1. Kad Saul bi car godinu dana (a carova dvije godine nad Izrailjem),
2. Izabra sebi Saul tri tisuće između sinova Izrailjevih; i bijahu kod Saula dvije tisuće u Mihmasu i u gori Vetiljskoj, a jedna tisuća s Jonatanom u Gavaji Venijaminovoj; a ostali narod raspusti u šatore njihove. 1.Sam. 26, 2.
3. I Jonatan pobi stražu Filistejsku koja bješe u Gavaji, i čuše za to Filisteji. A Saul zapovjedi, te trubiše u trube po svoj zemlji govoreći: neka čuju Jevreji. 1.Sam. 10, 5.
4. I tako ču sav Izrailj gdje rekoše: pobi Saul stražu Filistejsku; i stoga Izrailj omrznu Filistejima. I sazvan bi narod za Saulom u Galgal.
5. A Filisteji se skupiše da vojuju na Izrailja, trideset tisuća kola i šest tisuća konjika, i mnoštvo naroda kao pijesak na brijegu morskom; i izašavši stadoše u oko u Mihmasu, s istoka od Vet-Avena.Isu. 18, 12.
6. I Izrailjci se vidješe u nevolji, jer narod bi pritiješnjen; te se sakri u pećine i u česte i u kamenjake i u rasjeline i u jame. Sud. 6, 2. 1.Sam. 14, 11. 1.Sam. 14, 22. Jov 30, 6.
7. A drugi Jevreji prijeđoše preko Jordana u zemlju Gadovu i Galadovu. A Saul još bijaše u Galgalu, i sav narod što iđaše za njim bijaše u strahu.
8. I počeka sedam dana do roka Samuilova. Ali Samuilo ne dođe u Galgal; te se narod stade razlaziti od njega. 1.Sam. 10, 8.
9. Tada reče Saul: dodajte mi žrtvu paljenicu i žrtve zahvalne. I prinese žrtvu paljenicu. 5.Moj. 12, 5. 1.Sam. 15, 22. 1.Car. 3, 4. Prič. 15, 8. Prič. 21, 3. Prič. 21, 27. Jevr. 5, 4.
10. I kad prinese žrtvu paljenicu, gle, dođe Samuilo. I Saul izide mu na susret da ga pozdravi.
11. A Samuilo mu reče: šta si učinio? A Saul odgovori: kad vidjeh gdje se narod razlazi od mene, a ti ne dođe do roka, i Filisteji se skupili u Mihmasu,
12. Rekoh: sad će udariti Filisteji na me u Galgal, a ja se još ne pomolih Gospodu; te se usudih i prinesoh žrtvu paljenicu.
13. Tada reče Samuilo Saulu: ludo si radio što nijesi držao zapovijesti Gospoda Boga svojega, koju ti je zapovjedio; jer bi sada Gospod utvrdio carstvo tvoje nad Izrailjem dovijeka. 3.Moj. 17, 1. 4.Moj. 18, 7. 1.Sam. 15, 11. 2.Sam. 12, 7. 1.Car. 18, 18. 2.Dnev. 16, 9. Jov 34, 18. Prič. 19, 3.
14. A sada carstvo tvoje neće se održati. Gospod je našao sebi čovjeka po srcu svojemu, i njemu je zapovjedio Gospod da bude vođ narodu njegovu, jer nijesi držao što ti je zapovjedio Gospod. 1.Sam. 2, 30. 1.Sam. 15, 28. 1.Sam. 24, 21. 1.Sam. 25, 30. Jezd. 9, 13.
15. Potom diže se Samuilo i otide iz Galgala u Gavaju Venijaminovu. I Saul izbroji narod koji osta kod njega, i bješe ga do šest stotina ljudi. 1.Sam. 14, 2.
16. I Saul i sin mu Jonatan i narod što bješe s njima, stajahu u Gavaji Venijaminovoj; a Filisteji stajahu u okolu u Mihmasu.
17. I izidoše tri čete iz okola Filistejskoga da plijene: jedna četa udari putem k Ofri u zemlju Sovalsku; Isu. 18, 23.
18. A druga četa udari putem k Vet-Oronu; a treća udari putem k međi koja gleda prema dolini Sevojimskoj u pustinju. Isu. 18, 13. 1.Dnev. 6, 68. 2.Dnev. 8, 5.
19. A u cijeloj zemlji Izrailjskoj ne bješe kovača, jer Filisteji rekoše: da ne bi gradili Jevreji mačeva ni kopalja. 2.Car. 24, 14. Jer. 24, 1.
20. Zato slažahu svi Izrailjci k Filistejima kad koji šćaše poklepati raonik ili motiku ili sjekiru ili srp.
21. I bijahu se zatupili raonici i motike i vile troroge i sjekire, i same ostane trebaše zaoštriti.
22. Zato kad dođe vrijeme boju, ne nađe se mača ni koplja ni u koga u narodu koji bješe sa Saulom i Jonatanom; samo bijaše u Saula i u Jonatana sina njegova. Sud. 3, 31. 1.Sam. 17, 47. 1.Sam. 17, 50. Zah. 4, 6. 1.Kor. 1, 27. 1.Kor. 1, 29.
23. I straža Filistejska izide u klanac kod Mihmasa. 1.Sam. 14, 4. 1.Sam. 14, 5.