- Hvalite Gospoda; glasite ime njegovo; javljajte po narodima djela njegova. Isa. 12, 4.
- Pjevajte mu i slavite ga; kazujte sva čudesa njegova.
- Hvalite se svetijem imenom njegovijem; nek se veseli srce onijeh koji traže Gospoda.
- Tražite Gospoda i silu njegovu, tražite lice njegovo bez prestanka. Psal. 27, 8.
- Pamtite čudesa njegova koja je učinio, znake njegove i sudove usta njegovijeh. 5.Moj. 8, 2.
- Sjeme Avramovo sluge su njegove, sinovi Jakovljevi izbrani njegovi.
- On je Gospod Bog naš, po svoj su zemlji sudovi njegovi. Isa. 26, 9.
- Pamti uvijek zavjet svoj, riječ, koju je dao na tisuću koljena,Luka 1, 72.
- Što je zavjetovao Avramu, i za što se kleo Isaku. 1.Moj. 17, 2. 1.Moj. 22, 16. 1.Moj. 26, 3. Psal. 111, 5. Dan. 9, 4. Luka 1, 73. Jevr. 6, 17.
- To je postavio Jakovu za zakon, i Izrailju za zavjet vječni,
- Govoreći: tebi ću dati zemlju Hanansku u našljedni dio. 1.Moj. 15, 18.
- Tada ih još bijaše malo na broj, bijaše ih malo, i bjehu došljaci. 1.Moj. 17, 8. 1.Moj. 34, 30. 5.Moj. 7, 7. Prič. 14, 28. Jevr. 11, 9.
- Iđahu od naroda do naroda, iz jednoga carstva k drugome plemenu.
- Ne dade nikome da im naudi, i karaše za njih careve: 1.Moj. 12, 17. 1.Moj. 35, 5.
- "Ne dirajte u pomazanike moje, i prorocima mojim ne činite zla."
- I pusti glad na onu zemlju; i potr sav hljeb što je za hranu. 1.Moj. 41, 54. 3.Moj. 26, 26. 2.Car. 8, 1. Jezek. 38, 21.
- Posla pred njima čovjeka; u roblje prodan bi Josif. 1.Moj. 37, 28. 1.Moj. 45, 5.
- Okovima stegoše noge njegove, gvožđe tištaše dušu njegovu, 1.Moj. 40, 15.
- Dok se steče riječ njegova, i riječ Gospodnja proslavi ga.
- Posla car i odriješi ga; gospodar nad narodima, i pusti ga.
- Postavi ga gospodarem nad domom svojim, i zapovjednikom nad svijem što imaše.1.Moj. 41, 44.
- Da vlada nad knezovima njegovijem po svojoj volji, i starješine njegove urazumljuje. 1.Moj. 41, 44.
- Tada dođe Izrailj u Misir, i Jakov se preseli u zemlju Hamovu. 1.Moj. 46, 6.
- I namnoži Bog narod svoj i učini ga jačega od neprijatelja njegovijeh. 2.Moj. 1, 7. 2.Moj. 1, 9. 5.Moj. 26, 5. Dela. 7, 17.
- Prevrnu se srce njihovo te omrznuše na narod njegov, i činiše lukavstvo slugama njegovijem.
- Posla Mojsija, slugu svojega, Arona izbranika svojega. 2.Moj. 3, 10. 4.Moj. 16, 5.
- Pokazaše među njima čudotvornu silu njegovu i znake njegove u zemlji Hamovoj.
- Pusti mrak i zamrači, i ne protiviše se riječi njegovoj. Psal. 99, 7.
- Pretvori vodu njihovu u krv, i pomori ribu njihovu. Psal. 78, 44.
- Provre zemlja njihova žabama, i klijeti careva njihovijeh. 2.Moj. 8, 3.
- Reče, i dođoše bubine, uši po svijem krajevima njihovijem.
- Mjesto dažda posla na njih grad, živi oganj na zemlju njihovu.
- I pobi čokote njihove i smokve njihove, i potr drveta u krajevima njihovijem. 2.Moj. 9, 25.
- Reče, i dođoše skakavci i gusjenice nebrojene;
- I izjedoše svu travu po zemlji njihovoj, i pojedoše rod u polju njihovu.
- I pobi sve prvence u zemlji njihovoj, prvine svakoga truda njihova. 1.Moj. 49, 3. 2.Moj. 11, 5.
- Izvede Izrailjce sa srebrom i zlatom, i ne bješe sustala u plemenima njihovijem. ČV
- Obradova se Misir izlasku njihovu, jer strah njihov bješe na nj pao. 2.Moj. 12, 32.
- Razastrije im oblak za pokrivač, i oganj da svijetli noću. 2.Moj. 13, 21. Nem. 9, 12.
- Moliše, i posla im prepelice, i hljebom ih nebeskim hrani. 2.Moj. 16, 12.
- Otvori kamen i proteče voda, rijeke protekoše po suhoj pustinji. 2.Moj. 17, 6. Nem. 9, 15. Isa. 48, 21. 1.Kor. 10, 4.
- Jer se opominjaše svete riječi svoje k Avramu, sluzi svojemu. 1.Moj. 15, 14.
- I izvede narod svoj u radosti, izbrane svoje u veselju.
- I dade im zemlju naroda i trud tuđinaca u našljedstvo. 5.Moj. 6, 10. Isu. 13, 7.
- Da bi čuvali zapovijesti njegove, i zakone njegove pazili. Aliluja. 5.Moj. 4, 1.