1. A Samuilo reče Saulu: Gospod me je poslao da te pomažem za cara nad narodom njegovijem, nad Izrailjem; slušaj dakle riječi Gospodnje. 1.Sam. 9, 15. 1.Sam. 9, 16.
  2. Ovako veli Gospod nad vojskama: opomenuh se šta je učinio Amalik Izrailju, kako mu se opro na putu kad je išao iz Misira. 2.Moj. 17, 8. 5.Moj. 25, 17.
  3. Zato idi, i pobij Amalika, i zatri kao prokleto sve što god ima; ne žali ga, nego pobij i ljude i žene i djecu i što je na sisi i volove i ovce i kamile i magarce. 1.Moj. 3, 17. 2.Moj. 20, 5. 3.Moj. 27, 28. Isu. 6, 17. Isu. 7, 24. 2.Sam. 1, 8. 2.Car. 3, 19. 2.Dnev. 6, 34. Isa. 14, 21.
  4. Tada Saul sazva narod, i izbroji ih u Telaimu, i bješe ih dvjesta tisuća pješaka i deset tisuća ljudi od Jude. Isu. 15, 24.
  5. I dođe Saul do grada Amaličkoga, i namjesti zasjedu u potoku.
  6. I reče Saul Kenejima: idite, odvojte se, uklonite se od Amalika, da vas ne bih potro s njima; jer ste vi učinili milost svijem sinovima Izrailjevijem kad su išli iz Misira. I otidoše Keneji od Amalika.1.Moj. 18, 25. 1.Moj. 19, 12. 2.Moj. 18, 10. 4.Moj. 10, 29. 4.Moj. 24, 21. Sud. 1, 16. Dela. 2, 40. Otkr. 18, 4.
  7. I Saul pobi Amalike od Avile do Sura, koji je prema Misiru. 1.Moj. 2, 11. 1.Moj. 16, 7. 1.Moj. 25, 18. 1.Sam. 14, 48. 1.Sam. 27, 8.
  8. I uhvati Agaga cara Amaličkoga živa, a sav narod njegov pobi oštrijem mačem. 1.Sam. 30, 1. 1.Car. 20, 34. Jest. 3, 1.
  9. I Saul i narod njegov poštedje Agaga i najbolje ovce i najbolje volove i ugojenu stoku i jaganjce i sve što bijaše dobro, i ne htješe pobiti; nego što bijaše zlo i bez cijene, ono samo pobiše.1.Car. 20, 42. Prič. 15, 27. 1.Tim. 6, 10.
  10. Zato dođe riječ Gospodnja k Samuilu govoreći:
  11. Kajem se što sam Saula postavio carem, jer je otstupio od mene, i nije izvršio mojih riječi. I rasrdi se Samuilo vrlo, i vikaše ka Gospodu svu noć. 1.Moj. 6, 6. Isu. 22, 16. 1.Sam. 8, 6. 1.Sam. 13, 13. 1.Sam. 16, 1. 2.Sam. 24, 16. 1.Car. 9, 6. Psal. 36, 3. Sof. 1, 6. Mat. 24, 13. Luka 19, 41. Rim. 9, 1.
  12. I ustavši rano Samuilo pođe pred Saula. I javiše Samuilu govoreći: Saul dođe u Karmil, i eno podiže sebi spomenik, pa se vrati odande i otide dalje i siđe u Galgal. Isu. 15, 55.
  13. Kad Samuilo dođe k Saulu, reče mu Saul: blagosloven da si Gospodu! izvršio sam riječ Gospodnju. 1.Moj. 14, 19. Ruta 3, 10. 1.Sam. 13, 10. Luka 18, 11. Jak. 2, 10.
  14. A Samuilo reče: kakva je to bleka ovaca u ušima mojim? i rika volova koju čujem? Jak. 2, 10.
  15. A Saul reče: od Amalika dognaše ih; jer narod poštedje najbolje ovce i najbolje volove da prinese na žrtvu Gospodu Bogu tvojemu; ostalo pak pobismo kao prokleto. 1.Moj. 3, 12. Prič. 28, 13.
  16. A Samuilo reče Saulu: stani da ti kažem što mi je rekao Gospod noćas. Reče mu: govori.
  17. Tada reče Samuilo: nijesi li bio mali sam u svojim očima, pak si postao glava plemenima Izrailjevijem, i Gospod te pomaza za cara nad Izrailjem?
  18. I Gospod te posla na ovaj put i reče: idi, pobij grješne Amalike, i vojuj na njih dokle ih ne istrijebite.
  19. Zašto dakle ne posluša glasa Gospodnjega, nego se naklopi na plijen, i učini zlo pred Gospodom? 1.Sam. 14, 32.
  20. A Saul odgovori Samuilu: ta poslušao sam glas Gospodnji, i išao sam putem kojim me posla Gospod, i doveo sam Agaga cara Amaličkoga, a Amalike sam istrijebio.
  21. Nego narod uze od plijena ovce i volove, najbolje između prokletijeh stvari, da prinese na žrtvu Gospodu Bogu tvojemu u Galgalu.
  22. Ali Samuilo reče: zar su mile Gospodu žrtve paljenice i prinosi kao kad se sluša glas njegov? gle, poslušnost je bolja od žrtve i pokornost od pretiline ovnujske. 2.Moj. 19, 5. Psal. 50, 8. Prič. 21, 3. Prop. 5, 1. Isa. 1, 11. Os. 6, 6. Amos 5, 21. Mih. 6, 6. Mat. 5, 24. Mat. 9, 13. Mar. 12, 33. Jevr. 10, 6. ČV
  23. Jer je neposlušnost kao grijeh od čaranja, i nepokornost kao sujevjerstvo i idolopoklonstvo. Odbacio si riječ Gospodnju, zato je i on tebe odbacio da ne budeš više car. 2.Sam. 7, 15. Dela. 13, 22.
  24. Tada reče Saul Samuilu: zgriješio sam što sam prestupio zapovijest Gospodnju i tvoje riječi; jer pobojah se naroda i poslušah glas njegov. 2.Moj. 9, 27. 2.Moj. 23, 2. 2.Sam. 12, 13. Prič. 29, 25. Isa. 51, 12. Mat. 27, 4. Luka 23, 20. Otkr. 21, 8.
  25. Nego sada oprosti mi grijeh moj, i vrati se sa mnom da se poklonim Gospodu.
  26. A Samuilo reče Saulu: neću se vratiti s tobom, jer si odbacio riječ Gospodnju, i zato je tebe Gospod odbacio da ne budeš više car nad Izrailjem. 1.Sam. 2, 30.
  27. I Samuilo se okrete da ide, ali ga Saul uhvati za skut od plašta njegova, te se odadrije. 1.Sam. 28, 14. 1.Car. 11, 30.
  28. Tada mu reče Samuilo: odadro je Gospod carstvo Izrailjevo od tebe danas, i dao ga bližnjemu tvojemu, koji je bolji od tebe. 1.Sam. 13, 14. 1.Sam. 18, 8. 1.Sam. 28, 17. 2.Sam. 3, 9. 2.Sam. 3, 10.
  29. I doista junak Izrailjev neće slagati, niti će se raskajati; jer nije čovjek da se kaje. 4.Moj. 23, 19. Jezek. 24, 14. 2.Tim. 2, 13. Tit. 1, 2.
  30. A on reče: zgriješio sam; ali mi sad učini čast pred starješinama naroda mojega i pred Izrailjem, i vrati se sa mnom da se poklonim Gospodu Bogu tvojemu. 1.Sam. 2, 30. Psal. 49, 20. Prič. 4, 8. Prič. 26, 1. Dela. 8, 24.
  31. I vrativši se Samuilo otide za Saulom, i pokloni se Saul Gospodu.
  32. Potom reče Samuilo: dovedite mi Agaga cara Amaličkoga. I dođe k njemu Agag veseo, jer govoraše Agag: zaista, prošla je gorčina smrtna. 4.Moj. 24, 7.
  33. Ali Samuilo reče: kako je tvoj mač učinio te su žene ostale bez djece, tako će ostati bez djece tvoja majka među ženama. I isiječe Samuilo Agaga pred Gospodom u Galgalu. 1.Moj. 9, 6. 2.Moj. 17, 11. Sud. 1, 7. 1.Car. 18, 40. Jer. 18, 21. Mat. 7, 2. Otkr. 16, 6.
  34. Potom otide Samuilo u Ramu, a Saul otide kući svojoj u Gavaju Saulovu. 1.Sam. 11, 4.
  35. I Samuilo više ne vidje Saula do svoje smrti, i plakaše Samuilo za Saulom, što se Gospod pokaja što je postavio Saula carem nad Izrailjem.