- Potom posla Jezekija k svemu Izrailju i Judi, i napisa knjige sinovima Jefremovijem i Manasijinim da dođu u dom Gospodnji u Jerusalim da proslave pashu Gospodu Bogu Izrailjevu.
- Jer car i knezovi njegovi i sav zbor svijećaše u Jerusalimu da slave pashu drugoga mjeseca. 4.Moj. 9, 10. 4.Moj. 9, 11.
- Jer je ne mogaše slaviti u to vrijeme, jer ne bijaše dosta sveštenika posvećenijeh i narod se ne bješe skupio u Jerusalim. 2.Moj. 12, 6. 2.Dnev. 29, 34. 2.Dnev. 30, 15.
- I to bi po volji caru i svemu zboru.
- I odrediše da oglase po svemu Izrailju od Virsaveje do Dana da dođu u Jerusalim da proslave pashu Gospodu Bogu Izrailjevu, jer je odavna ne bjehu slavili kako je napisano.
- I tako otidoše glasnici s knjigama od cara i od knezova po svemu Izrailju i Judi, i po zapovijesti carevoj govorahu: sinovi Izrailjevi, obratite se ka Gospodu Bogu Avramovu, Isakovu i Izrailjevu, pa će se i on obratiti k ostatku koji ste ostali od ruku careva Asirskih.1.Sam. 7, 3. 2.Car. 15, 19. 2.Car. 15, 29. Jer. 51, 31. Os. 6, 1. Joil 2, 13. Mal. 3, 7.
- Ne budite kao oci vaši i kao braća vaša što griješiše Gospodu Bogu otaca svojih, te ih dade da budu čudo, kako vidite. 2.Dnev. 29, 8. Jezek. 20, 18.
- Ne budite dakle tvrdovrati kao oci vaši, dajte ruke Gospodu i hodite u svetinju njegovu koju je osvetio navijek, i služite Gospodu Bogu svojemu, pa će se odvratiti od vas žestina gnjeva njegova. 5.Moj. 10, 16. 2.Dnev. 29, 10.
- Jer ako se obratite ka Gospodu, braća će vaša i sinovi vaši steći milost u onijeh koji ih zarobiše, te će se vratiti u ovu zemlju; jer je Gospod Bog vaš milostiv i žalostiv, i neće odvratiti lica od vas, ako se obratite k njemu. 2.Moj. 34, 6. 3.Moj. 26, 40. Isa. 55, 7. Mih. 7, 18.
- A kad ti glasnici iđahu od grada do grada po zemlji Jefremovoj i Manasijinoj dori do Zavulona, potsmijevahu im se i rugahu im se. 2.Dnev. 34, 9. 2.Dnev. 36, 16. Nem. 2, 19. Mat. 21, 35. Dela. 17, 32.
- Ali neki od Asira i od Manasije i od Zavulona pokorivši se dođoše u Jerusalim. 2.Dnev. 11, 16. 2.Dnev. 30, 25.
- I nad Judu dođe ruka Gospodnja, te im dade jedno srce da učine što bješe zapovjedio car i knezovi po riječi Gospodnjoj. 2.Dnev. 29, 25. 2.Dnev. 29, 36. Psal. 110, 3. 2.Kor. 3, 5. Jevr. 13, 21.
- I skupi se u Jerusalim mnoštvo naroda da praznuju praznik prijesnijeh hljebova drugog mjeseca, i bi sabor veoma velik.
- Tada se podigoše, i oboriše oltare što bijahu u Jerusalimu, i sve oltare kadione oboriše i baciše u potok Kison. 2.Dnev. 28, 24. Isa. 2, 17.
- Potom zaklaše pashu četrnaestoga dana drugoga mjeseca; a sveštenici i Leviti postidjevši se osveštaše se, i unesoše žrtve paljenice u dom Gospodnji.2.Dnev. 29, 24.
- I stadoše svojim redom kako treba po zakonu Mojsija sluge Božijega; i sveštenici kropiše krvlju primajući iz ruke Levitima. 2.Dnev. 34, 30.
- I jer ih mnogo bijaše u zboru koji se ne bjehu osveštali; zato Leviti klahu pashu za svakoga koji ne bješe čist da bi ih posvetili Gospodu. 2.Dnev. 29, 34.
- Jer mnoštvo naroda, mnogi od Jefrema i od Manasije i od Isahara i od Zavulona ne očistiše se, nego jedoše pashu ne kako je napisano. Ali se za njih pomoli Jezekija govoreći: Gospod blagi neka očisti svakoga, 2.Moj. 12, 43. 2.Dnev. 30, 25. 2.Dnev. 34, 9. 1.Kor. 11, 27.
- Ko je upravio srce svoje da traži Boga Gospoda, Boga otaca svojih, ako i ne bi bio čist prema svetom očišćenju. 1.Sam. 7, 3. 1.Dnev. 29, 18. 2.Dnev. 19, 3. Jov 11, 13.
- I usliši Gospod Jezekiju, i sačuva narod. 2.Moj. 15, 26. Jak. 5, 16.
- I tako sinovi Izrailjevi koji bjehu u Jerusalimu praznovaše praznik prijesnijeh hljebova sedam dana u velikom veselju, i hvaljahu Gospoda svaki dan Leviti i sveštenici uz oruđa za slavu Gospodnju.2.Moj. 12, 15. Luka 22, 1. Luka 22, 7. 1.Kor. 5, 7.
- I Jezekija govori ljubazno sa svijem Levitima koji vješti bijahu službi Gospodnjoj; i jedoše o prazniku sedam dana prinoseći žrtve zahvalne i slaveći Gospoda Boga otaca svojih. 5.Moj. 33, 10. 2.Dnev. 17, 9. Jezd. 10, 11. 2.Tim. 4, 2.
- I sav zbor dogovori se da praznuje još sedam dana; i praznovaše još sedam dana u veselju. 1.Car. 8, 65.
- Jer Jezekija car Judin dade zboru tisuću junaca i sedam tisuća ovaca; a knezovi dadoše zboru tisuću junaca i deset tisuća ovaca; i osvešta se mnogo sveštenika. 2.Dnev. 29, 34.
- I tako se proveseli sav zbor Judin i sveštenici i Leviti, i sav zbor što bješe došao od Izrailja, i došljaci što bjehu došli iz zemlje Izrailjeve i koji življahu u zemlji Judinoj. 2.Dnev. 30, 11. 2.Dnev. 30, 18.
- I bi veselje veliko u Jerusalimu; jer od vremena Solomuna sina Davidova cara Izrailjeva ne bi tako u Jerusalimu.
- Potom ustaše sveštenici i Leviti i blagosloviše narod; i uslišen bi glas njihov, i molitva njihova dođe u stan svetinje Gospodnje na nebo. 4.Moj. 6, 23.