1. I David učini vijeće s tisućnicima i sa stotinicima i sa svijem vojvodama, 2.Sam. 5, 1. 1.Dnev. 12, 14. Psal. 132, 1. Prič. 15, 22.
2. I reče David svemu zboru Izrailjevu: ako vam je po volji, i ako je od Gospoda Boga našega, da pošaljemo na sve strane k braći svojoj ostaloj po svijem krajevima Izrailjevijem, i k sveštenicima i Levitima po gradovima i podgrađima njihovijem, da se skupe k nama,1.Dnev. 10, 7. Isa. 37, 4.
3. Pa da donesemo k sebi kovčeg Boga svojega, jer ga ne tražismo za vremena Saulova. 1.Sam. 7, 1. 1.Sam. 14, 18.
4. A sav zbor reče da se tako učini, jer to bi po volji svemu narodu.
5. I tako David sabra sav narod Izrailjev od Sihora Misirskoga dori do Emata, da donesu kovčeg Božji iz Kirijat-Jarima.Isu. 13, 3. 1.Sam. 6, 21. 2.Sam. 6, 1. 2.Sam. 6, 2.
6. I otide David sa svijem Izrailjem u Valu, u Kirijat-Jarim Judin, da prenesu odande kovčeg Boga Gospoda, koji sjedi na heruvimima, čije se ime prizivlje. 2.Moj. 25, 22. Isu. 15, 9. Isu. 15, 60. 1.Sam. 4, 4.
7. I povezoše kovčeg Božji na novijem kolima iz kuće Avinadavove; a Uza i Ahijo upravljahu kolima.4.Moj. 4, 15.
8. A David i sav narod Izrailjev igrahu pred Bogom iz sve snage pjevajući i udarajući u gusle i u psaltire i u bubnje i u kimvale i trubeći u trube. 2.Sam. 6, 5.
9. A kad dođoše do gumna Hidonova, Uza se maši rukom da prihvati kovčeg, jer volovi potegoše na stranu.
10. I Gospod se razgnjevi na Uzu, i udari ga što se maši rukom za kovčeg, te umrije ondje pred Bogom. 3.Moj. 10, 2. 4.Moj. 4, 15. 1.Dnev. 15, 13. 1.Dnev. 15, 15.
11. I ožalosti se David što Gospod ubi Uzu: zato se prozva ono mjesto Fares-Uza do danas.
12. I uplaši se David od Boga u onaj dan, i reče: kako ću donijeti k sebi kovčeg Božji?
13. I ne prenese David kovčega k sebi u grad Davidov, nego ga skloni u kuću Ovid-Edoma Getejina.
14. I osta kovčeg Božji kod porodice Ovid-Edomove u kući njegovoj tri mjeseca. I Gospod blagoslovi dom Ovid-Edomov i sve što imaše. 1.Moj. 30, 27. 2.Sam. 6, 11. 1.Dnev. 26, 5. Psal. 37, 22. Prič. 3, 9. Mal. 3, 10.