1. A Avram uze drugu ženu, po imenu Heturu.
  2. I ona mu rodi Zomrana i Joksana i Madana i Madijama i Jesvoka i Soijena. 1.Dnev. 1, 32.
  3. A Joksan rodi Savana i Dedana. A Dedanovi sinovi biše Asurim i Latusim i Laomim. Jezek. 27, 20. Jezek. 27, 23.
  4. A sinovi Madijamovi: Efar i Afir i Enoh i Avida i Eldaga. Svi bjehu djeca Heturina.
  5. A Avram dade sve što imaše Isaku; 1.Moj. 24, 36.
  6. A sinovima svojih inoča dade Avram dare, i opravi ih od Isaka sina svojega još za života svojega na istok, u istočni kraj. 1.Moj. 21, 14. Sud. 6, 3.
  7. I vijeka Avramova što poživje bješe sto i sedamdeset i pet godina.
  8. I onemoćav umrije Avram u dobroj starosti, sit života, i bi pribran k rodu svojemu. 1.Moj. 15, 15. 1.Moj. 35, 29. 1.Moj. 47, 8. 1.Moj. 49, 29. 1.Moj. 49, 33. Dela. 13, 36.
  9. I pogreboše ga Isak i Ismailo u pećini Makpelskoj na njivi Efrona sina Sara Hetejina, koja je prema Mamriji; 1.Moj. 23, 17. 1.Moj. 49, 29. 1.Moj. 50, 13.
  10. Na njivi koju kupi Avram od sinova Hetovijeh, ondje je pogreben Avram sa Sarom ženom svojom. 1.Moj. 23, 16.
  11. I po smrti Avramovoj blagoslovi Bog Isaka sina njegova; a Isak življaše kod studenca živoga koji me vidi. 1.Moj. 16, 14. 1.Moj. 24, 62.
  12. A ovo je pleme Ismaila sina Avramova, kojega rodi Avramu Agara Misirka robinja Sarina, 1.Dnev. 1, 29.
  13. I ovo su imena sinova Ismailovijeh, kako se zvahu u plemenima svojim; prvenac Ismailov Navajot, pa Kidar i Navdeilo i Masam,
  14. I Masma i Duma i Masa,
  15. I Hadar i Teman i Jetur i Nafes i Kedma. Jov 6, 19.
  16. To su sinovi Ismailovi, i to su im imena po selima i gradovima njihovijem, dvanaest knezova nad svojim narodima. 1.Moj. 17, 20.
  17. A godine su vijeka Ismailova sto i trideset i sedam godina. Poslije onemoćav umrije, i bi pribran k rodu svojemu. 1.Moj. 25, 8. 1.Moj. 49, 33. Mar. 15, 37.
  18. I življahu od Evilata do Sura prema Misiru, kako se ide u Asiriju; i dopade mu prema svoj braći svojoj da živi. 1.Sam. 15, 7. 1.Sam. 16, 12.
  19. A ovo je pleme Isaka sina Avramova: Avram rodi Isaka; Mat. 1, 2.
  20. A Isaku bješe četrdeset godina kad se oženi Revekom, kćerju Vatuila Sirina iz Mesopotamije, sestrom Lavana Sirina. 1.Moj. 22, 23. 1.Moj. 24, 29. 1.Moj. 24, 67.
  21. I Isak se moljaše Gospodu za ženu svoju, jer bješe nerotkinja; i umoli Gospoda, te zatrudnje Reveka žena njegova. 1.Sam. 1, 11. 1.Dnev. 5, 20. 2.Dnev. 33, 13. Jezd. 8, 23. Rim. 9, 10.
  22. Ali udarahu jedno o drugo djeca u utrobi njezinoj, te reče: ako je tako, našto sam? I otide da pita Gospoda. 1.Sam. 9, 9. 1.Sam. 10, 22.
  23. A Gospod joj reče: dva su plemena u utrobi tvojoj, i dva će naroda izaći iz tebe; i jedan će narod biti jači od drugoga naroda, i veći će služiti manjemu. 1.Moj. 24, 60.
  24. I kad dođe vrijeme da rodi, a to blizanci u utrobi njezinoj.
  25. I prvi izađe crven, sav kao runo rutav; i nadješe mu ime Isav. 1.Moj. 27, 11.
  26. A poslije izađe brat mu, držeći rukom za petu Isava; i nadješe mu ime Jakov. A bješe Isaku šezdeset godina, kad ih rodi Reveka. 1.Moj. 27, 36. Os. 12, 4.
  27. I djeca odrastoše, i Isav posta lovac i ratar, a Jakov bješe čovjek krotak i bavljaše se u šatorima. 1.Moj. 27, 3. 1.Moj. 27, 5. 1.Moj. 27, 6. 1.Moj. 35, 29. 1.Moj. 49, 33. Jov 1, 1. Jov 1, 8. Jov 2, 3. Dela. 13, 36.
  28. I Isak milovaše Isava, jer rado jeđaše lova njegova; a Reveka milovaše Jakova. 1.Moj. 27, 6. 1.Moj. 27, 19.
  29. Jednom Jakov skuha jelo, a Isav dođe iz polja umoran.
  30. I reče Isav Jakovu: daj mi da jedem toga jela crvenoga, jer sam umoran. Otuda se prozva Edom.
  31. A Jakov mu reče: prodaj mi danas prvenaštvo svoje.
  32. A Isav odgovori: evo, hoću da umrem, pa što će mi prvenaštvo?
  33. A Jakov reče: zakuni mi se danas. I on mu se zakle; tako prodade svoje prvenaštvo Jakovu. 1.Moj. 27, 36. Jevr. 12, 16.
  34. I Jakov dade Isavu hljeba i skuhanoga leća, i on se najede i napi, pa usta i otide. Tako Isav nije mario za prvenaštvo svoje. 1.Kor. 15, 32.