1. Poslije mu se javi Gospod u ravnici Mamrijskoj kad sjeđaše na vratima pred šatorom svojim u podne. 1.Moj. 13, 18. 1.Moj. 14, 13. Dela. 7, 2.
  2. Podigavši oči svoje pogleda, i gle, tri čovjeka stajahu prema njemu. I ugledavši ih potrča im na susret ispred vrata šatora svojega, i pokloni se do zemlje; 1.Moj. 18, 22. 1.Moj. 19, 1. Jevr. 13, 2. 1.Pet. 4, 9.
  3. I reče: Gospode, ako sam našao milost pred tobom, nemoj proći sluge svojega. Sud. 6, 18.
  4. Da vam donesemo malo vode i operite noge, te se naslonite malo pod ovijem drvetom. 1.Moj. 24, 32. 1.Moj. 43, 24.
  5. I iznijeću malo hljeba, te potkrijepite srce svoje, pa onda pođite, kad idete pored sluge svojega. I rekoše: učini što si kazao.
  6. I Avram otrča u šator k Sari, i reče: brže zamijesi tri kopanje bijeloga brašna i ispeci pogače. 2.Sam. 13, 6.
  7. Pa otrča ka govedima i uhvati tele mlado i dobro, i dade ga momku da ga brže zgotovi.
  8. Pa onda iznese masla i mlijeka i tele koje bješe zgotovio, i postavi im, a sam stajaše pred njima pod drvetom dokle jeđahu.
  9. I oni mu rekoše: gdje je Sara žena tvoja? A on reče: eno je pod šatorom.1.Moj. 24, 67. Tit. 2, 5.
  10. A jedan između njih reče: do godine u ovo doba opet ću doći k tebi, a Sara će žena tvoja imati sina. A Sara slušaše na vratima od šatora iza njega. 1.Moj. 17, 19. 1.Moj. 21, 2. Luka 1, 13. Rim. 9, 9.
  11. A Avram i Sara bijahu stari i vremeniti, i u Sare bješe prestalo što biva u žena. Rim. 4, 19. Jevr. 11, 11.
  12. Zato se nasmija Sara u sebi govoreći: pošto sam ostarjela, sad li će mi doći radost? a i gospodar mi je star. 1.Moj. 17, 17. Luka 1, 18. 1.Pet. 3, 6.
  13. Tada reče Gospod Avramu: što se smije Sara govoreći: istina li je da ću roditi kad sam ostarjela?
  14. Ima li što teško Gospodu? Do godine u ovo doba opet ću doći k tebi, a Sara će imati sina. Psal. 115, 3. Jer. 32, 17. Zah. 8, 6. Mat. 3, 9. Mat. 19, 26. Luka 1, 36. Luka 1, 37. Rim. 4, 21. Jevr. 11, 19.
  15. A Sara udari u bah govoreći: nijesam se smijala. Jer se uplaši. Ali on reče: nije istina, nego si se smijala.
  16. Potom ustaše ljudi odande, i pođoše put Sodoma; i Avram pođe s njima da ih isprati.
  17. A Gospod reče: kako bih tajio od Avrama šta ću učiniti, Psal. 25, 14. Amos 3, 7. Jovan 15, 15.
  18. Kad će od Avrama postati velik i silan narod, i u njemu će se blagosloviti svi narodi na zemlji? 1.Moj. 12, 3. 1.Moj. 22, 18. Psal. 72, 17. Dela. 3, 25. Gal. 3, 8. Gal. 3, 16. Gal. 3, 18.
  19. Jer znam da će zapovjediti sinovima svojima i domu svojemu nakon sebe da se drže putova Gospodnjih i da čine što je pravo i dobro, da bi Gospod navršio na Avramu što mu je obećao. 1.Moj. 17, 27. 1.Moj. 35, 2. 5.Moj. 4, 10. 5.Moj. 6, 6. Isu. 24, 15. Ef. 6, 4.
  20. I reče Gospod: vika je u Sodomu i Gomoru velika, i grijeh je njihov grdan. 1.Moj. 4, 10. 1.Moj. 19, 13. Jezek. 16, 45. Jak. 5, 4.
  21. Zato ću sići da vidim eda li sve čine kao što vika dođe preda me; ako li nije tako, da znam.1.Moj. 11, 5. 2.Moj. 3, 7. 2.Moj. 3, 8. Psal. 14, 2. Psal. 53, 2. Jevr. 4, 13.
  22. I ljudi okrenuvši se pođoše put Sodoma; ali Avram još stajaše pred Gospodom, 1.Moj. 18, 1. 1.Moj. 19, 27.
  23. I pristupiv Avram reče: hoćeš li pogubiti i pravednoga s nepravednim? 4.Moj. 16, 22. 2.Sam. 24, 17. Psal. 11, 4.
  24. Može biti da ima pedeset pravednika u gradu; hoćeš li i njih pogubiti, i nećeš oprostiti mjestu za onijeh pedeset pravednika što su u njemu? Mat. 7, 13.
  25. Nemoj to činiti, ni gubiti pravednika s nepravednikom, da bude pravedniku kao i nepravedniku; nemoj; eda li sudija cijele zemlje neće suditi pravo? Jov 8, 3. Jov 8, 20. Jov 34, 17. Psal. 58, 11. Psal. 94, 2. Isa. 3, 10. Mal. 3, 18. Rim. 3, 5.
  26. I reče Gospod: ako nađem u Sodomu pedeset pravednika u gradu, oprostiću cijelom mjestu njih radi. Jer. 5, 1. Jezek. 22, 30. Mat. 24, 22.
  27. A Avram odgovori i reče: gle, sada bih progovorio Gospodu, ako i jesam prah i pepeo. Psal. 8, 4. Luka 18, 1.
  28. Može biti pravednika pedeset manje pet, hoćeš li za ovijeh pet zatrti sav grad? Odgovori: neću, ako nađem četrdeset i pet.
  29. I stade dalje govoriti, i reče: može biti da će se naći četrdeset. Reče: neću radi onijeh četrdeset. 1.Sol. 5, 17.
  30. Potom reče: nemoj se gnjeviti, Gospode, što ću reći; može biti da će se naći trideset. I reče: neću, ako nađem trideset. Sud. 6, 39. Isa. 55, 8.
  31. Opet reče: gle, sada bih progovorio Gospodu; može biti da će se naći dvadeset. Reče: neću ih pogubiti za onijeh dvadeset. Jevr. 4, 16.
  32. Najposlije reče: nemoj se gnjeviti, Gospode, što ću još jednom progovoriti; može biti da će se naći deset. Reče: neću ih pogubiti radi onijeh deset. 2.Moj. 34, 6. Sud. 6, 39. Psal. 34, 15. Prič. 15, 29. Jak. 5, 16. 1.Jov. 3, 22.
  33. I Gospod otide svršivši razgovor s Avramom; a Avram se vrati na svoje mjesto.