1. A sinovi Izrailjevi činiše što je zlo pred Gospodom, i Gospod ih dade u ruke Madijanima za sedam godina. 1.Moj. 25, 22. 3.Moj. 26, 14. Sud. 2, 19. Avak. 3, 7.
  2. I osili ruka Madijanska nad Izrailjem, te od straha Madijanskoga načiniše sebi sinovi Izrailjevi jame koje su po gorama, i pećine i ograde. 1.Sam. 13, 6. Jov 30, 6. Jevr. 11, 38.
  3. I kad bi Izrailjci posijali, dolažahu Madijani i Amalici i istočni narod, dolažahu na njih. 1.Moj. 29, 1. Sud. 7, 12. Sud. 10, 12. 1.Car. 4, 30. Jov 1, 3. Jezek. 25, 4.
  4. I stavši u oko protiv njih, potirahu rod zemaljski dori do Gaze, i ne ostavljahu hrane u Izrailju, ni ovce ni vola ni magarca. 3.Moj. 26, 16. 5.Moj. 28, 30. 5.Moj. 28, 51. Jov 31, 7. Isa. 1, 7. Jer. 5, 17. Mih. 6, 15.
  5. Jer se podizahu sa stadima svojim i sa šatorima svojim, i dolažahu kao skakavci, tako mnogo, i ne bješe broja njima ni kamilama njihovijem, i dolazeći u zemlju pustošahu je.Sud. 7, 12. Jer. 46, 23.
  6. Tada osiromaši Izrailj veoma od Madijana, i povikaše ka Gospodu sinovi Izrailjevi. Psal. 50, 15. Psal. 78, 34. Os. 5, 15.
  7. A kad povikaše sinovi Izrailjevi ka Gospodu od Madijana,
  8. Gospod posla proroka k sinovima Izrailjevijem, a on im reče: ovako veli Gospod Bog Izrailjev: ja sam vas izveo iz Misira, i izveo sam vas iz doma ropskoga,
  9. I izbavio sam vas iz ruke Misirske i iz ruke svijeh onijeh koji vas mučahu; i odagnao sam ih ispred vas, i dao sam vama zemlju njihovu. 4.Moj. 10, 9.
  10. Pak vam rekoh: ja sam Gospod Bog vaš, na bojte se bogova Amoreja u kojih zemlji živite. Ali ne poslušaste glasa mojega. Isu. 24, 15. 2.Car. 17, 35.
  11. Potom dođe anđeo Gospodnji i sjede pod hrastom u Ofri koji bijaše Joasa Avijezerita; a sin njegov Gedeon vrsijaše pšenicu na gumnu, da bi pobjegao s njom od Madijana. Isu. 17, 2. Sud. 8, 2.
  12. I javi mu se anđeo Gospodnji, i reče mu: Gospod je s tobom, hrabri junače! 1.Moj. 16, 7. Sud. 13, 3. Luka 1, 1. Luka 1, 28.
  13. A Gedeon mu reče: o gospodaru moj! kad je Gospod s nama, zašto nas snađe sve ovo? i gdje su sva čudesa njegova, koja nam pripovijedaše oci naši govoreći: nije li nas Gospod izveo iz Misira? a sada nas je ostavio Gospod i predao u ruke Madijanima. 5.Moj. 31, 17. 2.Dnev. 15, 2. Psal. 89, 49. Isa. 59, 1.
  14. A Gospod ga pogleda i reče mu: idi u toj sili svojoj, i izbavićeš Izrailja iz ruku Madijanskih. Ne poslah li te? 1.Sam. 12, 11. Psal. 48, 4. Psal. 58, 11. Psal. 68, 1. Psal. 83, 9. Jevr. 11, 32. Otkr. 6, 10. Otkr. 18, 20.
  15. A on mu reče: o Gospode, čim ću izbaviti Izrailja? eto, rod je moj najsiromašniji u plemenu Manasijinu, a ja sam najmanji u domu oca svojega.
  16. Tada mu reče Gospod: ja ću biti s tobom, te ćeš pobiti Madijance kao jednoga. Psal. 19, 5.
  17. A Gedeon mu reče: ako sam našao milost pred tobom, daj mi znak da ti govoriš sa mnom. 2.Moj. 4, 1.
  18. Nemoj otići odavde dokle se ja ne vratim k tebi i donesem dar svoj i stavim preda te. A on reče: čekaću dokle se vratiš. 1.Moj. 18, 3.
  19. Tada otide Gedeon, i zgotovi jare i od efe brašna hljebove prijesne, i metnu meso u kotaricu a juhu u lonac, i donese mu pod hrast, i postavi.
  20. A anđeo Božji reče mu: uzmi to meso i te hljebove prijesne, i metni na onu stijenu, a juhu prolij. I on učini tako. Sud. 13, 19. 1.Car. 18, 33.
  21. Tada anđeo Gospodnji pruži kraj od štapa koji mu bješe u ruci i dotače se mesa i hljebova prijesnijeh; i podiže se oganj sa stijene i spali meso i hljebove prijesne. I anđeo Gospodnji otide ispred očiju njegovih. 3.Moj. 9, 24. 2.Dnev. 7, 1.
  22. A Gedeon vidjeći da bješe anđeo Gospodnji, reče: ah Gospode Bože! zato li vidjeh anđela Gospodnjega licem k licu? 1.Moj. 16, 13. 2.Moj. 33, 20. Sud. 13, 22.
  23. A Gospod mu reče: budi miran, ne boj se, nećeš umrijeti. Dan. 10, 19. Luka 24, 36.
  24. I Gedeon načini ondje oltar Gospodu, i nazva ga mir Gospodnji. Stoji i danas u Ofri Avijezeritskoj. Sud. 8, 32.
  25. I istu noć reče mu Gospod: uzmi junca, koji je oca tvojega, junca drugoga od sedam godina; i raskopaj oltar Valov koji ima otac tvoj, i isijeci lug koji je kod njega. 2.Moj. 34, 13. 5.Moj. 7, 5. Sud. 3, 7.
  26. I načini oltar Gospodu Bogu svojemu navrh ove stijene, na zgodnu mjestu; pa onda uzmi drugoga junca, i prinesi žrtvu paljenicu na drvima onoga luga koji isiječeš.
  27. Tada uze Gedeon deset ljudi između sluga svojih, i učini kako mu zapovjedi Gospod; ali se bojaše doma oca svojega i mještana, te ne učini danju nego učini noću. Jovan 3, 1.
  28. A kad ujutru ustaše mještani, a to raskopan oltar Valov i lug kod njega isječen; a junac drugi prinesen na žrtvu paljenicu na oltaru načinjenom.
  29. I rekoše jedan drugomu: ko to učini? I traživši i raspitavši rekoše: Gedeon sin Joasov učini to.
  30. Pa rekoše mještani Joasu: izvedi sina svojega da se pogubi, što raskopa oltar Valov i što isiječe lug kod njega. Jovan 16, 2. Dela. 26, 9.
  31. A Joas reče svjema koji stajahu oko njega: vi li hoćete da branite Vala? vi li hoćete da ga izbavite? ko ga brani, poginuće jutros. Ako je bog, neka sam raspravi s njim što mu je raskopao oltar.
  32. I prozva ga onoga dana Jeroval govoreći: neka raspravi s njim Val što mu raskopa oltar.
  33. A svi Madijani i Amalici i istočni narod bijahu se skupili i prešavši preko Jordana bijahu stali u oko u dolini Jezraelu,Isu. 17, 16. 1.Car. 18, 45. 1.Car. 21, 1. Os. 1, 5.
  34. A duh Gospodnji naoruža Gedeona, i on zatrubi u trubu, i skupi oko sebe porodicu Avijezerovu. Sud. 3, 10. Sud. 3, 27. Sud. 11, 29. Sud. 13, 25. 1.Dnev. 12, 18. 2.Dnev. 24, 20. 1.Kor. 12, 8.
  35. I posla glasnike po svemu plemenu Manasijinu, i skupiše se oko njega; posla glasnike i u pleme Asirovo i Zavulonovo i Neftalimovo, te i oni izidoše pred njih.
  36. Tada reče Gedeon Bogu: ako ćeš ti izbaviti mojom rukom Izrailja, kao što si rekao,
  37. Evo, ja ću metnuti runo na gumnu: ako rosa bude samo na runu a po svoj zemlji suho, onda ću znati da ćeš mojom rukom izbaviti Izrailja, kao što si rekao. 2.Moj. 4, 3. 2.Moj. 4, 6. 5.Moj. 32, 2. Psal. 72, 6. Os. 6, 3.
  38. I bi tako; jer kad usta sjutradan, iscijedi runo, i isteče rose iz runa puna zdjela.
  39. Opet reče Gedeon Bogu: nemoj se gnjeviti na me, da progovorim još jednom; da obidem runom još jednom, neka bude samo runo suho, a po svoj zemlji neka bude rosa. 1.Moj. 18, 32.
  40. I Bog učini tako onu noć; i bi samo runo suho a po svoj zemlji bi rosa.