1. A kad Samuilo ostarje, postavi sinove svoje za sudije Izrailju. 5.Moj. 16, 18. Sud. 5, 10. Sud. 10, 4. Sud. 12, 14.
  2. A ime sinu njegovu prvencu bješe Joilo, a drugomu Avija, i suđahu u Virsaveji.
  3. Ali sinovi njegovi ne hođahu putovima njegovijem, nego udariše za dobitkom, i primahu poklone i izvrtahu pravdu. 2.Moj. 18, 21. 5.Moj. 16, 19. Psal. 15, 5. Prop. 2, 19. Jer. 22, 15. 1.Tim. 3, 3.
  4. Tada se skupiše sve starješine Izrailjeve i dođoše k Samuilu u Ramu.
  5. I rekoše mu: eto, ti si ostario, a sinovi tvoji ne hode tvojim putovima: zato postavi nam cara da nam sudi, kao što je u svijeh naroda. 5.Moj. 17, 14. 1.Sam. 9, 20. 1.Sam. 12, 13. Dela. 13, 21.
  6. Ali Samuilu ne bi po volji što rekoše: daj nam cara da nam sudi. I Samuilo se pomoli Gospodu. 1.Sam. 15, 11. Prič. 3, 5.
  7. A Gospod reče Samuilu: poslušaj glas narodni u svemu što ti govore; jer ne odbaciše tebe, nego mene odbaciše da ne carujem nad njima.2.Moj. 16, 8. 1.Sam. 10, 19. 1.Sam. 12, 17. Luka 10, 16.
  8. Kako činiše od onoga dana kad ih izvedoh iz Misira do danas, i ostaviše me i služiše drugim bogovima, po svijem tijem djelima čine i tebi.
  9. Zato sada poslušaj glas njihov; ali im dobro zasvjedoči i kaži način kojim će car carovati nad njima. Jer. 11, 6.
  10. I kaza Samuilo sve riječi Gospodnje narodu koji iskaše od njega cara;
  11. I reče: ovo će biti način kojim će car carovati nad vama: sinove vaše uzimaće i metati ih na kola svoja i među konjike svoje, i oni će trčati pred kolima njegovijem; 5.Moj. 17, 16. 1.Sam. 14, 52. 1.Sam. 18, 2. 2.Dnev. 2, 2. 2.Dnev. 26, 10.
  12. I postaviće ih da su mu tisućnici i pedesetnici, i da mu oru njive i žnju ljetinu, i da mu grade ratne sprave i što treba za kola njegova.
  13. Uzimaće i kćeri vaše da mu grade mirisne masti i da mu budu kuharice i hljebarice.
  14. I njive vaše i vinograde vaše i maslinike vaše najbolje uzimaće i razdavati slugama svojim. 1.Sam. 22, 7. 1.Car. 21, 7.
  15. Uzimaće desetak od usjeva vaših i od vinograda vaših, i davaće dvoranima svojim i slugama svojim.
  16. I sluge vaše i sluškinje vaše i mladiće vaše najljepše i magarce vaše uzimaće, i obrtati na svoje poslove.
  17. Stada će vaša desetkovati i vi ćete mu biti robovi. 1.Sam. 17, 8.
  18. Pa ćete onda vikati radi cara svojega, kojega izabraste sebi; ali vas Gospod neće onda uslišiti.Jov 27, 9. Psal. 18, 41. Prič. 1, 25. Isa. 1, 15. Mih. 3, 4. Luka 13, 25.
  19. Ali narod ne htje poslušati riječi Samuilovijeh, i rekoše: ne, nego car neka bude nad nama, Isa. 66, 4. Jer. 44, 16.
  20. Da budemo i mi kao svi narodi; i neka nam sudi car naš i ide pred nama i vodi naše ratove. 4.Moj. 27, 17.
  21. A Samuilo čuvši sve riječi narodne, kaza ih Gospodu.
  22. A Gospod reče Samuilu: poslušaj glas njihov, i postavi im cara. I Samuilo reče Izrailjcima: idite svaki u svoj grad. Os. 13, 11.