1. Ovo su imena sinova Izrailjevijeh koji dođoše u Misir, dođoše s Jakovom, svaki sa svojom porodicom: 1.Moj. 46, 8. 2.Moj. 6, 14.
  2. Ruvim, Simeun, Levije i Juda,
  3. Isahar, Zavulon i Venijamin,
  4. Dan i Neftalim, Gad i Asir.
  5. A svega bijaše ih od bedara Jakovljevijeh sedamdeset duša s Josifom, koji bješe u Misiru. 1.Moj. 46, 26. 1.Moj. 46, 27. 5.Moj. 10, 22.
  6. A Josif umrije i sva braća njegova i sav onaj naraštaj. 1.Moj. 50, 26. Prop. 1, 4. Dela. 7, 15.
  7. I sinovi Izrailjevi narodiše se i umnožiše se, i napredovaše i osiliše veoma, da ih se zemlja napuni. 1.Moj. 46, 3. 1.Moj. 47, 27. 2.Moj. 5, 5. 5.Moj. 26, 5. Psal. 105, 24. Dela. 7, 17.
  8. Tada nasta nov car u Misiru, koji ne znadijaše za Josifa; Dela. 7, 17.
  9. I reče narodu svojemu: gle, narod sinova Izrailjevijeh veći je i silniji od nas. Psal. 105, 24.
  10. Nego hajde mudro da postupamo s njima, da se ne množe, i kad nastane rat da ne pristanu s neprijateljima našim i ne udare na nas i ne otidu iz zemlje. Jov 5, 13. Psal. 10, 2. Psal. 83, 3. Prič. 28, 16. Dela. 7, 19.
  11. I postaviše nad njima nastojnike da ih muče teškim poslovima; i građaše narod Izrailjev Faraonu gradove Pitom i Ramesu. 1.Moj. 15, 13. 1.Moj. 47, 11. 2.Moj. 2, 11. 2.Moj. 3, 7. 2.Moj. 5, 4. Psal. 81, 6. Prič. 27, 3.
  12. Ali što ga više mučahu to se više množaše i napredovaše, da se grožahu od sinova Izrailjevijeh. 5.Moj. 26, 5.
  13. I žestoko nagonjahu Misirci sinove Izrailjeve na poslove,
  14. I zagrčivahu im život teškim poslovima, blatom i opekama i svakim radom u polju, i svakim drugim poslom, na koji ih žestoko nagonjahu. 2.Moj. 2, 23. 2.Moj. 22, 21. 3.Moj. 25, 14. 3.Moj. 25, 17. 4.Moj. 20, 15. Jov 20, 19. Psal. 10, 17. Psal. 81, 6. Prič. 14, 31.
  15. I još zapovjedi car Misirski babicama Jevrejskim, od kojih jednoj bješe ime Sefora a drugoj Fuva,
  16. I reče: kad babičite Jevrejke, i u porođaju vidite da je muško, ubijte ga, a kad bude žensko, nek ostane živo. Jevr. 11, 23.
  17. Ali se babice bojahu Boga, i ne činjahu kako im reče car Misirski, nego ostavljahu djecu u životu. 2.Moj. 3, 8. 1.Sam. 22, 17. Prič. 16, 6. Dan. 3, 16. Dan. 3, 18. Dan. 6, 13. Dela. 5, 29. Jevr. 11, 23.
  18. A car Misirski dozva babice, i reče im: zašto to činite, te ostavljate u životu mušku djecu?
  19. A babice rekoše Faraonu: Jevrejke nisu kao žene Misirke; jače su; dok im dođe babica, one već rode. Isu. 2, 4. 2.Sam. 17, 19.
  20. I Bog učini dobro babicama; i narod se umnoži i osili veoma; Prič. 11, 18. Prop. 8, 12. Isa. 3, 10. Jevr. 6, 10.
  21. I što se babice bojahu Boga, načini im kuće. 1.Sam. 2, 35. 2.Sam. 7, 11. 2.Sam. 7, 13. 2.Sam. 7, 27. 2.Sam. 7, 29. 1.Car. 2, 24. 1.Car. 11, 38. Psal. 127, 1.
  22. Tada zapovjedi Faraon svemu narodu svojemu govoreći: svakoga sina koji se rodi bacite u vodu, a kćeri sve ostavljajte u životu.