1. I reče Gospod Mojsiju govoreći:
  2. Posveti mi svakoga prvenca, što god otvora matericu u sinova Izrailjevijeh, i od ljudi i od stoke; jer je moje. 2.Moj. 22, 29. 3.Moj. 27, 26. 4.Moj. 3, 13. 4.Moj. 8, 16. 4.Moj. 18, 15. 5.Moj. 15, 19. Luka 2, 23. ČV
  3. I Mojsije reče narodu: pamtite ovaj dan, u koji izidoste iz Misira, iz doma ropskoga, jer vas rukom krjepkom izvede Gospod odande; neka se dakle ne jede ništa s kvascem. 2.Moj. 12, 42. 5.Moj. 6, 1. 5.Moj. 16, 3. Psal. 114, 1.
  4. Danas izlazite, mjeseca Aviva; 2.Moj. 12, 2. 2.Moj. 23, 15. 2.Moj. 34, 18. 4.Moj. 33, 3. 5.Moj. 16, 1.
  5. Pa kad te Gospod uvede u zemlju Hananejsku i Hetejsku i Amorejsku i Jevejsku i Jevusejsku, za koju se zakleo ocima tvojim da će ti je dati, zemlju u kojoj teče mlijeko i med, tada da služiš službu ovu ovoga mjeseca;
  6. Sedam dana jedi hljebove prijesne, a sedmi dan neka je praznik Gospodnji. 2.Moj. 12, 15.
  7. Hljebovi prijesni da se jedu sedam dana, i da se ne vidi u tebe ništa s kvascem, niti da se vidi u tebe kvasac u cijelom kraju tvom.
  8. I kazaćeš sinu svojemu u taj dan govoreći: ovo je za ono što mi je učinio Gospod kad sam izlazio iz Misira. Psal. 44, 1.
  9. I neka ti bude kao znak na ruci tvojoj i kao spomen pred očima tvojima, da ti zakon Gospodnji bude u ustima; jer te je rukom krjepkom izveo Gospod iz Misira. 2.Moj. 12, 14. 4.Moj. 15, 39. 5.Moj. 6, 8. 5.Moj. 11, 18. Prič. 1, 9. Isa. 49, 16. Jer. 22, 24. Mat. 23, 5.
  10. Zato vrši zakon ovaj na vrijeme, od godine do godine.
  11. I kad te uvede Gospod u zemlju Hananejsku, kao što se zakleo tebi i tvojim ocima, i da ti je, 1.Moj. 15, 18. 1.Moj. 17, 8. 1.Moj. 28, 15. Psal. 105, 42.
  12. Odvajaćeš Gospodu što god otvora matericu, i od stoke tvoje što god otvora matericu, što je muško, da bude Gospodu. 2.Moj. 22, 29. 2.Moj. 34, 19. 3.Moj. 27, 26. 4.Moj. 18, 15. Jezek. 44, 30.
  13. A svako magare prvenče otkupi jagnjetom ili jaretom; ako li ga ne bi otkupio, slomi mu vrat. Ali svakoga prvenca čovječijega između sinova svojih otkupi. 4.Moj. 3, 46. 4.Moj. 18, 15.
  14. A kad te zapita sin tvoj unapredak govoreći: šta je to? reci mu: rukom krjepkom izvede nas Gospod iz Misira, iz doma ropskoga.2.Moj. 12, 26. 5.Moj. 6, 20. Isu. 4, 6. Isu. 4, 21.
  15. Jer kad otvrdnu Faraon, te nas ne htje pustiti, pobi Gospod sve prvence u zemlji Misirskoj od prvenca čovječijega do prvenca od stoke; zato prinosim Gospodu sve muško što otvora matericu, a svakoga prvenca sinova svojih otkupljujem.
  16. I to neka ti je kao znak na ruci i kao počeonik među očima tvojima, da nas je rukom krjepkom izveo Gospod iz Misira. 5.Moj. 6, 8.
  17. A kad Faraon pusti narod, ne odvede ih Bog putem k zemlji Filistejskoj, ako i bješe kraći, jer Bog reče: da se ne pokaje narod kad vidi rat, i ne vrati se u Misir. 2.Moj. 14, 11. 4.Moj. 14, 1. 5.Moj. 17, 16.
  18. Nego Bog zavede narod putem preko pustinje na Crvenom Moru. A vojničkim redom izidoše sinovi Izrailjevi iz zemlje Misirske. 2.Moj. 14, 2. 4.Moj. 33, 6.
  19. I Mojsije uze kosti Josifove sa sobom; jer bješe zakleo sinove Izrailjeve rekavši: zaista će vas pohoditi Bog, a tada iznesite kosti moje odavde sa sobom. 1.Moj. 50, 25. Isu. 24, 32. Dela. 7, 16.
  20. Tako otišavši iz Sohota stadoše u oko u Etamu, nakraj pustinje. 4.Moj. 33, 6.
  21. A Gospod iđaše pred njima danju u stupu od oblaka vodeći ih putem, a noću u stupu od ognja svijetleći im, da bi putovali danju i noću. 4.Moj. 9, 15. 5.Moj. 1, 33. Nem. 9, 12. Nem. 9, 19. Psal. 78, 14. Isa. 4, 5. 1.Kor. 10, 1.
  22. I ne uklanjaše ispred naroda stupa od oblaka danju ni stupa od ognja noću. Psal. 121, 5.