- Dvanaest godina bješe Manasiji kad poče carovati, i carova pedeset i pet godina u Jerusalimu. 2.Car. 21, 1. 2.Car. 21, 16.
- A činjaše što je zlo pred Gospodom po gadnijem djelima onijeh naroda koje odagna Gospod ispred sinova Izrailjevijeh. 3.Moj. 18, 24. 2.Dnev. 28, 3.
- Jer opet pogradi visine, koje bješe raskopao Jezekija otac njegov, i podiže oltare Valima, i načini lugove, i klanjaše se svoj vojsci nebeskoj i služaše joj. 5.Moj. 4, 19. 5.Moj. 16, 21. 2.Car. 18, 4. 2.Dnev. 31, 1. 2.Dnev. 33, 19. Sof. 1, 5.
- Načini oltare i u domu Gospodnjem, za koji bješe rekao Gospod: u Jerusalimu će biti ime moje dovijeka. 5.Moj. 12, 11. 1.Car. 8, 29. 2.Dnev. 34, 11.
- Načini oltare svoj vojsci nebeskoj u dva trijema doma Gospodnjega. 2.Dnev. 4, 9.
- I provodi sinove svoje kroz oganj u dolini sina Enomova, i gledaše na vremena i gataše i vračaše, i uredi one što se dogovaraju s duhovima i vračare, i činjaše vrlo mnogo što je zlo pred Gospodom gnjeveći ga. 3.Moj. 18, 21. 5.Moj. 18, 10. 2.Dnev. 21, 6. 2.Dnev. 28, 3.
- I postavi lik rezan koji načini u domu Božijem, za koji bješe rekao Bog Davidu i Solomunu sinu njegovu: u ovom domu i u Jerusalimu, koji izabrah između svijeh plemena Izrailjevijeh, namjestiću ime svoje dovijeka. 2.Car. 21, 7. Psal. 132, 14.
- I neću više krenuti noge sinovima Izrailjevijem iz zemlje koju sam odredio ocima vašim, ako samo uzdrže i ustvore sve što sam im zapovjedio preko Mojsija, sav zakon i uredbe i sudove. 2.Sam. 7, 10.
- Ali Manasija zavede Judu i Jerusalim, te činiše gore nego narodi koje istrijebi Gospod ispred sinova Izrailjevijeh. Jezek. 5, 7.
- I Gospod govoraše Manasiji i narodu njegovu, ali ne htješe slušati. Nem. 9, 29.
- Zato dovede Gospod na njih glavare od vojske cara Asirskoga, i uhvatiše Manasiju u trnju, i svezavši ga u dvoje verige mjedene odvedoše ga u Vavilon. 5.Moj. 28, 36. Jov 36, 8. Psal. 107, 10.
- I kad bijaše u nevolji, moljaše se Gospodu Bogu svojemu, i ponizi se veoma pred Bogom otaca svojih. 2.Moj. 10, 3. 5.Moj. 4, 30. 2.Dnev. 32, 26. 2.Dnev. 33, 18. Dan. 4, 36. Luka 15, 16. 1.Pet. 5, 6.
- I moleći se umoli mu se, te usliši molitvu njegovu i povrati ga u Jerusalim na carstvo njegovo. Tada pozna Manasija da je Gospod Bog. 1.Dnev. 5, 20. Jezd. 8, 23. Psal. 9, 16. Plač. 3, 55. Dan. 4, 25.
- A poslije toga ozida zid iza grada Davidova sa zapada Gionu, od samoga potoka pa do ribljih vrata i oko Ofila, i izvede ga vrlo visoko; i postavi vojvode po svijem tvrdijem gradovima Judinijem. 1.Car. 1, 33. 2.Dnev. 27, 3. Nem. 3, 3.
- I iznese iz doma Gospodnjega bogove tuđe i lik i sve oltare koje bješe načinio na gori doma Gospodnjega i u Jerusalimu, i baci iza grada.
- Pa opravi oltar Gospodnji i prinese na njemu žrtve zahvalne i u slavu, i zapovjedi Judejcima da služe Gospodu Bogu Izrailjevu. 3.Moj. 7, 12. 1.Car. 18, 30.
- Ali narod još prinošaše žrtve na visinama, ali samo Gospodu Bogu svojemu. 1.Car. 22, 43. 2.Dnev. 15, 17. 2.Dnev. 32, 12.
- A ostala djela Manasijina i molitva njegova Bogu njegovu i riječi koje mu govoriše vidioci u ime Gospoda Boga Izrailjeva, to je sve u knjizi o carevima Izrailjevijem.
- A molitva njegova i kako se umolio, i svi grijesi njegovi i prijestupi, i mjesta gdje je pogradio visine i podigao lugove i likove rezane prije nego se ponizi, to je sve zapisano u knjigama proročkim.
- I počinu Manasija kod otaca svojih, i pogreboše ga u domu njegovu. A na njegovo se mjesto zacari Amon sin njegov.
- Dvadeset i dvije godine imaše Amon kad poče carovati, i carova dvije godine u Jerusalimu.
- I činjaše što je zlo pred Gospodom kao što je činio Manasija otac mu; jer svijem likovima rezanijem, koje načini Manasija otac njegov, prinošaše Amon žrtve i služaše im.
- Ali se ne ponizi pred Gospodom, kao što se ponizi Manasija otac njegov; nego isti Amon još više griješaše. Dan. 5, 22.
- I pobuniše se na nj sluge njegove, i ubiše ga u kući njegovoj. 2.Car. 21, 23. 2.Dnev. 24, 25. 2.Dnev. 25, 27. Psal. 55, 23.
- Tada pobi narod zemaljski sve koji se bijahu pobunili na cara Amona, i zacari narod zemaljski Josiju sina njegova na njegovo mjesto.