1. I kad ko zgriješi što čuje kletvu i bude joj svjedok vidjevši ili čuvši, pa ne kaže, nosiće svoje bezakonje. 1.Moj. 17, 14. 3.Moj. 7, 18. 3.Moj. 19, 8. 3.Moj. 20, 17. 3.Moj. 24, 15. 4.Moj. 9, 13. 1.Car. 8, 31. Prič. 29, 24. Mat. 26, 63.
  2. Ili kad se ko dotakne nečiste stvari, strva od nečiste zvijerke ili strva od nečista živinčeta ili strva od nečiste životinje koja gamiže, ako i u neznanju učini, ipak će se oskvrniti, i biće kriv. 3.Moj. 11, 24. 4.Moj. 19, 13. 1.Sam. 20, 26.
  3. Ili kad se dotakne nečistote čovječije, bila nečistota njegova kaka mu drago, kojom se oskvrni, znajući ili ne znajući, kriv je. 3.Moj. 12, 2. 3.Moj. 13, 2. 3.Moj. 15, 2.
  4. Ili kad se ko zakune govoreći svojim ustima da će učiniti što zlo ili dobro, a za koju god stvar za koju čovjek govori zaklinjući se, znao ili ne znao, kriv je za jednu od tijeh stvari. 1.Sam. 14, 24. 1.Sam. 25, 22. Mal. 3, 5. Mar. 6, 23. Dela. 23, 12.
  5. Kad bude kriv za koju od tijeh stvari, neka prizna grijeh svoj. 3.Moj. 26, 40. 4.Moj. 5, 7. Jezd. 10, 11.
  6. I neka dovede na žrtvu Gospodu za grijeh, što je zgriješio, žensko od sitne stoke, jagnje ili jare, za grijeh; i sveštenik će ga očistiti od grijeha njegova.
  7. Ako li ne bi mogao prinijeti jagnjeta ili jareta, onda neka donese na žrtvu Gospodu za prijestup, kojim je zgriješio, dvije grlice ili dva golubića, jedno na žrtvu za grijeh a drugo na žrtvu paljenicu. 3.Moj. 14, 21.
  8. Neka donese svešteniku, a on neka prinese prvo ono što je za grijeh, i noktom neka mu zasiječe glavu k šiji, ali da ne razdvoji.
  9. I krvlju od žrtve za grijeh neka pokropi strane oltaru; a što ostane krvi neka se iscijedi na podnožje oltaru. To je žrtva za grijeh.
  10. A od drugoga neka načini žrtvu paljenicu po običaju; tako će ga očistiti sveštenik od grijeha njegova, koji je učinio, i oprostiće mu se. 3.Moj. 1, 14.
  11. Ako li ne bi mogao prinijeti ni dvije grlice ili dva golubića, onda neka za žrtvu za to što je zgriješio donese desetinu efe bijeloga brašna da bude žrtva za grijeh, a neka ne dodaje ulja i ne meće kada, jer je žrtva za grijeh. 4.Moj. 5, 15.
  12. I kad donese k svešteniku, neka uzme sveštenik punu šaku za spomen njezin, i neka zapali na oltaru pored žrtve ognjene Gospodu. To je žrtva za grijeh. 3.Moj. 4, 35.
  13. I očistiće ga sveštenik od grijeha, kojim se ogriješio u čem god od ovoga, i oprostiće mu se; a ostatak će biti svešteniku kao od dara.
  14. Opet reče Gospod Mojsiju govoreći:
  15. Ko se prevari, te se ogriješi nehotice o stvari posvećene Gospodu, neka prinese na žrtvu Gospodu za prijestup svoj ovna zdrava s cijenom, kojom ti precijeniš svetu stvar na sikle srebrne, po siklima svetim, prema prijestupu. 2.Moj. 30, 13. 3.Moj. 22, 14. 3.Moj. 27, 25. Jezd. 10, 19.
  16. I tako koliko se ogriješio o svetu stvar neka naknadi, i na to još neka dometne peti dio, i neka da svešteniku; a sveštenik će ga očistiti ovnom prinesenijem na žrtvu za prijestup, i oprostiće mu se. 3.Moj. 6, 5. 3.Moj. 22, 14. 3.Moj. 27, 13. 4.Moj. 4, 26. 4.Moj. 5, 7. Jevr. 9, 13.
  17. Ko zgriješi i učini štogod što je Gospod zabranio da se ne čini, ako i nije znao, ipak je kriv, i nosiće svoje bezakonje.Psal. 19, 12. Luka 12, 48. Jevr. 5, 2.
  18. Neka dovede k svešteniku ovna zdrava s cijenom kojom precijeniš prijestup; i očistiće ga sveštenik od grijeha njegova, koji je učinio ne znajući, i oprostiće mu se.
  19. Prijestup je; zgriješio je Gospodu. Jezd. 10, 2. Isa. 53, 10.