I u taj dan pjeva Devora i Varak sin Avinejemov govoreći:
Blagosiljajte Gospoda što učini osvetu u Izrailju i što narod dragovoljno prista.
Čujte carevi, slušajte knezovi; ja, ja ću Gospodu pjevati, popijevaću Gospodu Bogu Izrailjevu.
Gospode! kad si slazio sa Sira, kad si išao iz polja Edomskoga, zemlja se tresijaše, i nebesa kapahu, oblaci kapahu vodom. 5.Moj. 33, 2. Psal. 68, 7. Isa. 64, 3. Avak. 3, 3.
Brda se rastapahu pred Gospodom; taj Sinaj pred Gospodom Bogom Izrailjevijem. 5.Moj. 4, 11.
Za vremena Samegara sina Anatova, za vremena Jailjina nesta putova, i koji iđahu stazama, iđahu krivijem putovima. 3.Moj. 26, 22. Sud. 3, 31. Isa. 33, 8. Jer. 6, 25. Plač. 1, 4.
Nesta sela u Izrailju, nesta ih, dokle ne nastah ja, Devora, dokle ne nastah majka Izrailju. Sud. 4, 4. Isa. 49, 23.
On izabra nove bogove, tada rat bijaše na vratima; viđaše li se štit ili koplje među četrdeset tisuća u Izrailju? 5.Moj. 32, 16. Sud. 2, 12. Sud. 4, 3. 1.Sam. 13, 19. 1.Sam. 13, 22.
Srce se moje privilo k upraviteljima Izrailjevijem, koji dragovoljno pristaše između naroda. Blagosiljajte Gospoda.
Koji jašete na bijelijem magaricama, koji sjedite u sudu i koji hodite po putovima, pripovijedajte. Sud. 12, 14.
Prestala je praska streljačka na mjestima gdje se voda crpe; ondje neka pripovijedaju pravdu Gospodnju, pravdu k selima njegovijem u Izrailju; tada će narod Gospodnji slaziti na vrata.
Ustani, ustani, Devoro; ustani, ustani, zapjevaj pjesmu; ustani, Varače, vodi u ropstvo roblje svoje, sine Avinejemov.
Sada će potlačeni obladati silnima iz naroda; Gospod mi dade da vladam silnima.
Iz Jefrema izide korijen njihov na Amalike; za tobom bješe Venijamin s narodom tvojim; od Mahira izidoše koji postavljaju zakone, a od Zavulona pisari. 4.Moj. 32, 39. Sud. 3, 27.
I knezovi Isaharovi biše s Devorom, Isahar kao i Varak bi poslan u dolinu s ljudima koje vođaše. U dijelu Ruvimovu bijahu ljudi visokih misli.
Što si sjedio među torovima slušajući kako bleje stada? U dijelu Ruvimovu bijahu ljudi visokih misli. 4.Moj. 32, 1.
Galad osta s onu stranu Jordana; a Dan što se zabavi kod lađa? Asir zašto sjede na brijegu morskom i u krševima svojim osta? Isu. 13, 25. Isu. 19, 29.
Zavulon je narod koji dade dušu svoju na smrt, tako i Neftalim, na visokom polju. Sud. 4, 10.
Dođoše carevi, biše se; biše se carevi Hananski u Tanahu na vodi Megidskoj; ali ni mrve srebra ne dobiše. Sud. 4, 16. Psal. 44, 12. Psal. 68, 12.
S neba se vojeva, zvijezde s mjesta svojih vojevaše na Sisaru. Isu. 10, 11. Sud. 4, 15.
Potok Kison odnese ih, potok Kadimin, potok Kison; pogazila si, dušo moja, snažno. Sud. 4, 7.
Tada izotpadaše konjma kopita od tjeranja junaka njihovijeh.
Proklinjite Miroz, reče anđeo Gospodnji, proklinjite stanovnike njegove; jer ne dođoše u pomoć Gospodu, u pomoć Gospodu s junacima. Sud. 21, 5. Sud. 21, 9. 1.Sam. 17, 47.
Da je blagoslovena mimo žene Jailja žena Evera Kenejina; mimo žene u šatorima da je blagoslovena. Prič. 31, 31. Luka 1, 28.
Zaiska vode, mlijeka mu dade, u gospodskoj zdjeli donese mu povlaku.
Lijevom rukom maši se za kolac a desnom za malj kovački, i udari Sisaru, razmrska mu glavu; probode i probi mu slijepe oči.
Među noge njezine savi se, pade, leža; među noge njezine savi se, pade; gdje se savi, ondje pade mrtav.
S prozora gledaše majka Sisarina, i kroz rešetku vikaše: što se tako dugo ne vraćaju kola njegova? što se tako polako miču točkovi kola njegovijeh?
Najmudrije između dvorkinja njezinijeh odgovarahu joj, a i sama odgovaraše sebi:
Nijesu li našli? ne dijele li plijen? po jednu djevojku, po dvije djevojke na svakoga. Plijen šaren Sisari, plijen šaren, vezen; šaren, vezen s obje strane, oko vrata onima koji zaplijeniše. 2.Moj. 15, 9. Sud. 5, 19. 2.Sam. 13, 18.
Tako da izginu svi neprijatelji tvoji, Gospode; a koji te ljube da budu kao sunce kad izlazi u sili svojoj. I zemlja bi mirna četrdeset godina. 2.Sam. 23, 4. Psal. 19, 5. Psal. 37, 6. Psal. 48, 4. Psal. 58, 11. Psal. 68, 1. Psal. 83, 9. Mat. 13, 43. Otkr. 6, 9. Otkr. 18, 20.