1. Potom reče joj Nojemina svekrva njezina: kćeri moja, ne treba li da ti potražim počinka, da bi ti dobro bilo? 5.Moj. 4, 40. Ruta 1, 9. Psal. 128, 2. Jer. 22, 15. 1.Kor. 7, 36. 1.Tim. 5, 8.
2. Evo, nije li nam rod Voz, kod kojega si bila s djevojkama njegovijem? evo, on će ovu noć vijati ječam na gumnu.Ruta 2, 1. Ruta 2, 8.
3. Umij se dakle, i namaži se, i obuci haljine svoje na se, pa idi na gumno; ali da ne dozna za te čovjek dokle ne jede i ne napije se.2.Sam. 14, 2. Jezek. 23, 40.
4. Pa kad legne, zapamti mjesto gdje legne, pa onda otidi i digni pokrivač s nogu njegovijeh, te lezi ondje; a on će ti kazati šta ćeš raditi.
5. A Ruta joj reče: što mi god kažeš, učiniću. Ef. 6, 1. Kol. 3, 20.
6. I otide na gumno i učini sve što joj zapovjedi svekrva.
7. A Voz jedavši i pivši i proveselivši se otide te leže kod stoga; a ona dođe polako, podiže pokrivač s nogu njegovijeh i leže. Sud. 19, 6. 2.Sam. 13, 28. Jest. 1, 10.
8. A kad bi oko ponoći trže se čovjek i obrnu se, a gle, žena ležaše kod nogu njegovijeh.
9. I on joj reče: ko si? Odgovori: ja sam Ruta sluškinja tvoja; raširi krilo svoje na sluškinju svoju, jer si mi osvetnik. Ruta 2, 20. Jezek. 16, 8.
10. A on reče: Gospod da te blagoslovi, kćeri moja; ova potonja milost koju mi pokazuješ veća je od prve, što nijesi tražila mladića, ni siromašna ni bogata. Ruta 1, 8. Ruta 2, 20.
11. Zato sada, kćeri moja, ne boj se; što god rečeš učiniću ti; jer zna cijelo mjesto naroda mojega da si poštena žena. Prič. 12, 4.
12. Jest istina, ja sam ti osvetnik; ali ima jošte bliži od mene. Ruta 4, 1. 2.Sam. 19, 42. 1.Sol. 4, 6.
13. Prenoći ovdje; pa sjutra ako te htjedbude uzeti, dobro, neka uzme; ako li ne htjedbude uzeti, ja ću te uzeti, tako živ bio Gospod! Spavaj do jutra. 5.Moj. 25, 5. Sud. 8, 19. Ruta 4, 5. Jer. 4, 2. Mat. 22, 24. Jevr. 6, 16.
14. I ona spava kod nogu njegovijeh do jutra; potom usta dok još ne mogaše čovjek čovjeka raspoznati, jer Voz reče: da se ne dozna da je žena dolazila na gumno. Rim. 12, 17. 1.Kor. 10, 32. 2.Kor. 8, 21. 1.Sol. 5, 22. 1.Pet. 2, 12.
15. I reče: daj ogrtač koji imaš na sebi; i drži ga. I ona ga podrža, a on joj izmjeri šest mjerica ječma, i naprti joj i ona otide u grad.
16. I dođe svekrvi svojoj, koja joj reče: šta bi, kćeri moja? A ona joj kaza sve što joj učini onaj čovjek.
17. I reče: ovijeh šest mjerica ječma dade mi, jer mi reče: nemoj se vratiti prazna k svekrvi svojoj.
18. A ona joj reče: počekaj, kćeri moja, dok doznaš kako će izaći; jer onaj čovjek neće se smiriti dok ne svrši stvar danas.