- I onaj dan izišavši Isus iz kuće sjeđaše kod mora.Mar. 4, 1. Luka 5, 3.
- I sabraše se oko njega ljudi mnogi, tako da mora ući u lađu i sjesti; a narod sav stajaše po brijegu. 1.Moj. 49, 10. Mat. 4, 25. Mat. 15, 30. Luka 5, 3. Luka 8, 4.
- I on im kaziva mnogo u pričama govoreći: gle, iziđe sijač da sije.
- I kad sijaše, jedna zrna padoše kraj puta, i dođoše ptice i pozobaše ih;
- A druga padoše na kamenita mjesta, gdje ne bijaše mnogo zemlje, i odmah iznikoše; jer ne bijaše u dubinu zemlje. Jezek. 11, 19.
- I kad obasja sunce, povenuše, i budući da nemahu žila, posahnuše. Kol. 2, 7.
- A druga padoše u trnje, i naraste trnje, i podavi ih.
- A druga padoše na zemlju dobru, i donošahu rod, jedno po sto, a jedno po šeset, a jedno po trideset. 1.Moj. 26, 12.
- Ko ima uši da čuje neka čuje. Mar. 4, 9.
- I pristupivši učenici rekoše mu: zašto im govoriš u pričama? Luka 8, 9.
- A on odgovarajući reče im: vama je dano da znate tajne carstva nebeskoga, a njima nije dano. Mat. 11, 25. Mat. 16, 17. Mar. 4, 11. 1.Kor. 2, 10. 1.Kor. 14, 2. Kol. 1, 26.
- Jer ko ima, daće mu se, i preteći će mu; a koji nema, uzeće mu se i ono što ima. Mat. 25, 29. Mar. 4, 25. Luka 8, 18. Luka 19, 26.
- Zato im govorim u pričama, jer gledajući ne vide, i čujući ne čuju niti razumiju. Jezek. 21, 4.
- I zbiva se na njima proroštvo Isaijno, koje govori: ušima ćete čuti, i nećete razumjeti; i očima ćete gledati, i nećete vidjeti. Isa. 6, 9. Jezek. 12, 2. Mar. 4, 12. Luka 8, 12. Jovan 12, 40. Dela. 28, 26. Rim. 11, 8. 2.Kor. 3, 14.
- Jer je odrvenilo srce ovijeh ljudi, i ušima teško čuju, i oči su svoje zatvorili da kako ne vide očima, i ušima ne čuju, i srcem ne razumiju, i ne obrate se da ih iscijelim. Zah. 7, 11. Jevr. 5, 11.
- A blago vašijem očima što vide, i ušima vašijem što čuju. Mat. 16, 17. Luka 2, 29. Luka 10, 23. Jovan 20, 29. Dela. 26, 18. 2.Kor. 4, 6.
- Jer vam kažem zaista da su mnogi proroci i pravednici željeli vidjeti što vi vidite, i ne vidješe; i čuti što vi čujete, i ne čuše. Jevr. 11, 13. 1.Pet. 1, 10.
- Vi pak čujte priču o sijaču: Mar. 4, 14. Luka 8, 11.
- Svakome koji sluša riječ o carstvu i ne razumije, dolazi nečastivi i krade posijano u srcu njegovom: to je oko puta posijano. Luka 8, 12. 2.Kor. 2, 11.
- A na kamenu posijano to je koji sluša riječ i odmah s radosti primi je, Isa. 58, 2. Jezek. 33, 11. Mar. 4, 5. Luka 8, 13. Jovan 5, 35.
- Ali nema korijena u sebi, nego je nepostojan, pa kad bude do nevolje ili ga potjeraju riječi radi, odmah udari natrag.Mat. 11, 6. 2.Tim. 1, 15.
- A posijano u trnju to je koji sluša riječ, no briga ovoga svijeta i prijevara bogatstva zaguše riječ, i bez roda ostane. Jer. 4, 3. Mat. 19, 23. Mar. 10, 23. Luka 18, 24. 1.Tim. 6, 9. 2.Tim. 4, 10.
- A posijano na dobroj zemlji to je koji sluša riječ i razumije, koji dakle i rod rađa, i donosi jedan po sto, a jedan po šeset, a jedan po trideset.
- Drugu priču kaza im govoreći: carstvo je nebesko kao čovjek koji posija dobro sjeme u polju svojemu,
- A kad ljudi pospaše, dođe njegov neprijatelj i posija kukolj po pšenici, pa otide. Luka 10, 19. 1.Pet. 5, 8.
- A kad niče usjev i rod donese, onda se pokaza kukolj.
- Tada dođoše sluge domaćinove i rekoše mu: gospodaru! nijesi li ti dobro sjeme sijao na svojoj njivi? Otkuda dakle kukolj?
- A on reče im: neprijatelj čovjek to učini. A sluge rekoše mu: hoćeš li dakle da idemo da ga počupamo?
- A on reče: ne; da ne bi čupajući kukolj počupali zajedno s njime pšenicu.
- Ostavite neka raste oboje zajedno do žetve; i u vrijeme žetve reći ću žeteocima: saberite najprije kukolj, i svežite ga u snoplje da ga sažežem; a pšenicu svezite u žitnicu moju. Isa. 17, 5. Mat. 3, 12. Mat. 24, 31. 1.Sol. 4, 17. 2.Sol. 2, 1.
- Drugu priču kaza im govoreći: carstvo je nebesko kao zrno gorušično koje uzme čovjek i posije na njivi svojoj,Isa. 2, 2. Mih. 4, 1. Mar. 4, 30. Luka 13, 18. 2.Pet. 3, 18.
- Koje je istina najmanje od sviju sjemena, ali kad uzraste, veće je od svega povrća, i bude drvo da ptice nebeske dolaze, i sjedaju na njegovijem granama. Jezek. 31, 6.
- Drugu priču kaza im: carstvo je nebesko kao kvasac koji uzme žena i metne u tri kopanje brašna dok sve ne uskisne. Luka 13, 20.
- Sve ovo u pričama govori Isus ljudima, i bez priče ništa ne govoraše im:
- Da se zbude što je rekao prorok govoreći: otvoriću u pričama usta svoja, kazaću sakriveno od postanja svijeta.Psal. 49, 4. Psal. 78, 2. Rim. 16, 25. 1.Kor. 2, 7. Ef. 3, 9.
- Tada ostavi Isus ljude, i dođe u kuću. I pristupiše k njemu učenici njegovi govoreći: kaži nam priču o kukolju na njivi.
- A on odgovarajući reče im: koji sije dobro sjeme ono je sin čovječij; Isa. 61, 1.
- A njiva je svijet; a dobro sjeme sinovi su carstva, a kukolj sinovi su zla; 1.Moj. 3, 15. 1.Moj. 12, 3. Psal. 22, 27. Isa. 49, 6. Os. 2, 23. Mih. 4, 2. Mal. 1, 11. Jovan 8, 44. Dela. 13, 10. 2.Pet. 2, 14. 1.Jov. 3, 7.
- A neprijatelj koji ga je posijao jest đavo; a žetva je pošljedak ovoga vijeka; a žeteoci su anđeli. Jezek. 7, 2. Joil 3, 13. Otkr. 14, 15.
- Kako što se dakle kukolj sabira, i ognjem sažiže, tako će biti na pošljetku ovoga vijeka.
- Poslaće sin čovječij anđele svoje, i sabraće iz carstva njegova sve sablazni i koji čine bezakonje. Mat. 24, 31. 2.Pet. 2, 1.
- I baciće ih u peć ognjenu: ondje će biti plač i škrgut zuba. Mat. 3, 12. Otkr. 20, 10.
- Tada će se pravednici zasjati kao sunce u carstvu oca svojega. Ko ima uši da čuje neka čuje. Prič. 4, 18. Dan. 12, 3. Otkr. 7, 9.
- Još je carstvo nebesko kao blago sakriveno u polju, koje našavši čovjek sakri i od radosti zato otide i sve što ima prodade i kupi polje ono. Prič. 2, 4. Isa. 55, 1. Fil. 3, 7. Otkr. 3, 18.
- Još je carstvo nebesko kao čovjek trgovac koji traži dobra bisera,
- Pa kad nađe jedno mnogocjeno zrno bisera, otide i prodade sve što imaše i kupi ga. Prič. 2, 4. Prič. 8, 10.
- Još je carstvo nebesko kao mreža koja se baci u more i zagrabi od svake ruke ribe; Jezek. 47, 10. Mat. 22, 10.
- Koja kad se napuni, izvukoše je na kraj, i sjedavši, izbraše dobre u sudove, a zle baciše napolje.
- Tako će biti na pošljetku vijeka: izići će anđeli i odlučiće zle od pravednijeh.
- I baciće ih u peć ognjenu: ondje će biti plač i škrgut zuba.
- Reče im Isus: razumjeste li ovo? Rekoše mu: da, Gospode. Dela. 8, 30.
- A on im reče: zato je svaki književnik koji se naučio carstvu nebeskome kao domaćin koji iznosi iz klijeti svoje novo i staro. Pesma 7, 13.
- I kad svrši Isus priče ove, otide odande.
- I došavši na postojbinu svoju, učaše ih po zbornicama njihovijem tako da mu se divljahu, i govorahu: otkud ovome premudrost ova i moći? 5.Moj. 18, 15. Mat. 2, 23. Mar. 6, 1. Luka 4, 16.
- Nije li ovo drvodjeljin sin? ne zove li se mati njegova Marija, i braća njegova Jakov, i Josija, i Simon, i Juda? Isa. 49, 7. Isa. 53, 2. Mat. 12, 46. Mar. 3, 32. Mar. 6, 3. Mar. 15, 40. ČV
- I sestre njegove nijesu li sve kod nas? Otkud njemu ovo sve?
- I sablažnjavahu se o njega. A Isus reče im: nema proroka bez časti osim na postojbini svojoj i u domu svojemu. Psal. 22, 6. Mat. 11, 6. Mat. 26, 31. Mar. 6, 4. Luka 4, 24. Jovan 4, 44.
- I ne stvori ondje čudesa mnogijeh za nevjerstvo njihovo. Psal. 78, 41. Jevr. 3, 19. Jevr. 4, 2.