- Pravednik mre, i niko ne mari; i pobožni se ljudi uzimaju, a niko se ne sjeća da se pred zlo uzima pravednik; Jer. 22, 10. Jezek. 21, 8. Mih. 7, 2. Jevr. 11, 38.
- Dolazi u mir i počiva na postelji svojoj ko god hodi pravijem putem. Psal. 12, 1.
- A vi sinovi vračarini, rode kurvarski, koji se kurvate, pristupite ovamo. Os. 2, 4. Mal. 3, 5.
- Kim se rugate? na koga razvaljujete usta i plazite jezik? nijeste li sinovi prestupnički, sjeme lažno?
- Koji se upaljujete za lugovima, pod svakim zelenijem drvetom, koljete sinove svoje u potocima, pod vrletima kamenijem.
- Dio ti je među glatkim kamenjem potočnim; to je, to je tvoj dio; njemu ljevaš naljev svoj, prinosiš dar; tijem li ću se umiriti?
- Na gori visokoj i uzvišenoj mećeš postelju svoju; i onamo izlaziš da prineseš žrtvu. Jezek. 23, 41.
- I iza vrata i iza dovrataka mećeš spomen svoj; otstupivši od mene otkrivaš se, i izašavši gore širiš odar svoj, ugovaraš s njima, mila ti je postelja njihova, gdje ugledaš mjesto. Jezek. 16, 26.
- Ideš k caru s uljem, s mnogim mirisima svojim; šalješ poslanike svoje daleko i ponizuješ se do groba. Jezek. 16, 33. Jezek. 23, 40. Os. 12, 2.
- Od daljnoga puta svoga umorna ne kažeš: zaludu. Nalaziš život ruci svojoj, zato ne sustaješ.
- I od koga si se uplašila i koga si se pobojala, te si slagala i nijesi se mene opominjala niti si marila? što ja mučah odavna, zato li me se ne bojiš? Psal. 50, 21.
- Ja ću objaviti tvoju pravdu i tvoja djela; ali ti neće pomoći.
- Kad staneš vikati, neka te izbave oni koje si sabrala; ali će ih sve vjetar odnijeti, i uzeće ih taština. Ali ko se u me uzda, naslijediće zemlju i dobiće svetu goru moju. Psal. 37, 3. Psal. 37, 9. Mat. 5, 5.
- I reći će se: poravnite, poravnite, pripravite put, uklonite smetnje s puta naroda mojega. Jer. 18, 15.
- Jer ovako govori visoki i uzvišeni, koji živi u vječnosti, kojemu je ime sveti: na visini i u svetinji stanujem i s onijem ko je skrušena srca i smjerna duha oživljujući duh smjernijeh i oživljujući srce skrušenijeh. Jov 6, 10. Psal. 34, 18. Psal. 68, 4. Zah. 2, 13. Luka 1, 49. ČV
- Jer se neću jednako preti niti ću se dovijeka gnjeviti, jer bi iščeznuo preda mnom duh i duše koje sam stvorio. Psal. 78, 38. Psal. 103, 9. Mih. 7, 18. Jevr. 12, 9.
- Za bezakonje lakomosti njegove razgnjevih se, i udarih ga, sakrih se i razgnjevih se, jer odmetnuvši se otide putem srca svojega. Jezek. 33, 31.
- Vidim putove njegove, ali ću ga iscijeliti, vodiću ga i daću opet utjehu njemu i njegovijem koji tuže. Psal. 73, 24. ČV
- Ja stvaram plod usnama: mir, mir onomu ko je daleko i ko je blizu, veli Gospod, i iscijeliću ga. Sof. 3, 9. Dela. 2, 39. Jevr. 13, 15.
- A bezbožnici su kao more uskolebano, koje se ne može umiriti i voda njegova izmeće nečistotu i blato. ČV
- Nema mira bezbožnicima, veli Bog moj.