1. Godine sedamnaeste Fekaja sina Remalijina zacari se Ahaz sin Jotamov car Judin. 2.Dnev. 28, 1.
  2. Dvadeset godina bijaše Ahazu kad poče carovati, i carova šesnaest godina u Jerusalimu, ali ne činjaše što je pravo pred Gospodom Bogom njegovijem kao David otac njegov.
  3. Jer hođaše putem careva Izrailjevijeh, pa i sina svojega pusti kroz oganj po gadnijem djelima naroda koje odagna Gospod ispred sinova Izrailjevijeh. 3.Moj. 18, 21. 5.Moj. 12, 31. 5.Moj. 18, 10. 2.Car. 17, 17. 2.Car. 21, 2. 2.Car. 21, 11. 2.Dnev. 28, 3. 2.Dnev. 33, 2. Psal. 106, 37. Jer. 7, 31. Jezek. 16, 20.
  4. I prinošaše žrtve i kađaše na visinama i po humovima i pod svakim zelenijem drvetom. Isa. 57, 5. Jer. 17, 2.
  5. Tada dođe Resin car Sirski i Fekaj sin Remalijin car Izrailjev, dođoše da biju Jerusalim, i opkoliše Ahaza; ali ga ne mogoše osvojiti. Isa. 7, 1.
  6. U to vrijeme Resin car Sirski povrati Sircima Elat, i izagna Judeje iz Elata, i dođoše Sirci u Elat i ostaše ondje do danas. 2.Car. 14, 22.
  7. Ali Ahaz posla poslanike k Teglat-Felasaru caru Asirskom i poruči mu: sluga sam tvoj, hodi i izbavi me iz ruku cara Sirskoga i iz ruku cara Izrailjeva, koji se podigoše na me.2.Car. 15, 29. 2.Car. 18, 7. 2.Dnev. 28, 16. Jezek. 16, 28. Jezek. 23, 12.
  8. I uze Ahaz zlato i srebro što se nađe u domu Gospodnjem i u riznicama doma carskoga, i posla na dar caru Asirskom. 2.Car. 12, 18. 2.Car. 18, 15.
  9. I posluša ga car Asirski, i dođe na Damasak i uze ga, i preseli narod odande u Kir, a Resina pogubi. Amos 1, 5.
  10. Tada car Ahaz otide na susret Teglat-Felasaru caru Asirskom u Damasak; i vidje car Ahaz oltar koji bijaše u Damasku, pa posla svešteniku Uriji sliku od toga oltara i od sve naprave njegove. Isa. 8, 2.
  11. I načini sveštenik Urija oltar sasvijem kako posla car Ahaz iz Damaska, onako načini Urija sveštenik, dokle se vrati car Ahaz iz Damaska.
  12. Pa kad se car vrati iz Damaska i vidje oltar, pristupi k njemu i prinese žrtvu na njemu. 2.Dnev. 26, 16. 2.Dnev. 26, 19.
  13. I zapali žrtvu svoju paljenicu i dar svoj, i izli naljev svoj, i pokropi oltar krvlju zahvalnijeh žrtava svojih.
  14. A mjedeni oltar što bješe pred Gospodom prenese s prednje strane doma da ne stoji između njegova oltara i doma Gospodnjega, i namjesti ga pokraj svoga oltara k sjeveru. 2.Moj. 40, 6. 2.Moj. 40, 29.
  15. I zapovjedi car Ahaz Uriji svešteniku govoreći: na velikom oltaru pali žrtvu paljenicu jutrenju i dar večernji i žrtvu paljenicu carevu s darom njezinijem i žrtvu paljenicu svega naroda zemaljskoga s darovima njihovijem i naljevima njihovijem; i po njemu kropi svakom krvlju od žrtava paljenica i svakom krvlju od drugih žrtava. A za oltar mjedeni promisliću.1.Moj. 44, 5. 2.Moj. 29, 39. 2.Dnev. 33, 6. Isa. 2, 6. Os. 4, 12.
  16. I učini sveštenik Urija sve kako mu zapovjedi car Ahaz.
  17. I oplate s podnožja skide car Ahaz i uze s njih umivaonice, i more skide s volova mjedenijeh koji bijahu pod njim, i metnu ga na pod kameni. 1.Car. 7, 27. 2.Car. 25, 13. 2.Dnev. 4, 15. 2.Dnev. 28, 24.
  18. I strehu subotnu, koju bijahu načinili u domu, i ulazak carski, koji bijaše spolja, ukloni također od doma Gospodnjega, bojeći se cara Asirskoga.
  19. A ostala djela Ahazova što je činio, nijesu li zapisana u dnevniku careva Judinijeh? 2.Dnev. 28, 26.
  20. I počinu Ahaz kod otaca svojih, i bi pogreben kod otaca svojih u gradu Davidovu; a na njegovo se mjesto zacari Jezekija sin njegov. 2.Car. 21, 18. 2.Dnev. 28, 27.