BIBLIJA ILI SVETO PISMO

Prva knjiga o carevima - 12. glava

  1. Tada otide Rovoam u Sihem: jer se ondje skupi sav Izrailj da ga zacare. 2.Dnev. 10, 1.
  2. A Jerovoam sin Navatov, koji još bijaše u Misiru pobjegavši onamo od cara Solomuna, kad ču, on još osta u Misiru. 1.Car. 11, 26. 1.Car. 11, 40.
  3. Ali poslaše i dozvaše ga. Tako Jerovoam i sav zbor Izrailjev dođoše i rekoše Rovoamu govoreći:
  4. Tvoj je otac metnuo na nas težak jaram; nego ti sada olakšaj ljutu službu oca svojega i teški jaram koji je metnuo na nas, pak ćemo ti služiti. 1.Sam. 8, 11. 1.Sam. 8, 18. 1.Car. 4, 7. 1.Car. 4, 22. Jov 20, 19. Jov 20, 22. Prič. 3, 31. Prop. 5, 8. Isa. 58, 6. Jezek. 45, 8. Amos 1, 2. Mih. 2, 1. Mih. 2, 3. Mal. 3, 5. 1.Sol. 4, 6.
  5. A on im reče: idite, pa do tri dana dođite opet k meni. I narod otide.
  6. Tada car Rovoam učini vijeće sa starcima koji stajaše pred Solomunom ocem njegovijem dok bijaše živ, i reče: kako svjetujete da odgovorim narodu? Jov 12, 12. Prič. 27, 10. Prop. 10, 4. Jer. 42, 2.
  7. A oni mu odgovoriše govoreći: ako danas ugodiš narodu i poslušaš ih i odgovoriš im lijepijem riječima, oni će ti biti sluge svagda.2.Dnev. 10, 7. Prič. 15, 1.
  8. Ali on ostavi svjet što ga svjetovaše starci, i učini vijeće s mladićima, koji odrastoše s njim i koji stajahu pred njim.
  9. I reče im: šta vi svjetujete da odgovorimo narodu, koji mi rekoše govoreći: olakšaj jaram koji je metnuo na nas tvoj otac?
  10. Tada mu odgovoriše mladići koji odrastoše s njim, i rekoše: ovako kaži narodu što ti reče: tvoj je otac metnuo na nas težak jaram, nego nam ti olakšaj; ovako im reci: moj je mali prst deblji od bedara oca mojega. 1.Car. 3, 7. 1.Car. 14, 21. 2.Dnev. 10, 10. Psal. 7, 16. Psal. 140, 11. Prič. 18, 6. Isa. 47, 1. Isa. 47, 6. Dela. 27, 42.
  11. Otac je moj metnuo na vas težak jaram, a ja ću još dometnuti na vaš jaram; otac vas je moj šibao bičevima, a ja ću vas šibati bodljivijem bičevima.
  12. A treći dan dođe Jerovoam i sav narod k Rovoamu, kako im bješe kazao car rekavši: dođite opet k meni do tri dana.
  13. I car odgovori oštro narodu ostavivši svjet što ga svjetovaše starci; Prop. 2, 19.
  14. I reče im kako ga svjetovaše mladići govoreći: moj je otac metnuo na vas težak jaram, a ja ću još dometnuti na jaram vaš; otac vas je moj šibao bičevima, a ja ću vas šibati bodljivijem bičevima.
  15. I car ogluši se naroda, jer Gospod bješe tako uredio da bi potvrdio riječ svoju što je rekao preko Ahije Silomljanina Jerovoamu sinu Navatovu. Sud. 14, 4. 1.Car. 11, 11. 1.Car. 22, 23. 2.Dnev. 10, 15. 2.Dnev. 25, 20. Psal. 5, 10. Amos 3, 6.
  16. A kad vidje sav Izrailj gdje ih se car ogluši, odgovori narod caru govoreći: kakav dio mi imamo s Davidom? nemamo našljedstva sa sinom Jesejevijem. U šatore svoje, Izrailju! a ti Davide, sad gledaj svoju kuću. Tako otide Izrailj u šatore svoje.2.Sam. 19, 7. 2.Sam. 20, 1. Isa. 7, 17. Jovan 13, 8.
  17. Samo nad sinovima Izrailjevijem, koji življahu po gradovima Judinijem, zacari se Rovoam.1.Car. 11, 13. 2.Dnev. 11, 13.
  18. I car Rovoam posla Adorama koji bijaše nad dankom; ali ga sav Izrailj zasu kamenjem, te pogibe; a car Rovoam brže sjede na kola, te pobježe u Jerusalim. 2.Sam. 20, 24. 1.Car. 4, 6. 2.Dnev. 10, 13.
  19. Tako otpade Izrailj od doma Davidova do današnjega dana. 1.Sam. 10, 19. 2.Car. 17, 21. 2.Dnev. 10, 19.
  20. I kad ču sav Izrailj da se vratio Jerovoam, poslavši dozvaše ga na skupštinu, i postaviše ga carem nad svijem Izrailjem. Ne prista za domom Davidovijem nijedno pleme osim samoga plemena Judina.1.Car. 11, 31. Gal. 1, 8.
  21. A Rovoam došav u Jerusalim sazva sav dom Judin i pleme Venijaminovo, sto i osamdeset tisuća odabranijeh vojnika, da zavojšte na dom Izrailjev da povrate carstvo Rovoamu sinu Solomunovu. 2.Dnev. 11, 1.
  22. Ali dođe riječ Božja Semeju, čovjeku Božijemu, govoreći:
  23. Kaži Rovoamu sinu Solomunovu caru Judinu i svemu domu Judinu i Venijaminovu i ostalome narodu, i reci:
  24. Ovako veli Gospod: ne idite, i ne bijte se s braćom svojom, sinovima Izrailjevijem; vratite se svak svojoj kući, jer sam ja naredio tako da bude. I oni poslušaše riječ Gospodnju i vrativši se otidoše kako Gospod reče. Prič. 16, 9.
  25. Potom sazida Jerovoam Sihem u gori Jefremovoj i naseli se u njemu; a poslije otide odande i sazida Fanuil. 1.Moj. 12, 6. 1.Moj. 32, 30. Sud. 8, 8. Sud. 8, 17. Sud. 9, 45.
  26. I reče Jerovoam u srcu svom: može se carstvo povratiti domu Davidovu. Psal. 14, 1. Rim. 8, 7.
  27. Ako ovaj narod stane ići u Jerusalim da prinosi žrtve u domu Gospodnjem, srce će se narodu obratiti ka gospodaru njegovu Rovoamu caru Judinu, te će me ubiti, i povratiće se k Rovoamu caru Judinu. 5.Moj. 12, 5. 1.Car. 15, 17. 2.Car. 23, 9.
  28. Zato car smisli, te načini dva teleta od zlata, pa reče narodu: ne treba više da idete u Jerusalim; evo bogova tvojih, Izrailju, koji su te izveli iz zemlje Misirske. 2.Moj. 32, 4. 1.Car. 15, 34. 1.Car. 16, 19. 1.Car. 16, 26. 2.Car. 10, 29. 2.Car. 13, 2. 2.Car. 13, 11. 2.Car. 14, 24. 2.Car. 15, 18. 2.Dnev. 17, 4. Os. 8, 4.
  29. I namjesti jedno u Vetilju a drugo namjesti u Danu.1.Moj. 28, 19. Sud. 18, 29. 2.Car. 10, 31. Jer. 48, 13. Os. 4, 15. Amos 7, 10.
  30. I to bi na grijeh, jer narod iđaše k jednome do Dana.1.Car. 13, 34. 2.Car. 10, 31.
  31. I načini kuću na visini, i postavi sveštenike od prostoga naroda koji ne bijahu od sinova Levijevih. 4.Moj. 3, 10. 1.Car. 13, 32. 1.Car. 13, 33. Amos 7, 10.
  32. I učini Jerovoam praznik osmoga mjeseca petnaestoga dana, kao što je praznik u zemlji Judinoj, i prinese žrtve na oltaru; tako učini i u Vetilju prinoseći žrtve teocima koje načini; i postavi u Vetilju sveštenike visinama koje načini. 3.Moj. 23, 33. 4.Moj. 29, 12. Amos 7, 13.
  33. I petnaestoga dana osmoga mjeseca, koji bješe smislio u srcu svom, prinošaše žrtve na oltaru koji načini u Vetilju, i praznovaše praznik sa sinovima Izrailjevijem, i pristupi k oltaru da kadi. 4.Moj. 15, 39. 1.Car. 13, 1.