- Potom dvadeset četvrtoga dana toga mjeseca skupiše se sinovi Izrailjevi posteći i u kostrijeti i posuvši se zemljom. Isu. 7, 6. 1.Sam. 4, 12. 2.Sam. 1, 2. Nem. 8, 2. Jov 2, 12.
- I odvoji se sjeme Izrailjevo od svijeh tuđinaca, i stadoše te ispovijedahu grijehe svoje i bezakonja otaca svojih. Jezd. 10, 11. Nem. 13, 3. Prič. 28, 13. Jer. 3, 13. 1.Jov. 1, 7.
- I stajahu na svom mjestu, te im se čitaše zakon Gospoda Boga njihova četvrt dana, a drugu četvrt ispovijedahu se i poklanjahu se Gospodu Bogu svojemu.Nem. 8, 7.
- A Isus i Vanije, Kadmilo, Sevanija, Vunije, Serevija, Vanije i Hananije popevši se na mjesto podignuto za Levite vapijahu glasom velikim ka Gospodu Bogu svojemu. 2.Dnev. 6, 12.
- I rekoše Leviti Isus i Kadmilo, Vanije, Asavnija, Serevija, Odija, Sevanija i Petaja: ustanite, blagosiljajte Gospoda Boga svojega od vijeka do vijeka; i da se blagosilja ime tvoje slavno i uzvišeno svrh svakoga blagoslova i hvale. 2.Moj. 15, 6. 2.Moj. 15, 11. 1.Dnev. 29, 13. 2.Kor. 4, 6.
- Ti si sam Gospod; ti si stvorio nebo, nebesa nad nebesima i svu vojsku njihovu, zemlju i sve što je na njoj, mora i sve što je u njima, i ti oživljavaš sve to, i vojska nebeska tebi se klanja. 5.Moj. 6, 4. 5.Moj. 10, 14. Psal. 36, 6. Isa. 37, 16. Mar. 12, 29. Otkr. 14, 7.
- Ti si Gospod Bog, koji si izabrao Avrama i izveo iz Ura Haldejskoga i nadio mu ime Avraam;1.Moj. 11, 31.
- I našao si srce njegovo vjerno pred sobom, i učinio si s njim zavjet da ćeš dati zemlju Hanansku, Hetejsku, Amorejsku, Ferezejsku i Jevusejsku i Gergesejsku, da ćeš dati sjemenu njegovu, i ispunio si riječi svoje, jer si pravedan. Isu. 23, 14.
- Jer si pogledao na muku otaca naših u Misiru, i viku njihovu čuo si na Moru Crvenom;
- I učinio si znake i čudesa na Faraonu i na svijem slugama njegovijem i na svem narodu zemlje njegove, jer si znao da su obijesno postupali s njima; i stekao si sebi ime, kao što se vidi danas. 2.Moj. 9, 16. Jer. 32, 20. Dan. 9, 15. Rim. 9, 17.
- I more si razdvojio pred njima, te prijeđoše posred mora suhim, i bacio si u dubine one koji ih gnahu kao kamen u vodu.
- I u stupu od oblaka vodio si ih danju a noću u stupu ognjenom svijetleći im putem kojim će ići. 2.Moj. 13, 21.
- I sišao si na goru Sinajsku i govorio s njima s neba, i dao im sudove prave i zakone istinite, uredbe i zapovijesti dobre. Psal. 19, 8. Rim. 7, 12.
- I obznanio si im subotu svoju svetu, i dao im zapovijesti i uredbe i zakon preko Mojsija sluge svojega. 1.Moj. 2, 3. 2.Moj. 20, 8. Isa. 56, 2. Mar. 2, 27. Jevr. 4, 9.
- I hljeb s neba dao si im u gladi njihovoj, i vodu iz kamena izveo si im u žeđi njihovoj, i rekao si im da idu i naslijede zemlju za koju si podigao ruku svoju da ćeš im je dati. 2.Moj. 15, 14. 5.Moj. 1, 8. Jovan 6, 31.
- Ali oni i oci naši uzobijestiše se i otvrdnuše vratom svojim i ne slušaše zapovijesti tvojih. 5.Moj. 31, 27. 2.Dnev. 30, 8. Psal. 106, 6. Jer. 19, 15.
- Ne htješe slušati, i ne opominjaše se čudesa tvojih koja si im činio, nego otvrdnuše vratom svojim, i u odmetu svom postavljaše sebi vođa da se vrate u ropstvo svoje. Ali ti, Bože, koji opraštaš, koji si žalostiv i milostiv, koji dugo trpiš i velike si milosti, nijesi ih ostavio.2.Moj. 34, 6. 4.Moj. 14, 4. 4.Moj. 14, 18. Psal. 78, 11. Psal. 86, 5. Psal. 86, 15. Joil 2, 13.
- I onda kad načiniše sebi tele liveno i rekoše: ovo je tvoj Bog koji te je izveo iz Misira, i huliše veoma,
- Ni onda ih radi velike milosti svoje nijesi ostavio u pustinji; stup od oblaka nije otstupao od njih danju vodeći ih putem, niti stup ognjeni noću svijetleći im putem kojim će ići. 2.Moj. 13, 21. 4.Moj. 14, 14. Psal. 106, 45.
- I dao si im dobri svoj duh da ih urazumljuje, i mane svoje nijesi ustegao od usta njihovijeh, i vode si im dao u žeđi njihovoj. 4.Moj. 11, 17. Isa. 63, 11.
- I četrdeset godina hranio si ih u pustinji, ništa im nije nedostajalo: odijelo im ne ovetša i noge im ne otekoše. 5.Moj. 8, 4. Psal. 34, 10.
- I dao si im carstva i narode, i podijelio si ih po krajevima, jer naslijediše zemlju Sionovu, zemlju cara Esevonskoga, i zemlju cara Vasanskoga;
- I umnožio si sinove njihove kao zvijezde nebeske, i uveo si ih u zemlju za koju si rekao ocima njihovijem da će ući u nju i naslijediti je. 1.Moj. 15, 5. 5.Moj. 28, 62. 1.Dnev. 27, 23.
- I uđoše sinovi njihovi i naslijediše zemlju, i pokorio si im Hananeje stanovnike zemaljske i predao ih u njihove ruke, i careve njihove i narode zemaljske, da čine od njih što im je volja.
- I tako uzeše tvrde gradove i zemlju rodnu, i naslijediše kuće pune svakoga dobra, studence iskopane, vinograde, maslinike i voćke mnoge, i jedoše i nasitiše se i ugojiše se, i blagovahu po velikoj tvojoj dobroti. 5.Moj. 6, 11. 5.Moj. 8, 7. 5.Moj. 32, 15. 1.Car. 8, 66. Dan. 11, 24. Os. 13, 6. Rim. 2, 4.
- Ali te razgnjeviše i odmetnuše se tebe: baciše zakon tvoj za leđa i proroke tvoje pobiše, koji im svjedočahu da bi ih obratili k tebi, i huliše veoma.Jezek. 23, 35. Mat. 23, 37. Mar. 12, 5. Dela. 7, 52.
- Zato si ih davao u ruke neprijateljima njihovijem koji ih mučiše. A kad u nevolji svojoj vikaše k tebi, ti si ih uslišio s neba i po velikoj milosti svojoj davao si im izbavitelje, koji ih izbavljaše iz ruku neprijatelja njihovijeh.
- Ali čim otpočinuše, opet činiše zlo pred tobom, zato si ih ostavljao u ruku neprijatelja njihovijeh da vladaju njima; a kad se obraćaše i vikaše k tebi, ti si ih uslišio s neba i izbavljao ih po milosti svojoj mnogo puta.
- I opominjao si ih da bi ih obratio k zakonu svojemu, ali oni bijahu obijesni i ne slušaše zapovijesti tvojih i griješiše o tvoje zakone, koje ko vrši živ će biti kroz njih; i izmičući ramena svoja otvrdnuše vratom svojim i ne slušaše.3.Moj. 18, 5. 5.Moj. 4, 26. Jer. 23, 3. Os. 6, 5. Mat. 19, 17. Luka 10, 28. Rim. 10, 5. Gal. 3, 12.
- I trpio si ih mnogo godina opominjući ih duhom svojim preko proroka svojih; ali ne slušaše; tada si ih dao u ruke narodima zemaljskim. Psal. 78, 8. Psal. 78, 40. Isa. 28, 10. Isa. 63, 10. Jer. 7, 25. Jer. 34, 17. Dela. 7, 51.
- Ali radi milosti svoje velike nijesi dao da sasvijem propadnu niti si ih ostavio, jer si Bog milostiv i žalostiv. Jer. 5, 10.
- Sada dakle, Bože naš, Bože veliki, silni i strašni, koji čuvaš zavjet i milost, nemoj da je malo pred tobom što nas snađe sva ova muka, careve naše, knezove i sveštenike naše i proroke naše i oce naše i sav narod tvoj od vremena careva Asirskih do danas. 2.Car. 17, 3. Isa. 7, 17. Dan. 9, 6.
- Ti si pravedan u svemu što nas je snašlo, jer si ti pravo učinio a mi smo bezbožno radili. 1.Moj. 18, 25. Psal. 119, 137. Dan. 9, 14.
- I carevi naši, knezovi naši i oci naši ne izvršivaše zakona tvojega niti mariše za zapovijesti tvoje i svjedočanstva tvoja, kojima si im svjedočio. Dan. 9, 6.
- Jer u carstvu svom i u velikom dobru tvom koje si im činio, i u zemlji prostranoj i rodnoj koju si im dao, ne služiše tebi niti se povratiše od zlijeh djela svojih.
- Evo, mi smo danas robovi; i još u zemlji, koju si dao ocima našim da jedu rod njezin i dobra njezina, evo mi smo robovi u njoj. 5.Moj. 28, 48.
- I ona rod svoj obilati rađa carevima koje si postavio nad nama za grijehe naše, i koji gospodare nad našim tjelesima i nad stokom našom po svojoj volji, te smo u velikoj tjeskobi. 5.Moj. 28, 33. 5.Moj. 28, 48.
- A radi svega toga činimo tvrd zavjet i pišemo, a knezovi naši, Leviti naši, sveštenici naši pečate.