1. Tada Isak dozva Jakova, i blagoslovi ga, i zapovjedi mu i reče: nemoj da se oženiš kojom između kćeri Hananejskih. 1.Moj. 27, 33.
  2. Ustani, idi u Padan-Aram u dom Vatuila oca matere svoje, i odande se oženi između kćeri Lavana ujaka svojega. 1.Moj. 24, 4.
  3. A Bog svemogući da te blagoslovi, i da ti da veliku porodicu i umnoži te, da od tebe postane mnoštvo naroda, 1.Moj. 17, 1. 1.Moj. 17, 6. 1.Moj. 27, 33.
  4. I da ti da blagoslov Avramov, tebi i sjemenu tvojemu s tobom, da naslijediš zemlju u kojoj si došljak, koju Bog dade Avramu. 1.Moj. 12, 2. 1.Moj. 17, 8. 1.Moj. 22, 17. 1.Dnev. 29, 15. Psal. 119, 19. 2.Kor. 5, 6. Jevr. 11, 9. 1.Pet. 1, 17.
  5. Tako opravi Isak Jakova, i on pođe u Padan-Aram k Lavanu sinu Vatuila Sirina, bratu Reveke matere Jakovljeve i Isavove. Os. 12, 13.
  6. A Isav vidje gdje Isak blagoslovi Jakova i opravi ga u Padan-Aram da se odande oženi, i gdje blagosiljajući ga zapovjedi mu i reče: nemoj da se oženiš kojom između kćeri Hananejskih,
  7. I gdje Jakov posluša oca svojega i mater svoju, i otide u Padan-Aram;
  8. I vidje Isav da kćeri Hananejske nijesu po volji Isaku ocu njegovu. 1.Moj. 24, 3.
  9. Pa otide Isav k Ismailu, i uze za ženu preko žena svojih Maeletu, kćer Ismaila sina Avramova, sestru Navajotovu. 1.Moj. 25, 13. 1.Moj. 36, 3.
  10. A Jakov otide od Virsaveje idući u Haran. Dela. 7, 2.
  11. I dođe na jedno mjesto, i ondje zanoći, jer sunce bješe zašlo; i uze kamen na onom mjestu, i metnu ga sebi pod glavu, i zaspa na onom mjestu.
  12. I usni, a to ljestve stajahu na zemlji a vrhom ticahu u nebo, i gle, anđeli Božji po njima se penjahu i slažahu; 1.Moj. 41, 1. Jov 33, 15. Jovan 1, 51. Jevr. 1, 14.
  13. I gle, na vrhu stajaše Gospod, i reče: ja sam Gospod Bog Avrama oca tvojega i Bog Isakov; tu zemlju na kojoj spavaš tebi ću dati i sjemenu tvojemu;1.Moj. 13, 15. 1.Moj. 26, 24. 1.Moj. 31, 29. 1.Moj. 35, 1. 1.Moj. 46, 3. 1.Moj. 48, 3. 2.Moj. 3, 6. 5.Moj. 1, 8. 1.Car. 18, 36. Psal. 105, 10. Os. 12, 5.
  14. I sjemena će tvojega biti kao praha na zemlji, te ćeš se raširiti na zapad i na istok i na sjever i na jug, i svi narodi na zemlji blagosloviće se u tebi i u sjemenu tvojem. 1.Moj. 13, 14. 5.Moj. 12, 3. 5.Moj. 12, 20.
  15. I evo, ja sam s tobom, i čuvaću te kuda god pođeš, i dovešću te natrag u ovu zemlju, jer te neću ostaviti dokle god ne učinim što ti rekoh. 1.Moj. 26, 24. 1.Moj. 31, 3. 1.Moj. 35, 6. 1.Moj. 48, 16. 4.Moj. 23, 19. 5.Moj. 31, 6. Psal. 121, 5.
  16. A kad se Jakov probudi od sna, reče: zacijelo je Gospod na ovom mjestu; a ja ne znah. 2.Moj. 3, 5. Isu. 5, 15.
  17. I uplaši se, i reče: kako je strašno mjesto ovo! ovdje je doista kuća Božja, i ovo su vrata nebeska. 1.Dnev. 22, 1.
  18. I usta Jakov ujutru rano, i uze kamen što bješe metnuo sebi pod glavu, i utvrdi ga za spomen i preli ga uljem.
  19. I prozva ono mjesto Vetilj, a pređe bješe ime onome gradu Luz. Sud. 1, 23. Os. 4, 15.
  20. I učini Jakov zavjet, govoreći: ako Bog bude sa mnom i sačuva me na putu kojim idem i da mi hljeba da jedem i odijela da se oblačim, 1.Moj. 28, 15. 1.Moj. 31, 13. Sud. 11, 30. 2.Sam. 15, 8. 1.Tim. 6, 8.
  21. I ako se vratim na miru u dom oca svojega, Gospod će mi biti Bog; 5.Moj. 26, 17. Sud. 11, 31. 2.Sam. 15, 8. 2.Sam. 19, 24. 2.Car. 5, 17.
  22. A kamen ovaj koji utvrdih za spomen biće dom Božji; i što mi god daš, od svega ću deseto dati tebi. 1.Moj. 35, 7. 3.Moj. 27, 30.