- Jedan dan reče Jonatan sin Saulov momku svojemu koji mu nošaše oružje: hajde da idemo k straži Filistejskoj koja je na onoj strani. A ocu svojemu ne kaza ništa.
- A Saul stajaše kraj brda pod šipkom, koji bijaše u Migronu; i naroda bješe s njim oko šest stotina ljudi. 1.Sam. 13, 15. Isa. 10, 28.
- I Ahija sin Ahitova brata Ihavoda sina Finesa sina Ilija sveštenika Gospodnjega u Silomu nošaše oplećak. I narod ne znadijaše da je otišao Jonatan. 2.Moj. 28, 30. 1.Sam. 2, 28. 1.Sam. 4, 21. 1.Sam. 22, 9. 1.Sam. 22, 11. 1.Sam. 22, 18.
- A u klancu kojim šćaše Jonatan otići k straži Filistejskoj, bijahu dvije strmene stijene, jedna s jedne strane a druga s druge, i jedna se zvaše Voses a druga Sene. 1.Sam. 13, 23.
- I jedna od njih stajaše sa sjevera prema Mihmasu, a druga s juga prema Gavaji.
- I Jonatan reče momku koji mu nošaše oružje: hajde da otidemo k straži tijeh neobrezanijeh; može biti da će nam učiniti što Gospod, jer Gospodu ne smeta izbaviti s množinom ili s malinom. 1.Moj. 17, 7. 1.Moj. 17, 11. 5.Moj. 32, 30. Isu. 14, 12. Sud. 7, 4. Sud. 14, 3. 1.Sam. 17, 36. 2.Sam. 1, 20. 2.Sam. 1, 22. 1.Dnev. 10, 4. 2.Dnev. 14, 11. Psal. 115, 1. Psal. 115, 3. Zah. 4, 6. Mat. 19, 26. Rim. 8, 21. Ef. 2, 11. Fil. 3, 3.
- A onaj što mu nošaše oružje odgovori mu: čini što ti je god u srcu, idi, evo ja ću ići s tobom kuda god hoćeš.
- A Jonatan mu reče: evo, otići ćemo k tijem ljudima, i pokazaćemo im se.
- Ako nam reku: čekajte dokle dođemo k vama, tada ćemo se ustaviti na svom mjestu, i nećemo ići k njima. Sud. 7, 11.
- Ako li reku: hodite k nama, tada ćemo otići; jer nam ih Gospod predade u ruke. To će nam biti znak. 1.Moj. 24, 14. Sud. 7, 11. 1.Sam. 10, 7. 2.Sam. 5, 24. Isa. 7, 11. Isa. 7, 14.
- I pokazaše se obojica straži Filistejskoj; a Filisteji rekoše: gle, izlaze Jevreji iz rupa u koje su se sakrili.
- I stražari rekoše Jonatanu i momku koji mu nošaše oružje: hodite k nama da vam kažemo nešto. I Jonatan reče onomu što mu nošaše oružje: hajde za mnom, jer ih predade Gospod u ruke Izrailju.
- Tako puzaše Jonatan rukama i nogama, a za njim momak što mu nošaše oružje; i padahu pred Jonatanom, i ubijaše ih za njim onaj što mu nošaše oružje.
- I to bi prvi boj, u kom pobi Jonatan i momak što mu nošaše oružje oko dvadeset ljudi, otprilike na po rala zemlje.
- I uđe strah u oko u polju i u sav narod; i straža i oni koji bjehu izašli da plijene prepadoše se, i zemlja se uskoleba, jer bješe strah od Boga. Isu. 2, 9. Sud. 7, 21. 1.Sam. 13, 17. 2.Car. 7, 7. Jov 18, 11. Psal. 14, 5.
- A straža Saulova u Gavaji Venijaminovoj opazi gdje se mnoštvo uzbunilo i uspropadalo. Isa. 19, 2.
- Tada reče Saul narodu koji bijaše s njim: pregledajte i vidite ko je otišao od nas. I kad pregledaše, gle, ne bješe Jonatana i momka njegova koji mu nošaše oružje.
- I reče Saul Ahiji: donesi kovčeg Božji; jer kovčeg Božji bijaše tada kod sinova Izrailjevijeh.
- A dok govoraše Saul svešteniku, zabuna u okolu Filistejskom bivaše sve veća, i Saul reče svešteniku: ostavi. 4.Moj. 27, 21. Isu. 9, 14. Psal. 106, 3.
- I Saul i sav narod što bješe s njim skupiše se i dođoše do boja, i gle, povadili bjehu mačeve jedan na drugoga, i zabuna bješe vrlo velika. Sud. 7, 22. 2.Dnev. 20, 23. Isa. 9, 19. Mar. 3, 24.
- A bijaše s Filistejima Jevreja kao prije, koji iđahu s njima na vojsku svuda; pa i oni pristaše uz Izrailjce, koji bijahu sa Saulom i Jonatanom. 1.Sam. 29, 4.
- I svi Izrailjci koji se bijahu sakrili u gori Jefremovoj kad čuše da bježe Filisteji, naklopiše se i oni za njima bijući ih. 1.Sam. 13, 6.
- I izbavi Gospod Izrailja u onaj dan; i boj otide dori do Vet-Avena. 2.Moj. 14, 30. 5.Moj. 33, 29. 1.Sam. 10, 19. 1.Sam. 13, 5. 1.Dnev. 11, 14. Psal. 17, 7. Psal. 44, 6. Isa. 63, 9. Os. 1, 7.
- I Izrailjci se vrlo umoriše onaj dan; a Saul zakle narod govoreći: da je proklet koji jede što do večera, da se osvetim neprijateljima svojim. I ne okusi narod ništa. 3.Moj. 27, 29. 4.Moj. 21, 2. 5.Moj. 27, 15. 5.Moj. 27, 25. Isu. 6, 26. Sud. 11, 30. Prič. 11, 9.
- I sav narod one zemlje dođe u šumu, gdje bješe mnogo meda po zemlji. 2.Moj. 3, 8. 4.Moj. 13, 28. 5.Moj. 9, 28. Mat. 3, 4. Mat. 3, 5.
- I kad dođe narod u šumu, vidje med gdje teče; ali niko ne prinese ruke k ustima svojim: jer se narod bojaše zakletve.
- Ali Jonatan ne ču kad otac njegov zakle narod, te pruži štap koji mu bješe u ruci, i zamoči kraj u sat, i primače ruku svoju k ustima svojim, i zasvijetliše mu se oči.
- A jedan iz naroda progovori i reče: otac je tvoj zakleo narod rekavši: da je proklet ko bi jeo što danas; stoga susta narod.
- Tada reče Jonatan: smeo je zemlju otac moj; vidite kako mi se zasvijetliše oči, čim okusih malo meda.
- A da je još narod slobodno jeo danas od plijena neprijatelja svojih, koji nađe! ne bi li polom Filistejski bio još veći?
- I tako pobiše onaj dan Filisteje od Mihmasa do Ajalona, i narod se vrlo umori.
- I naklopi se narod na plijen, i nahvataše ovaca i volova i telaca, i poklaše ih na zemlji, i stade narod jesti s krvlju. 1.Moj. 9, 4. 3.Moj. 3, 17. 3.Moj. 7, 26. 3.Moj. 17, 10. 5.Moj. 12, 16. 5.Moj. 12, 23. Dela. 15, 20. Dela. 15, 29.
- I javiše Saulu govoreći: evo narod griješi Gospodu jedući s krvlju. A on reče: nevjeru učiniste; dovaljajte sada k meni velik kamen.
- Zatijem reče Saul: razidite se među narod i recite: dovedite svaki k meni vola svojega i ovcu svoju; i ovdje zakoljite i jedite, i nećete griješiti Gospodu jedući s krvlju. I donese sav narod, svaki svoga vola svojom rukom one noći, i ondje klaše.
- I načini Saul oltar Gospodu; to bi prvi oltar koji načini Gospodu. Sud. 21, 4. 1.Sam. 7, 17. 2.Sam. 24, 25.
- Potom reče Saul: hajdemo za Filistejima noćas, da ih plijenimo do jutra, i da ih ne ostavimo nijednoga. A oni rekoše: čini što ti je god volja. Ali sveštenik reče: da pristupimo ovdje k Bogu. Mal. 2, 7. Jak. 4, 8.
- I upita Saul Boga: hoću li ići za Filistejima? hoćeš li ih dati u ruke Izrailju? Ali ne odgovori mu onaj dan. 2.Moj. 14, 3. 1.Sam. 28, 6. Psal. 66, 18. Jovan 9, 31.
- Zato reče Saul: pristupite ovamo svi glavari narodni, i tražite i vidite na kom je grijeh danas. Isu. 7, 14. 1.Sam. 10, 19. Jona 1, 7.
- Jer kako je živ Gospod koji izbavlja Izrailja, ako bude i na Jonatanu sinu mojem, poginuće zaista. I ne odgovori mu niko iz svega naroda. 1.Sam. 19, 6. 1.Sam. 20, 31. 1.Sam. 22, 16. 2.Sam. 12, 5. Prop. 9, 2.
- Potom reče svemu Izrailju: vi budite s jedne strane, a ja i Jonatan sin moj bićemo s druge strane. A narod reče Saulu: čini što ti je drago.
- Tada reče Saul Gospodu Bogu Izrailjevu: pokaži pravoga. I obliči se Jonatan i Saul, a narod izide prav. Isu. 7, 16. 1.Sam. 10, 20. Jovan 1, 7.
- I reče Saul: bacite ždrijeb za me i za Jonatana sina mojega. I obliči se Jonatan.
- Tada reče Saul Jonatanu: kaži mi šta si učinio? I kaza mu Jonatan i reče: samo sam okusio malo meda nakraj štapa koji mi bješe u ruci; evo me; hoću li poginuti? Isu. 7, 19. 1.Sam. 14, 27. Jona 1, 8.
- A Saul reče: to neka mi učini Bog i to neka doda, poginućeš, Jonatane! 1.Sam. 25, 22.
- Ali narod reče Saulu: zar da pogine Jonatan, koji je učinio ovo spasenje veliko u Izrailju? Bože sačuvaj! Tako živ bio Gospod, neće pasti na zemlju nijedna dlaka s glave njegove. Jer je s pomoću Božjom učinio to danas. I tako izbavi narod Jonatana, te ne pogibe.2.Sam. 14, 11. 1.Car. 1, 52. Isa. 13, 3. Luka 21, 18. Dela. 15, 12. 2.Kor. 6, 1.
- Tada se vrati Saul od Filisteja, a Filisteji otidoše u svoje mjesto.
- I Saul carujući nad Izrailjem ratovaše na sve neprijatelje svoje, na Moavce i na sinove Amonove i na Edomce i na careve Sovske i na Filisteje, i kuda se god obraćaše, nadvlađivaše. 4.Moj. 25, 17. 1.Sam. 11, 11. 2.Sam. 10, 6.
- Skupi također vojsku i pobi Amalika; i izbavi Izrailja iz ruku onijeh koji ga plijenjahu. 1.Sam. 15, 3. 1.Dnev. 8, 33.
- A Saul imaše sinove: Jonatana i Isuja i Melhisuja; a dvjema kćerima njegovijem bjehu imena prvenici Merava a mlađoj Mihala. 1.Sam. 31, 2.
- A ženi Saulovoj bješe ime Ahinoama kći Ahimasova; a vojvodi njegovu bješe ime Avenir sin Nira strica Saulova. 1.Sam. 10, 14.
- Jer Kis otac Saulov i Nir otac Avenirov bijahu sinovi Avilovi. 1.Sam. 9, 1.
- I bijaše velik rat s Filistejima svega vijeka Saulova; i koga god viđaše Saul hrabra i junaka, uzimaše ga k sebi.1.Sam. 8, 11.