1. I ustavši odande dođe u okoline Judejske preko Jordana, i steče se opet narod k njemu; i kao što običaj imaše, opet ih učaše. Mat. 19, 1. Jovan 10, 40. Jovan 11, 7. ČV
2. I pristupivši fariseji upitaše ga kušajući: može li čovjek pustiti ženu? Mat. 19, 3.
3. A on odgovarajući reče im: šta vam zapovijeda Mojsije?
4. A oni rekoše: Mojsije dopusti da joj se da raspusna knjiga i da se pusti. 5.Moj. 24, 1. Jer. 3, 1. Mat. 5, 31. Mat. 19, 7.
5. I odgovarajući Isus reče im: po tvrđi vašega srca napisa vam on zapovijest ovu. 5.Moj. 9, 6. Dela. 13, 18.
6. A u početku stvorenja muža i ženu stvorio ih je Bog. 1.Moj. 1, 27. 1.Moj. 5, 2. Mat. 19, 4.
7. Zato ostavi čovjek oca svojega i mater i prilijepi se k ženi svojoj, 1.Moj. 2, 24. 1.Kor. 6, 16. Ef. 5, 31.
8. I budu dvoje jedno tijelo. Tako nijesu više dvoje nego jedno tijelo.
9. A što je Bog sastavio čovjek da ne rastavlja.
10. I u kući opet zapitaše ga za to učenici njegovi.
11. I reče im: koji pusti ženu i oženi se drugom, čini preljubu na njoj. Mat. 5, 32. Mat. 19, 9. Luka 16, 18. Rim. 7, 3.
12. I ako žena ostavi muža svojega i pođe za drugoga, čini preljubu.
13. I donošahu k njemu djecu da ih se dotakne; a učenici branjahu onima što ih donošahu. Mat. 19, 12. Mat. 19, 13. Luka 18, 15.
14. A Isus vidjevši rasrdi se i reče im: pustite djecu neka dolaze k meni, i ne branite im; jer je takovijeh carstvo Božije. Mat. 18, 4. Mat. 19, 14. Luka 18, 16. 1.Kor. 14, 20. 1.Pet. 2, 2.
15. Zaista vam kažem: koji ne primi carstva Božijega kao dijete, neće ući u njega. Mat. 18, 3. Luka 7, 32.
16. I zagrlivši ih metnu na njih ruke te ih blagoslovi. 1.Moj. 48, 14. Isa. 40, 11. Mar. 9, 36. Luka 2, 28.
17. I kad iziđe na put, pritrča neko, i kleknuvši na koljena pred njim pitaše ga: učitelju blagi! šta mi treba činiti da dobijem život vječni? Mat. 19, 16. Luka 18, 18.
18. A Isus reče mu: što me zoveš blagijem? niko nije blag osim jednoga Boga.
19. Zapovijesti znaš: ne čini preljube; ne ubij; ne ukradi; ne svjedoči lažno; ne čini nepravde nikome; poštuj oca svojega i mater. 2.Moj. 20, 1. 2.Moj. 20, 3. 2.Moj. 20, 24. Rim. 13, 9. Jak. 2, 11.
20. A on odgovarajući reče mu: učitelju! sve sam ovo sačuvao od mladosti svoje.
21. A Isus pogledavši na nj, omilje mu, i reče mu: još ti jedno nedostaje: idi prodaj sve što imaš i podaj siromasima; i imaćeš blago na nebu; i dođi te hajde za mnom uzevši krst. Mat. 6, 19. Mat. 19, 21. Luka 16, 9. Dela. 2, 44. Dela. 14, 22. 1.Tim. 6, 17. 1.Tim. 6, 18. 2.Tim. 3, 12. 1.Pet. 1, 4.
22. A on posta zlovoljan od ove riječi, i otide žalostan; jer bijaše vrlo bogat.
23. I pogledavši Isus reče učenicima svojima: kako je teško bogatima ući u carstvo nebesko! Mat. 19, 23. Luka 18, 24.
24. A učenici se uplašiše od riječi njegovijeh. A Isus opet odgovarajući reče im: djeco! kako je teško onima koji se uzdaju u svoje bogatstvo ući u carstvo Božije! Jov 31, 24. Psal. 17, 14. Psal. 52, 7. Jer. 9, 23. Sof. 1, 18. 1.Tim. 6, 17. Jak. 5, 1. ČV
25. Lakše je kamili proći kroz iglene uši negoli bogatome ući u carstvo Božije.
26. A oni se vrlo divljahu govoreći u sebi: ko se dakle može spasti?
27. A Isus pogledavši na njih reče: ljudima je nemoguće, ali nije Bogu: jer je sve moguće Bogu. Jer. 32, 17. Mat. 19, 26. Luka 1, 37. Jevr. 7, 25.
28. A Petar mu poče govoriti: eto mi smo ostavili sve, i za tobom idemo. Mat. 19, 27. Luka 18, 28.
29. A Isus odgovarajući reče: zaista vam kažem: nema nikoga koji je ostavio kuću, ili braću, ili sestre, ili oca, ili mater, ili ženu, ili djecu, ili zemlju, mene radi i jevanđelja radi,
30. A da neće primiti sad u ovo vrijeme sto puta onoliko kuća, i braće, i sestara, i otaca, i matera, i djece, i zemlje, u progonjenju, a na onome svijetu život vječni. 2.Dnev. 25, 9. Psal. 19, 11. Mat. 5, 11. Luka 18, 30. Jovan 16, 22. Dela. 14, 22. Rim. 5, 3. 1.Sol. 3, 3. 2.Tim. 3, 12. Jevr. 12, 6. Jak. 1, 1. 1.Pet. 4, 12.
31. Ali će mnogi prvi biti pošljednji, i pošljednji prvi. Mat. 19, 30. Mat. 20, 16. Luka 13, 30.
32. A kad iđahu putem u Jerusalim, Isus iđaše pred njima, a oni se čuđahu, i za njim iđahu sa strahom. I uzevši opet dvanaestoricu poče im kazivati šta će biti od njega: Mat. 20, 17. Mar. 8, 31. Mar. 9, 31. Luka 18, 31.
33. Evo idemo u Jerusalim, i sin čovječij predaće se glavarima svešteničkijem i književnicima i osudiće ga na smrt, i predaće ga neznabošcima;
34. I narugaće mu se, i biće ga, i popljuvaće ga, i ubiće ga, i treći dan ustaće.
35. I pred njega dođoše Jakov i Jovan, sinovi Zevedejevi, govoreći: učitelju! hoćemo da nam učiniš za što ćemo te moliti. Mat. 20, 20.
36. A on reče: što hoćete da vam učinim? Mar. 10, 51.
37. A oni mu rekoše: daj nam da sjedemo jedan s desne strane tebi a drugi s lijeve, u slavi tvojoj.
38. A Isus im reče: ne znate šta ištete: možete li piti čašu koju ja pijem, i krstiti se krštenjem kojijem se ja krstim?
39. A oni mu rekoše: možemo. A Isus reče im: čašu dakle koju ja pijem ispićete; i krštenjem kojijem se ja krstim krstićete se; Dela. 12, 2. Otkr. 1, 9.
40. Ali da sjedete s desne strane meni i s lijeve, ne mogu ja dati nego kojima je ugotovljeno. Jak. 4, 3.
41. I čuvši to desetorica počeše se srditi na Jakova i na Jovana. Mat. 20, 24.
42. A Isus dozvavši ih reče im: znate da knezovi narodni vladaju narodom i poglavari njegovi upravljaju njim. Luka 22, 25.
43. Ali među vama da ne bude tako; nego koji hoće da bude veći među vama, da vam služi. Mat. 20, 26. Mat. 20, 28. Mar. 9, 35. Luka 9, 48.
44. I koji hoće prvi među vama da bude, da bude svima sluga.
45. Jer sin čovječij nije došao da mu služe nego da služi, i da da dušu svoju u otkup za mnoge. Isa. 53, 10. Dan. 9, 24. Dan. 9, 26. Mat. 20, 28. Luka 22, 26. Jovan 13, 14. 2.Kor. 5, 21. Gal. 3, 13. Fil. 2, 7. 1.Tim. 2, 6. Tit. 2, 14. Jevr. 5, 8.
46. I dođoše u Jerihon. I kad izlažaše iz Jerihona, on i učenici njegovi i narod mnogi, sin Timejev Vartimej slijepi sjeđaše kraj puta i prošaše. Mat. 20, 29. Luka 18, 35.
47. I čuvši da je to Isus Nazarećanin stade vikati i govoriti: sine Davidov Isuse! pomiluj me! Isa. 11, 1. Jer. 23, 5. Rim. 1, 3. Otkr. 22, 16.
48. I prijećahu mu mnogi da ućuti, a on još većma vikaše: sine Davidov! pomiluj me!
49. I stavši Isus reče da ga zovnu. I zovnuše slijepca govoreći mu: ne boj se; ustani, zove te.
50. A on zbacivši sa sebe haljine svoje ustade, i dođe k Isusu.
51. I odgovarajući reče mu Isus: šta ćeš da ti učinim? A slijepi reče mu: Ravuni! da progledam.
52. A Isus reče mu: idi, vjera tvoja pomože ti. I odmah progleda, i otide putem za Isusom. Isa. 29, 18. Isa. 32, 3. Isa. 35, 5. Isa. 42, 6. Isa. 43, 8. Mar. 8, 22. Dela. 26, 18.