1. A Gotolija mati Ohozijina vidjevši da joj pogibe sin usta i pobi sav rod carski. 2.Car. 8, 26. 2.Car. 10, 7. 2.Dnev. 22, 10.
2. Ali Josaveja kći cara Jorama sestra Ohozijina, uze Joasa sina Ohozijina, i ukrade ga između sinova carevijeh, koje ubijahu, i s dojkinjom njegovom sakri ga od Gotolije u ložnicu, te ne pogibe.
3. I bi sakriven s njom u domu Gospodnjem šest godina, a Gotolija carovaše u zemlji. 2.Dnev. 22, 12. Psal. 12, 8.
4. A sedme godine posla Jodaj i dozva stotinike i vojvode i vojnike, i uvede ih k sebi u dom Gospodnji, i uhvati vjeru s njima, i zakle ih u domu Gospodnjem, i pokaza im sina careva. 2.Dnev. 23, 1.
5. I zapovjedi im govoreći: ovo učinite: vas trećina, koji dolazite u subotu, neka čuvaju stražu u dvoru carskom.1.Dnev. 9, 25. Luka 1, 23.
6. A trećina neka bude na vratima Surskim, a trećina na vratima koja su iza vojnika; i čuvajte dom od sile.
7. A dva dijela vas svijeh koji odlaze u subotu neka čuvaju stražu u domu Gospodnjem oko cara.
8. I opkolite cara svaki sa svojim oružjem u ruci, i ko bi navalio među vrste neka se pogubi, i budite s carem kad stane izlaziti i ulaziti.
9. I stotinici učiniše sve kako zapovjedi Jodaj sveštenik; i uzeše svaki svoje ljude koji dolažahu u subotu s onima koji odlažahu u subotu, i dođoše k svešteniku Jodaju. 2.Dnev. 23, 8.
10. I sveštenik dade stotinicima koplja i štitove cara Davida, što bijahu u domu Gospodnjem. 1.Sam. 21, 9. 2.Sam. 8, 7. 1.Dnev. 26, 26.
11. I vojnici stadoše svaki sa svojim oružjem u ruci od desne strane doma do lijeve strane doma prema oltaru i prema domu oko cara.
12. Tada izvede sina careva, i metnu mu vijenac na glavu, i dade mu svjedočanstvo, i postaviše ga carem, i pomazaše ga, i pljeskajući rukama govorahu: da živi car! 2.Moj. 25, 16. 5.Moj. 17, 14. 2.Sam. 1, 10. Psal. 19, 7. Isa. 8, 16.
13. A kad Gotolija ču viku naroda, koji se stjecaše, dođe k narodu u dom Gospodnji; 2.Dnev. 23, 12.
14. I pogleda, i gle, car stajaše kod stupa po običaju, i knezovi i trube oko cara, i sav narod iz zemlje radovaše se, i trube trubljahu. Tada Gotolija razdrije haljine svoje i povika: buna! buna! 1.Car. 18, 17. 2.Car. 9, 23. 2.Car. 23, 3. Prič. 29, 2. Mat. 21, 9. Luka 19, 37. Otkr. 19, 1.
15. A sveštenik Jodaj zapovjedi stotinicima koji bijahu nad vojskom, i reče im: izvedite je iz vrsta napolje, i ko pođe za njom pogubite ga mačem; jer reče sveštenik: da ne pogine u domu Gospodnjem.
16. I načiniše joj mjesto; i kad dođe na put kojim se ide u dom carski konjskim vratima, ondje je ubiše. 1.Moj. 9, 6. 2.Moj. 21, 12. 2.Moj. 21, 14. 3.Moj. 24, 17. 4.Moj. 35, 30. Nem. 3, 28. Prič. 11, 31. Isa. 3, 11. Jer. 31, 40. Mat. 26, 52. Jak. 2, 13. Otkr. 13, 10.
17. Tada Jodaj učini zavjet između Gospoda i cara i naroda da će biti narod Gospodnji, također i između cara i naroda. 5.Moj. 5, 2. 1.Sam. 10, 25. Jer. 11, 3. Jer. 11, 6.
18. Potom sav narod zemaljski otide u dom Valov, i raskopaše dom i oltar, i izlomiše likove njegove sasvijem; a Matana sveštenika Valova ubiše pred oltarima. A sveštenik opet uredi službu u domu Gospodnjem. 2.Moj. 32, 20. 5.Moj. 7, 5. Sud. 6, 25. Sud. 6, 28. 2.Car. 10, 26. 2.Dnev. 23, 17.
19. I uze stotinike i vojvode i vojnike i sav narod zemaljski, i izvedoše cara iz doma Gospodnjega, i uđoše u dom carski putem na vrata vojnička. I sjede na carski prijesto. 2.Dnev. 23, 20.
20. I radovaše se sav narod zemaljski, i grad se umiri pošto Gotoliju ubiše mačem kod carskoga doma. Prič. 11, 10.
21. Joasu bješe sedam godina kad se zacari.