- A Bog reče Jakovu: ustani, idi gore u Vetilj i ondje stani; i načini ondje žrtvenik Bogu, koji ti se javio kad si bježao od Isava brata svojega. 1.Moj. 27, 43. 1.Moj. 28, 13. 1.Moj. 28, 19.
- I Jakov reče porodici svojoj i svijema koji bijahu s njim: bacite tuđe bogove što su u vas, i očistite se i preobucite se; 1.Moj. 18, 19. 1.Moj. 31, 19. 1.Moj. 31, 34. 2.Moj. 19, 10. Isu. 24, 15. 1.Sam. 7, 3.
- Pa da se dignemo i idemo gore u Vetilj, da načinim ondje žrtvenik Bogu, koji me je čuo u dan nevolje moje i bio sa mnom na putu kojim sam išao. 1.Moj. 28, 20. 1.Moj. 31, 3. 1.Moj. 31, 42. 1.Moj. 32, 7. 1.Moj. 32, 24. Psal. 107, 6.
- I dadoše Jakovu sve bogove tuđe koji bijahu u njihovijem rukama, i oboce, koje imahu u ušima; i Jakov ih zakopa pod hrastom kod Sihema. Isu. 24, 26. Os. 2, 13.
- Potom otidoše. A strah Božji dođe na gradove koji bijahu oko njih, te se ne digoše u potjeru za sinovima Izrailjevijem. 2.Moj. 15, 16. 2.Moj. 23, 27. 2.Moj. 34, 24. 5.Moj. 11, 25. Isu. 2, 9. Isu. 5, 1. 1.Sam. 14, 15. 2.Dnev. 14, 14.
- I Jakov i sva čeljad što bijaše s njim dođoše u Luz u zemlji Hananskoj, a to je Vetilj. 1.Moj. 28, 19.
- I ondje načini žrtvenik, i nazva ono mjesto: Bog Vetiljski, jer mu se ondje javi Bog, kad je bježao od brata svojega. 1.Moj. 28, 13. 1.Moj. 28, 15. 1.Moj. 28, 22. 1.Moj. 35, 1. Prop. 5, 4.
- Tada umrije Devora dojkinja Revečina, i pogreboše je ispod Vetilja pod hrastom, koji nazva Jakov Alon-Vakut. 1.Moj. 24, 59.
- I javi se Bog Jakovu opet, pošto izide iz Padan-Arama, i blagoslovi ga, Os. 12, 5.
- I reče mu Bog: ime ti je Jakov; ali se otsele nećeš zvati Jakov, nego će ti ime biti Izrailj. I nadjede mu ime Izrailj. 1.Moj. 17, 5. 1.Moj. 32, 28.
- I još mu reče Bog: ja sam Bog svemogući; rasti i množi se; narod i mnogi će narodi postati od tebe, i carevi će izaći iz bedara tvojih. 1.Moj. 17, 1. 1.Moj. 17, 5. 1.Moj. 47, 27. 1.Moj. 48, 3. 1.Moj. 48, 4. 2.Moj. 6, 3. Jevr. 7, 10.
- I daću ti zemlju koju sam dao Avramu i Isaku, i nakon tebe sjemenu tvojemu daću zemlju ovu. 1.Moj. 12, 7. 1.Moj. 13, 15. 1.Moj. 26, 3. 1.Moj. 28, 13. 2.Moj. 32, 13.
- Potom otide od njega Bog s mjesta gdje mu govori. 1.Moj. 17, 22.
- A Jakov metnu spomenik na istom mjestu gdje mu Bog govori; spomenik od kamena, i pokropi ga kropljenjem, i preli ga uljem. 1.Moj. 28, 18.
- I Jakov prozva mjesto gdje mu govori Bog Vetilj.
- I otidoše od Vetilja. A kad im osta još malo puta do Efrate, porodi se Rahilja, i bješe joj težak porođaj. Ruta 4, 11.
- I kad se veoma mučaše, reče joj babica: ne boj se, imaćeš još jednoga sina. 1.Moj. 30, 24.
- A kad se rastavljaše s dušom te umiraše, nazva ga Venonija; ali mu otac nadjede ime Venijamin. Dela. 7, 8.
- I umrije Rahilja, i pogreboše je na putu koji ide u Efratu, a to je Vitlejem. 1.Moj. 48, 7. Ruta 1, 2. Ruta 4, 11. Psal. 132, 6.
- I metnu Jakov spomenik na grob njezin. To je spomenik na grobu Rahiljinu do današnjega dana. 1.Sam. 10, 2.
- Odatle otišav Izrailj razape šator svoj iza kule Migdolederske. 1.Dnev. 5, 1. Mih. 4, 8.
- I kad Izrailj življaše u onoj zemlji, otide Ruvim i leže s Valom inočom oca svojega. I to doču Izrailj. A imaše Jakov dvanaest sinova. 1.Moj. 49, 4. 1.Dnev. 5, 1.
- Sinovi Lijini bjehu: Ruvim prvenac Jakovljev, i Simeun i Levije i Juda i Isahar i Zavulon;1.Moj. 46, 8. 2.Moj. 1, 2.
- A sinovi Rahiljini: Josif i Venijamin; 1.Moj. 43, 29. 1.Moj. 44, 27.
- A sinovi Vale robinje Rahiljine: Dan i Neftalim;
- A sinovi Zelfe robinje Lijine: Gad i Asir. To su sinovi Jakovljevi, koji mu se rodiše u Padan-Aramu.
- I Jakov dođe k Isaku ocu svojemu u Mamriju u Kirijat-Arvu, koje je Hevron, gdje Avram i Isak bijahu došljaci. 1.Moj. 13, 18. Isu. 14, 15.
- A Isaku bješe sto i osamdeset godina;
- I onemoćav umrije Isak, i bi pribran k rodu svojemu star i sit života; i pogreboše ga Isav i Jakov sinovi njegovi. 1.Moj. 15, 15. 1.Moj. 25, 8. 1.Moj. 25, 9. 1.Moj. 49, 31. 1.Moj. 49, 33. Prop. 12, 7.