1. I kaza Mojsije sinovima Izrailjevijem sve što zapovjedi Gospod. 2.Moj. 24, 3. 5.Moj. 5, 27. 5.Moj. 5, 31. Jovan 1, 17. Dela. 7, 37.
2. I reče Mojsije knezovima od plemena sinova Izrailjevijeh govoreći: ovo je zapovjedio Gospod. 4.Moj. 1, 4. 4.Moj. 1, 16. 5.Moj. 1, 13. 5.Moj. 1, 17.
3. Kad koji čovjek učini zavjet Gospodu, ili se zakune vezavši se dušom svojom, neka ne pogazi riječi svoje, nego neka učini sve što izađe iz usta njegovijeh. 1.Moj. 28, 20. 3.Moj. 5, 4. 3.Moj. 27, 2. Sud. 11, 30. Sud. 11, 35. Jov 22, 27. Psal. 22, 25. Psal. 50, 14. Psal. 56, 12. Psal. 66, 13. Prič. 20, 25. Prop. 5, 4. Naum 1, 15. Mat. 14, 9. Dela. 23, 14.
4. A kad žena učini zavjet Gospodu ili se veže u mladosti svojoj, dokle je u kući oca svojega,
5. I čuje otac njezin za zavjet njezin ili kako se vezala dušom svojom, pa joj otac ne reče ništa, onda da su tvrdi svi zavjeti njezini, i sve čim je vezala dušu svoju da je tvrdo.
6. Ako li otac njezin poreče to onaj dan kad čuje, zavjeti njezini i čim je god vezala dušu svoju, ništa da nije tvrdo; i Gospod će joj oprostiti, jer otac njezin poreče.
7. Ako li se uda pa ima na sebi zavjet ili izreče što na usta svoja čim bi se vezala,
8. A muž njezin čuvši ne reče joj ništa onaj dan kad čuje, onda da su tvrdi zavjeti njezini, i tvrdo da je sve čim je vezala dušu svoju.
9. Ako li muž njezin kad čuje onaj dan poreče, ukida se zavjet koji je bio na njoj ili što je izrekla na usta svoja te se vezala; i Gospod će joj oprostiti.1.Moj. 3, 16. 1.Kor. 7, 4. Ef. 5, 22. Kol. 3, 18. 1.Pet. 3, 1.
10. A zavjet koji učini udovica ili puštenica, i sve čim veže dušu svoju, da joj je tvrdo. 3.Moj. 21, 7.
11. Ali ako bude u kući muža svojega učinila zavjet i za što vezala dušu svoju zakletvom,
12. I muž njezin čuvši oćuti i ne poreče, tada da su tvrdi svi zavjeti njezini, i da je tvrdo sve za što je vezala dušu svoju.
13. Ako li to poreče muž njezin onaj dan kad čuje, svaki zavjet koji bi izašao iz usta njezinijeh i sve čim bi vezala dušu svoju da nije tvrdo; muž je njezin porekao, i Gospod će joj oprostiti.
14. Svaki zavjet i sve za što bi se vezala zakletvom da muči dušu svoju, muž njezin potvrđuje i ukida.
15. Ako bi muž njezin od dana do dana ćutao, onda potvrđuje sve zavjete njezine i sve za što bi se vezala; potvrđuje, jer joj ne poreče u onaj dan kad ču.
16. Ako li poreče pošto čuje, sam će nositi grijeh njezin.
17. Ovo su naredbe, koje zapovjedi Gospod Mojsiju za muža i ženu, za oca i kćer u mladosti njezinoj, dokle je u kući oca svojega.