1. A sinovi Izrailjevi bijahu se zakleli u Mispi rekavši: nijedan između nas da ne da kćeri svoje za ženu sinu Venijaminovu. Sud. 20, 1. 1.Sam. 7, 5.
2. Zato otide narod k domu Božijemu, i ostaše ondje do večera pred Bogom, i podigavši glas svoj plakaše vrlo, Isu. 18, 1. Sud. 20, 18. Sud. 20, 26.
3. I rekoše: zašto se, Gospode Bože Izrailjev, dogodi ovo u Izrailju, danas da nestane jednoga plemena iz Izrailja?
4. I sjutradan urani narod, i načini ondje oltar, i prinesoše žrtve paljenice i žrtve zahvalne. 1.Moj. 8, 20. 2.Moj. 20, 24. Sud. 6, 26. 1.Sam. 14, 13. 2.Sam. 24, 25. 1.Car. 8, 64. Jevr. 13, 10.
5. Tada rekoše sinovi Izrailjevi: ima li ko da nije došao na zbor iz svijeh plemena Izrailjevijeh ka Gospodu? Jer se bijahu teško zakleli za onoga ko ne dođe u Mispu ka Gospodu rekavši: da se pogubi. 3.Moj. 27, 28. Sud. 5, 23. 1.Sam. 11, 7. Jer. 48, 10.
6. Jer se sinovima Izrailjevijem sažali za Venijaminom bratom njihovijem, i rekoše: danas se istrijebi jedno pleme iz Izrailja.
7. Šta ćemo činiti s onima što su ostali da bi imali žene, kad se zaklesmo Gospodom da im ne damo kćeri svojih za žene?
8. Pa rekoše: ima li ko iz plemena Izrailjevijeh da nije došao u Mispu ka Gospodu? I gle, ne bješe došao na vojsku, na zbor, niko iz Javisa Galadova.1.Sam. 11, 1. 2.Sam. 2, 5.
9. Jer kad se narod prebroji, gle, ne bješe ondje nijednoga od onijeh koji žive u Javisu Galadovu.
10. Zato posla zbor onamo dvanaest tisuća hrabrijeh ljudi, i zapovjedi im govoreći: idite i pobijte stanovnike u Javisu Galadovu oštrijem mačem i žene i djecu. 5.Moj. 13, 15. Isu. 7, 24. Sud. 5, 23. 1.Sam. 11, 7.
11. Ovo ćete dakle učiniti: sve muškinje i sve ženskinje što je poznalo čovjeka pobijte. 4.Moj. 31, 17.
12. I nađoše među stanovnicima Javisa Galadova četiri stotine djevojaka, koje ne bjehu poznale čovjeka, i dovedoše ih u oko u Silom, koji je u zemlji Hananskoj. Isu. 18, 1. Isu. 22, 9. 1.Sam. 1, 3. Psal. 78, 59. Jer. 7, 12. Jer. 7, 14.
13. Tada posla sav zbor, te govoriše sinovima Venijaminovijem koji bjehu u stijeni Rimonu, i objaviše im mir. Sud. 20, 47.
14. Tako se vratiše sinovi Venijaminovi u to vrijeme, i dadoše im žene koje ostaviše u životu između žena iz Javisa Galadova; ali ih ne bješe dosta za njih.
15. A narodu bješe žao Venijamina što Gospod okrnji plemena Izrailjeva. 1.Sam. 9, 21.
16. Pa rekoše starješine od zbora: šta ćemo činiti s ovima što su ostali da bi imali žene? jer su izginule žene u plemenu Venijaminovu.
17. Potom rekoše: našljedstvo Venijaminovo pripada onima što su ostali, da se ne bi zatrlo pleme iz Izrailja.
18. A mi im ne možemo dati žena između kćeri svojih; jer su se zakleli sinovi Izrailjevi rekavši: da je proklet ko da ženu sinovima Venijaminovijem. Sud. 11, 35.
19. Potom rekoše: evo, godišnji je praznik Gospodnji u Silomu, koji je sa sjevera Vetilju, k istoku, na putu koji ide od Vetilja u Sihem, i s juga Levoni.
20. I zapovjediše sinovima Venijaminovijem govoreći: idite, i zasjedite po vinogradima.
21. I pazite: pa kad izidu kćeri Silomske da igraju, izidite iz vinograda i otmite svaki sebi ženu između kćeri Silomskih; i idite u zemlju Venijaminovu. 2.Moj. 15, 20. 2.Moj. 32, 6. 2.Moj. 32, 19. Sud. 11, 34. 1.Sam. 18, 6. 1.Sam. 21, 11. 1.Sam. 31, 4. 1.Sam. 31, 13.
22. A kad dođu oci njihovi ili braća njihova k nama da se sude, mi ćemo im kazati: smilujte im se nas radi, jer u ovom ratu nijesmo zarobili žene za svakoga njih; a vi im nijeste dali, i tako nećete biti krivi.
23. Tada sinovi Venijaminovi učiniše tako, i dovedoše žene prema broju svom između igračica koje oteše, i otišavši vratiše se na našljedstvo svoje, i sazidaše opet gradove i naseliše se u njima. Sud. 20, 48.
24. I tako razidoše se sinovi Izrailjevi odande u ono vrijeme svaki u svoje pleme i u porodicu svoju, i otidoše odande svaki na svoje našljedstvo.
25. U ono vrijeme ne bješe cara u Izrailju; svaki činjaše što mu bješe drago. 5.Moj. 12, 8. Sud. 17, 6. Sud. 18, 1. Plač. 5, 14. Rim. 13, 3.