1. Još reče Gospod Mojsiju govoreći:
2. Zapovjedi sinovima Izrailjevim neka ti donesu ulja maslinova čista, cijeđena, za vidjelo, da žišci gore vazda. 2.Moj. 27, 20. 2.Moj. 39, 37. 4.Moj. 8, 2.
3. Pred zavjesom svjedočanstva u šatoru od sastanka Aron će ih namještati da gore od večera do jutra pred Gospodom vazda zakonom vječnim od koljena do koljena.
4. Na svijetnjak čisti namještaće žiške pred Gospodom vazda. 2.Moj. 31, 8.
5. I uzmi bijeloga brašna, i ispeci dvanaest kolača, svaki kolač da bude od dvije desetine efe. 2.Moj. 40, 24.
6. I postavi ih u dva reda, po šest u jedan red, na čistom stolu pred Gospodom.
7. I na svaki red metni kada čistoga, da bude za svaki hljeb spomen, žrtva ognjena Gospodu.
8. Svake subote neka ih postavlja sveštenik pred Gospodom vazda uzimajući od sinova Izrailjevih zakonom vječnim. 1.Sam. 21, 6.
9. I biće Aronovi i sinova njegovijeh, koji će jesti na mjestu svetom, jer im je svetinja nad svetinjama od ognjenijeh žrtava Gospodnjih zakonom vječnim. 2.Moj. 29, 33. 3.Moj. 8, 31. 1.Sam. 21, 6. Mat. 12, 4. Mar. 2, 26. Luka 6, 4.
10. A izađe sin jedne Izrailjke, kojemu je otac bio Misirac, među sinove Izrailjeve, i svadi se u okolu sin žene Izrailjke s nekim Izrailjcem.
11. I psujući sin žene Izrailjke pohuli ime Božije, te ga dovedoše k Mojsiju; a mati mu bješe po imenu Salomita, kći Davrijina, od plemena Danova.2.Moj. 18, 22. Jov 1, 5. Isa. 8, 21.
12. I metnuše ga u zatvor dokle im se kaže šta će činiti s njim po riječi Gospodnjoj. 4.Moj. 15, 34.
13. A Gospod reče Mojsiju govoreći:
14. Izvedi toga psovača napolje iz okola, i neka svi koji su čuli metnu ruke svoje na glavu njegovu, i neka ga sav narod zaspe kamenjem. 5.Moj. 17, 7.
15. A sinovima Izrailjevim kaži i reci: ko bi god pohulio Boga svojega, nosiće grijeh svoj. 3.Moj. 5, 1. 4.Moj. 9, 13.
16. Ko bi ružio ime Gospodnje, da se pogubi, sav narod da ga zaspe kamenjem; i došljak i domorodac koji bi ružio ime Gospodnje, da se pogubi. 1.Car. 21, 10. Psal. 74, 10. Psal. 74, 18. Mat. 12, 31. Mar. 3, 28. Mar. 14, 64. Jovan 19, 7.
17. I ko ubije čovjeka, da se pogubi. 1.Moj. 9, 6. 5.Moj. 19, 11. 5.Moj. 27, 24. Mat. 26, 52. Otkr. 13, 10.
18. A ko ubije živinče, neka vrati drugo, živinče za živinče.
19. I ko rani bližnjega svojega, kako učini tako da mu bude: 5.Moj. 19, 21. Mat. 5, 38.
20. Ulom za ulom, oko za oko, zub za zub; kako ošteti tijelo čovjeku, onako da mu se učini. 2.Moj. 21, 24. 5.Moj. 19, 21. Mat. 5, 38.
21. Ko ubije živinče, da vrati drugo; ali ko ubije čovjeka, da se pogubi. 2.Moj. 21, 33.
22. Zakon da vam je jedan, došljaku da bude kao i rođenom u zemlji. Jer sam ja Gospod Bog vaš. 2.Moj. 12, 49. 3.Moj. 19, 34. 4.Moj. 15, 16.
23. I Mojsije kaza sinovima Izrailjevim, a oni izvedoše psovača napolje iz okola, i zasuše ga kamenjem; i učiniše sinovi Izrailjevi kako Gospod zapovjedi Mojsiju. 5.Moj. 13, 9.