1. Bijaše jedan čovjek iz Ramatajim-Sofima, iz gore Jefremove, kojemu ime bješe Elkana sin Jeroama, sina Eliva, sina Tova, sina Sufova, Efraćanin. Ruta 1, 2. 1.Sam. 7, 17. 1.Sam. 9, 5. 1.Dnev. 6, 27.
  2. I imaše dvije žene, jednoj bješe ime Ana a drugoj Fenina; i Fenina imaše djece, a Ana nemaše djece.
  3. I iđaše taj čovjek svake godine iz svojega grada da se pokloni i prinese žrtvu Gospodu nad vojskama u Silom; a ondje bijahu dva sina Ilijeva, Ofnije i Fines, sveštenici Gospodnji. 5.Moj. 12, 5. Isu. 18, 1. Sud. 18, 31.
  4. I jedan dan kad Elkana prinese žrtvu, dade Fenini ženi svojoj i svijem sinovima njezinijem i kćerima njezinijem po dio;
  5. Ani pak dade dva dijela, jer ljubljaše Anu, a njoj Gospod bješe zatvorio matericu. 1.Moj. 30, 2.
  6. I protivnica je njezina vrlo cvijeljaše prkoseći joj što joj Gospod bješe zatvorio matericu. Luka 1, 25.
  7. Tako činjaše Elkana svake godine, i Ana hođaše u dom Gospodnji, a ona je cvijeljaše, te plakaše i ne jeđaše. 2.Moj. 23, 14. 5.Moj. 16, 16.
  8. A Elkana muž njezin reče joj jednom: Ana, zašto plačeš? i zašto ne jedeš? i zašto je srce tvoje neveselo? Nijesam li ti ja bolji nego deset sinova? Ruta 4, 15.
  9. A Ana usta, pošto jedoše i piše u Silomu; a Ilije sveštenik sjeđaše na stolici na pragu doma Gospodnjega. 1.Sam. 3, 3. 1.Sam. 4, 13.
  10. I ona tužna u srcu pomoli se Gospodu plačući mnogo. Jov 7, 11.
  11. I zavjetova se govoreći: Gospode nad vojskama! ako pogledaš na muku sluškinje svoje, i opomeneš me se, i ne zaboraviš sluškinje svoje, nego daš sluškinji svojoj muško čedo, ja ću ga dati Gospodu dokle je god živ, i britva neće prijeći preko glave njegove.1.Moj. 8, 1. 1.Moj. 28, 20. 1.Moj. 29, 32. 2.Moj. 4, 31. 4.Moj. 6, 5. 4.Moj. 21, 2. 1.Sam. 1, 22. 1.Sam. 1, 27. 2.Sam. 16, 12. Psal. 132, 1.
  12. I kad se ona dugo moljaše pred Gospodom, Ilije motraše na usta njezina.
  13. Ali Ana govoraše u srcu svojem, usta joj se samo micahu a glas joj se ne čujaše; stoga Ilije pomisli da je pijana.
  14. Pa joj reče Ilije: dokle ćeš biti pijana? otrijezni se od vina svojega.
  15. Ali Ana odgovori i reče: nijesam pijana, gospodaru, nego sam žena tužna u srcu; nijesam pila vina ni silovita pića; nego izlijevam dušu svoju pred Gospodom. Psal. 62, 8.
  16. Nemoj jednačiti sluškinje svoje s nevaljalom ženom; jer sam od velike tuge i žalosti svoje govorila dosad. 2.Kor. 6, 15.
  17. Tada odgovori Ilije i reče: idi s mirom; a Bog Izrailjev da ti ispuni molbu, za što si ga molila. Sud. 18, 6. 1.Sam. 25, 35. Psal. 20, 4.
  18. A ona reče: neka nađe sluškinja tvoja milost pred tobom! Tada otide žena svojim putem, i jede, i lice joj ne bješe više kao prije. 1.Moj. 33, 15. Prop. 9, 7. Jovan 16, 24.
  19. I sjutradan uraniše, i pokloniše se Gospodu, i vratiše se i dođoše kući svojoj u Ramat. I Elkana pozna Anu ženu svoju, i Gospod se opomenu nje. 1.Moj. 30, 22. 1.Sam. 7, 17.
  20. I kad bi vrijeme pošto Ana zatrudnje rodi sina, i nadje mu ime Samuilo, jer, reče, isprosih ga u Gospoda.
  21. Potom pođe onaj čovjek Elkana sa svijem domom svojim da prinese Gospodu godišnju žrtvu i zavjet svoj.
  22. Ali Ana ne pođe, jer reče mužu svojemu: dokle odojim dijete, onda ću ga odvesti da izide pred Gospoda i ostane ondje dovijeka.1.Sam. 2, 11. Luka 2, 22.
  23. I reče joj Elkana muž njezin: čini kako ti drago; ostani dokle ga ne odojiš; samo da hoće Gospod ispuniti riječ svoju. I tako žena osta; i dojaše sina svojega dokle ga ne odoji.4.Moj. 30, 8. 2.Sam. 7, 25.
  24. A kad ga odoji, odvede ga sa sobom uzevši tri teleta i efu brašna i mijeh vina, i uvede ga u dom Gospodnji u Silomu; a dijete bijaše još malo. 5.Moj. 12, 5.
  25. I zaklaše tele, i dovedoše dijete k Iliju.
  26. I ona reče: čuj gospodaru, kako je živa duša tvoja, gospodaru, ja sam ona žena koja je stajala ovdje kod tebe moleći se Gospodu.
  27. Molih se za ovo dijete, i ispuni mi Gospod molbu moju, za što sam ga molila.Mat. 7, 7.
  28. Zato i ja dajem njega Gospodu, dokle je god živ, da je dat Gospodu. I pokloniše se ondje Gospodu. 1.Moj. 24, 26. 1.Moj. 24, 52. 4.Moj. 3, 45. 1.Sam. 1, 22.