- Jezekiji bješe dvadeset i pet godina kad poče carovati, i carova dvadeset i devet godina u Jerusalimu. Materi mu bješe ime Avija, kći Zaharijina. 2.Car. 18, 1. 2.Car. 18, 2. 2.Dnev. 26, 5. Os. 1, 1.
- I činjaše što je pravo pred Gospodom sasvijem kako je činio David otac njegov.
- Prve godine svojega carovanja, prvoga mjeseca, otvori vrata na domu Gospodnjem, i opravi ih. 2.Dnev. 28, 24. Prič. 8, 17.
- I sazva sveštenike i Levite, i sabra ih na istočnu ulicu,
- I reče im: čujte me, Leviti, osveštajte se sada i osvetite dom Gospoda Boga otaca svojih, i iznesite nečistotu iz svetinje. 2.Dnev. 15, 12. 2.Dnev. 35, 6. Mat. 21, 12. 2.Kor. 6, 16.
- Jer sagriješiše oci naši i činiše što je zlo pred Gospodom Bogom našim, i ostaviše ga; i odvratiše lice svoje od šatora Gospodnjega i okrenuše mu leđa; Jer. 2, 27. Jezek. 8, 16.
- I zatvoriše vrata od trijema, i pogasiše žiške, i kadom ne kadiše, niti žrtava paljenica prinosiše u svetinji Bogu Izrailjevu. 2.Car. 16, 17. 2.Dnev. 28, 24.
- Zato se razgnjevi Gospod na Judu i na Jerusalim, te ih dade da se potucaju, i da budu čudo i potsmijeh, kako vidite svojim očima. 5.Moj. 28, 15. 1.Car. 9, 8. Jer. 18, 16.
- Jer eto padoše oci naši od mača, i sinovi naši i kćeri naše i žene naše zarobiše se zato. 3.Moj. 26, 17. 2.Dnev. 28, 5. 2.Dnev. 28, 8. 2.Dnev. 28, 17.
- Sada dakle naumio sam zadati vjeru Gospodu Bogu Izrailjevu, da bi se odvratila od nas žestina gnjeva njegova. 2.Dnev. 15, 12. 2.Dnev. 23, 16. 2.Dnev. 30, 8. Nem. 9, 38.
- Sinovi moji, ne oklijevajte više, jer je vas izabrao Gospod da stojite pred njim i služite mu, i da mu budete sluge i da mu kadite. 4.Moj. 3, 6. 2.Dnev. 35, 1.
- Tada ustaše Leviti Mat sin Amasajev i Joilo sin Azarijin od sinova Katovijeh; a od sinova Merarijevih Kis sin Avdijev i Azarija sin Jaleleilov; i od sinova Girsonovijeh Joah sin Zimin i Eden sin Joahov;
- I od sinova Elisafanovijeh Simrije i Jeilo, i od sinova Asafovijeh Zaharija i Matanija;
- I od sinova Amonovijeh Jeilo i Simej, i od sinova Jedutunovijeh Semaja i Ozilo;
- I skupiše braću svoju, i osveštavši se dođoše, kako bješe zapovjedio car po riječi Gospodnjoj, da očiste dom Gospodnji. 1.Dnev. 23, 28.
- I ušavši sveštenici u dom Gospodnji da ga očiste, iznosiše svu nečistotu što nađoše u crkvi Gospodnjoj u trijem doma Gospodnjega; a Leviti kupiše i iznosiše napolje na potok Kedron. 1.Car. 6, 23.
- A počeše osvećivati prvoga dana prvoga mjeseca; a osmoga dana toga mjeseca uđoše u trijem Gospodnji, i osvećivaše dom Gospodnji osam dana, i šesnaestoga dana prvoga mjeseca svršiše. 1.Car. 6, 3.
- Potom dođoše k caru Jezekiji i rekoše: očistismo sav dom Gospodnji i oltar za žrtve paljenice i sve sudove njegove i sto za postavljanje i sve sudove njegove,
- I sve sudove koje bješe bacio car Ahaz dokle carovaše griješeći, i spremismo i osvetismo, i eno ih pred oltarom Gospodnjim. 2.Dnev. 28, 24.
- Potom car Jezekija usta rano, i sazva upravitelje gradske, i otide u dom Gospodnji.
- I dovede sedam junaca i sedam ovnova i sedam jaganjaca i sedam jaraca za grijeh, za carstvo i za svetinju i za Judu; i reče sinovima Aronovijem sveštenicima da prinesu na oltaru Gospodnjem. 3.Moj. 4, 3. 3.Moj. 4, 14.
- Tada zaklaše goveda, i sveštenici uzevši krv njihovu pokropiše oltar; zaklaše i ovnove, i krvlju njihovom pokropiše oltar; i zaklaše jaganjce i krvlju njihovom pokropiše oltar. 3.Moj. 8, 14. 3.Moj. 8, 19. 3.Moj. 8, 24.
- Potom dovedoše jarce za grijeh pred cara i pred zbor, i oni metnuše ruke svoje na njih. 3.Moj. 4, 15. 3.Moj. 4, 24.
- I zaklaše ih sveštenici, i očistiše krvlju njihovom oltar na očišćenje svemu Izrailju, jer car zapovjedi da se za sav narod Izrailjev prinese žrtva paljenica i žrtva za grijeh. 3.Moj. 14, 20. Kol. 1, 20.
- I postavi Levite u domu Gospodnjem s kimvalima i psaltirima i guslama, kako bješe zapovjedio David i Gad vidjelac carev i Natan prorok; jer od Gospoda bješe zapovijest preko proroka njegovijeh. 2.Sam. 24, 11. 1.Dnev. 16, 4. 1.Dnev. 23, 5. 2.Dnev. 8, 14. 2.Dnev. 30, 12.
- I tako stajahu Leviti sa spravama Davidovijem a sveštenici s trubama. 4.Moj. 10, 8. 4.Moj. 10, 10. 1.Dnev. 15, 24. 2.Dnev. 12, 13. Amos 6, 5.
- Tada zapovjedi Jezekija da prinesu žrtvu paljenicu na oltaru. I kad se poče žrtva paljenica, poče se pjesma Gospodnja uz trube i sprave Davida cara Izrailjeva. 2.Dnev. 20, 21. Psal. 137, 4.
- I sav se zbor klanjaše, i pjevači pjevahu i trubači trubljahu, i to sve dokle se ne svrši žrtva paljenica.
- A kad svršiše žrtvu, car i svi koji bijahu s njim padoše i pokloniše se. 2.Dnev. 20, 18. Rim. 14, 11.
- Potom reče car i knezovi Levitima da hvale Gospoda riječima Davidovijem i Asafa vidioca; i hvališe s velikim veseljem, i savivši se pokloniše se. Psal. 32, 11. Fil. 4, 4.
- Tada Jezekija progovori i reče: sada posvetiste ruke svoje Gospodu, pristupite i donesite prinose i žrtve zahvalne u dom Gospodnji. I donese sav zbor prinose i žrtve zahvalne, i ko god bješe voljna srca žrtve paljenice. 3.Moj. 7, 12.
- I na broj bješe žrtava paljenica što donese zbor, sedamdeset volova, sto ovnova, dvjesta jaganjaca, sve za žrtvu paljenicu Gospodu;
- A drugih stvari posvećenijeh bješe šest stotina volova i tri tisuće ovaca.
- Ali malo bijaše sveštenika, te ne mogahu drijeti svijeh žrtava paljenica; zato im pomagahu braća njihova Leviti, dokle se ne svrši posao i dokle se ne osveštaše drugi sveštenici; jer Leviti bijahu radiji osveštati se nego sveštenici. 4.Moj. 8, 15. 1.Dnev. 29, 17. 2.Dnev. 30, 3. 2.Dnev. 30, 17. 2.Dnev. 30, 24. 2.Dnev. 35, 11. Psal. 7, 10.
- I bijaše vrlo mnogo žrtava paljenica s pretilinom od žrtava zahvalnijeh i naljeva na žrtve paljenice. Tako bi povraćena služba u domu Gospodnjem. 1.Moj. 35, 14. 2.Moj. 29, 13. 3.Moj. 3, 16.
- I radovaše se Jezekija i sav narod, što Bog upravi narod, jer ovo bi naglo. Psal. 118, 23. Dela. 2, 41.