- A poglavar sveštenički reče: je li dakle tako?
- A on reče: ljudi braćo i oci! poslušajte. Bog slave javi se ocu našemu Avraamu kad bješe u Mesopotamiji, prije nego se doseli u Haran, Dela. 22, 1.
- I reče mu: iziđi iz zemlje svoje i od roda svojega i iz doma oca svojega, i dođi u zemlju koju ću ti ja pokazati. 1.Moj. 12, 1.
- Tada iziđe iz zemlje Haldejske, i doseli se u Haran; i odande, po smrti oca njegova, preseli ga u ovu zemlju u kojoj vi sad živite. 1.Moj. 11, 31. Jevr. 11, 8.
- I ne dade mu našljedstva u njoj ni stope; i obreče mu je dati u držanje i sjemenu njegovu poslije njega, dok on još nemaše djeteta. 1.Moj. 12, 7. 2.Moj. 6, 7. 5.Moj. 6, 10. Nem. 9, 8. Nem. 9, 24. Psal. 105, 8.
- Ali Bog reče ovako: sjeme tvoje biće došljaci u zemlji tuđoj, i natjeraće ga da služi, i mučiće ga četiri stotine godina. 1.Moj. 15, 13. 2.Moj. 12, 40. Gal. 3, 17. 1.Pet. 2, 11.
- I narodu kome će služiti ja ću suditi, reče Bog; i potom će izići, i služiće meni na ovome mjestu. 2.Moj. 3, 12.
- I dade mu zavjet obrezanja, i tako rodi Isaka, i obreza ga u osmi dan; i Isak Jakova, i Jakov dvanaest starješina. 1.Moj. 17, 9. 1.Moj. 21, 2. 1.Moj. 25, 26. 1.Moj. 29, 31. 1.Dnev. 1, 34. Mat. 1, 2. Gal. 3, 15. Gal. 3, 17.
- I starješine zaviđahu Josifu, i prodadoše ga u Misir; i Bog bješe s njim. 1.Moj. 37, 4. 1.Moj. 39, 2. Psal. 105, 17.
- I izbavi ga od sviju njegovijeh nevolja, i dade mu milost i premudrost pred Faraonom carem Misirskijem, i postavi ga poglavarom nad Misirom i nad svijem domom svojijem. 1.Moj. 42, 6. 1.Moj. 45, 8. 1.Sam. 2, 30. Psal. 37, 23. Prič. 8, 15.
- A dođe glad na svu zemlju Misirsku i Hanaansku i nevolja velika, i ne nalažahu hrane oci naši.
- A Jakov čuvši da ima pšenice u Misiru posla najprije oce naše. 1.Moj. 42, 1.
- I kad dođoše drugi put, poznaše Josifa braća njegova, i rod Josifov posta poznat Faraonu. 1.Moj. 45, 3.
- A Josif posla i dozva oca svojega Jakova i svu rodbinu svoju, sedamdeset i pet duša. 1.Moj. 45, 9. 1.Moj. 45, 13. 1.Moj. 46, 27. 5.Moj. 10, 22.
- I Jakov siđe u Misir, i umrije, on i ocevi naši. 1.Moj. 46, 6. 1.Moj. 49, 33. 2.Moj. 1, 6.
- I prenesoše ih u Sihem, i metnuše u grob koji kupi Avraam za novce od sinova Emorovijeh u Sihemu. 1.Moj. 23, 16. 1.Moj. 50, 25. 2.Moj. 13, 19.
- I kad se približi vrijeme obećanja za koje se Bog zakle Avraamu, narod se narodi i umnoži u Misiru, 1.Moj. 15, 13.
- Dok nasta drugi car u Misiru, koji ne znaše Josifa. 2.Moj. 1, 8.
- Ovaj namisli zlo za naš rod, izmuči oce naše da svoju djecu bacahu da ne žive.
- U to se vrijeme rodi Mojsije, i bješe Bogu ugodan, i bi tri mjeseca hranjen u kući oca svojega. 2.Moj. 2, 2.
- A kad ga izbaciše, uze ga kći Faraonova, i odgaji ga sebi za sina.
- I nauči se Mojsije svoj premudrosti Misirskoj, i bješe silan u riječima i u djelima. Luka 24, 19.
- A kad mu se navršivaše četrdeset godina, dođe mu na um da obiđe braću svoju, sinove Izrailjeve. 2.Moj. 2, 11.
- I vidjevši jednome gdje se čini nepravda, pomože, i pokaja onoga što mu se činjaše nepravda, i ubi Misirca.
- Mišljaše pak da braća njegova razumiju da Bog njegovom rukom njima spasenije dade: ali oni ne razumješe.
- A sjutradan dođe među takove koji se bijahu svadili, i miraše ih govoreći: ljudi, vi ste braća, zašto činite nepravdu jedan drugome?
- A onaj što činjaše nepravdu bližnjemu oturi ga govoreći: ko je tebe postavio knezom i sudijom nad nama? Luka 12, 14. Dela. 4, 7.
- Ili i mene hoćeš da ubiješ kao što si juče ubio Misirca?
- A Mojsije pobježe od ove riječi, i posta došljak u zemlji Madijamskoj, gdje rodi dva sina. 2.Moj. 2, 15. 4.Moj. 12, 1.
- I kad se navrši četrdeset godina, javi mu se u pustinji gore Sinajske anđeo Gospodnji u plamenu ognjenom u kupini. 1.Moj. 48, 16. 2.Moj. 3, 2. 5.Moj. 33, 16. Isa. 63, 9. Zah. 13, 7. Jovan 1, 14. Tit. 2, 13.
- A kad Mojsije vidje, divljaše se utvari. A kad on pristupi da vidi, bi glas Gospodnji k njemu:
- Ja sam Bog otaca tvojijeh, Bog Avraamov i Bog Isakov i Bog Jakovljev. A Mojsije se bješe uzdrktao i ne smijaše da pogleda. 1.Moj. 50, 24. 2.Moj. 3, 6. 2.Moj. 3, 15. Mat. 22, 32. Jevr. 11, 16.
- A Gospod mu reče: izuj obuću sa svojijeh nogu: jer je mjesto na kome stojiš sveta zemlja.Isu. 5, 15.
- Ja dobro vidjeh muku svojega naroda koji je u Misiru, i čuh njihovo uzdisanje, i siđoh da ih izbavim: i sad hodi da te pošljem u Misir.
- Ovoga Mojsija, kojega oturiše rekavši: ko te postavi knezom i sudijom? ovoga Bog za kneza i izbavitelja posla rukom anđela koji mu se javi u kupini. 2.Moj. 14, 19. Dela. 7, 27.
- Ovaj ih izvede učinivši čudesa i znake u zemlji Misirskoj i u Crvenom Moru i u pustinji četrdeset godina. 2.Moj. 12, 41. 2.Moj. 16, 1. 4.Moj. 20, 1. 4.Moj. 20, 16. 5.Moj. 6, 21. Psal. 78, 12. Psal. 95, 9.
- Ovo je Mojsije koji kaza sinovima Izrailjevijem: Gospod Bog vaš podignuće vam proroka iz vaše braće, kao mene: njega poslušajte. Mat. 3, 16. Mat. 17, 5. Mar. 9, 7. Jovan 18, 37. Dela. 3, 23.
- Ovo je onaj što bješe u crkvi u pustinji s anđelom, koji mu govori na gori Sinajskoj, i s ocima našijem; koji primi riječi žive da ih nama da; 2.Moj. 19, 3. 2.Moj. 21, 1. Isa. 63, 9. Jovan 1, 17. Rim. 3, 2. Gal. 3, 19. Jevr. 2, 2.
- Kojega ne htješe poslušati oci naši, nego ga odbaciše, i okrenuše se srcem svojijem u Misir,
- Rekavši Aronu: načini nam bogove koji će ići pred nama, jer ovome Mojsiju, koji nas izvede iz zemlje Misirske, ne znamo šta bi. 2.Moj. 32, 1.
- I tada načiniše tele, i prinesoše žrtvu idolu, i radovahu se rukotvorini svojoj.
- A Bog se okrenu od njih, i predade ih da služe vojnicima nebeskijem, kao što je pisano u knjizi proroka: eda zaklanja i žrtve prinesoste mi za četrdeset godina u pustinji, dome Izrailjev?5.Moj. 17, 3. 2.Car. 17, 16. Psal. 81, 12. Jer. 19, 13. Jezek. 20, 25. Amos 5, 25. Rim. 1, 24. 2.Sol. 2, 11.
- I primiste čador Molohov, i zvijezdu boga svojega Remfana, kipove koje načiniste da im se molite; i preseliću vas dalje od Vavilona.
- Ocevi naši imahu čador svjedočanstva u pustinji, kao što zapovjedi onaj koji govori Mojsiju da ga načini po onoj prilici kao što ga vidje; 2.Moj. 25, 40. Jevr. 8, 5.
- Koji i primiše ocevi naši i donesoše s Isusom Navinom u zemlju neznabožaca, koje oturi Bog ispred lica našijeh otaca, tja do Davida, Isu. 3, 14.
- Koji nađe milost u Boga, i izmoli da nađe mjesto Bogu Jakovljevu. 1.Sam. 15, 28. 1.Car. 8, 17. Psal. 78, 68.
- A Solomun mu načini kuću.
- Ali najviši ne živi u rukotvorenijem crkvama, kao što govori prorok: 2.Dnev. 2, 6. Dela. 17, 24.
- Nebo je meni prijestol a zemlja podnožje nogama mojima: kako ćete mi kuću sazidati? govori Gospod; ili koje je mjesto za moje počivanje? Psal. 11, 4. Isa. 66, 1. Mat. 5, 34. Otkr. 3, 21.
- Ne stvori li ruka moja sve ovo?
- Tvrdovrati i neobrezanijeh srca i ušiju! vi se jednako protivite Duhu svetome; kako vaši oci, tako i vi. Isa. 48, 4. Jezek. 44, 9. Luka 6, 23. Luka 11, 48.
- Kojega od proroka ne protjeraše oci vaši? I pobiše one koji naprijed javiše za dolazak pravednika, kojega vi sad izdajnici i krvnici postadoste; 2.Dnev. 36, 16. Jer. 26, 15. Jer. 26, 23. Mat. 23, 34. Luka 11, 48. Dela. 3, 14. 1.Sol. 2, 15.
- Koji primiste zakon naredbom anđelskom, i ne održaste. 2.Moj. 20, 1. Dela. 7, 38. Gal. 3, 19. Jevr. 2, 2.
- Kad ovo čuše, rasrdiše se vrlo u srcima svojima, i škrgutahu zubima na nj.
- A Stefan budući pun Duha svetoga pogleda na nebo i vidje slavu Božiju i Isusa gdje stoji s desne strane Bogu;
- I reče: evo vidim nebesa otvorena i sina čovječijega gdje stoji s desne strane Bogu. Dan. 7, 13. Mat. 3, 16.
- A oni povikavši iza glasa zatiskivahu uši svoje, i navališe jednodušno na nj.
- I izvedavši ga iz grada stadoše ga zasipati kamenjem, i svjedoci haljine svoje metnuše kod nogu mladića po imenu Savla. 3.Moj. 24, 16. 5.Moj. 13, 9. 5.Moj. 17, 7. Jevr. 13, 12.
- I zasipahu kamenjem Stefana, koji se moljaše Bogu i govoraše: Gospode Isuse! primi duh moj. Psal. 31, 5.
- Onda kleče na koljena i povika iza glasa: Gospode! ne primi im ovo za grijeh. I ovo rekavši umrije. Mat. 5, 44. Luka 6, 28. Luka 6, 29. 1.Sol. 4, 13. Otkr. 14, 13.