ovako kaže car: nemojte da vas vara Jezekija; jer vas ne može izbaviti iz moje ruke. 2.Dnev. 32, 15. Jov 5, 19. Dan. 3, 15.
  30. Nemojte da vas nagovori Jezekija da se pouzdate u Gospoda, govoreći: Gospod će nas izbaviti, i ovaj se grad neće dati u ruke caru Asirskom.
  31. Ne slušajte Jezekije; jer ovako kaže car Asirski: učinite mir sa mnom, i hodite k meni, pa jedite svaki sa svoga čokota i svaki sa svoje smokve, i pijte svaki iz svojega studenca.
  32. Dokle ne dođem i odnesem vas u zemlju kao što je vaša, u zemlju obilnu žitom i vinom, u zemlju obilnu hljebom i vinogradima, u zemlju obilnu maslinom i uljem i medom, pa ćete živjeti i nećete izginuti. Ne slušajte Jezekije, jer vas vara govoreći: Gospod će nas izbaviti.5.Moj. 8, 7.
  33. Je li koji između bogova drugih naroda izbavio svoju zemlju iz ruke cara Asirskoga? 2.Car. 19, 12. 2.Dnev. 32, 14. Isa. 10, 10.
  34. Gdje su bogovi Ematski i Arfadski? gdje su bogovi Sefarvimski, Enski i Avski? jesu li izbavili Samariju iz mojih ruku? 2.Car. 17, 24. 2.Car. 19, 13.
  35. Koji su između svijeh bogova ovijeh zemalja izbavili zemlju svoju iz moje ruke? a Gospod će izbaviti Jerusalim iz moje ruke? Psal. 2, 2. Psal. 2, 4. Psal. 50, 21. Psal. 59, 7. Isa. 10, 5. Isa. 10, 12. Dan. 3, 15. Rim. 1, 21. Rim. 1, 23.
  36. Ali narod mučaše, i ne odgovoriše mu ni riječi, jer car bješe zapovjedio i rekao: ne odgovarajte mu.
  37. Tada Elijakim sin Helkijin, koji bijaše nad dvorom, i Somna pisar i Joah sin Asafov, pametar, dođoše k Jezekiji razdrvši haljine, i kazaše mu riječi Ravsakove.Jov 1, 20. Isa. 22, 15. Isa. 33, 7. Jer. 36, 24.