1. Tada izidoše svi sinovi Izrailjevi, i sabra se sav narod jednodušno, od Dana do Virsaveje i do zemlje Galadove, ka Gospodu u Mispu. 5.Moj. 13, 12. Isu. 22, 12. Sud. 10, 17. Sud. 11, 11. Sud. 21, 1. Sud. 21, 5. 1.Sam. 7, 5. 1.Sam. 10, 17. 1.Sam. 11, 7. 2.Sam. 19, 14. 2.Car. 25, 23.
2. I glavari svega naroda, svijeh plemena Izrailjevijeh, dođoše na zbor naroda Božijega, četiri stotine tisuća ljudi pješaka koji mahahu mačem. Sud. 8, 10. 2.Sam. 24, 9. 2.Car. 3, 26.
3. A sinovi Venijaminovi čuše da su sinovi Izrailjevi otišli u Mispu. Sinovi Izrailjevi rekoše: kažite kako se dogodilo to zlo.
4. A Levit, muž ubijene žene, odgovori i reče: dođoh s inočom svojom u Gavaju Venijaminovu da prenoćim. Sud. 19, 15.
5. A Gavajani ustaše na me, opkoliše me u kući noću, i htješe me ubiti; i inoču moju zlostaviše tako da umrije. Sud. 19, 22. Sud. 19, 25.
6. Zato uzev inoču svoju isjekoh je na komade i razaslah je u sve krajeve našljedstva Izrailjeva; jer učiniše grdilo i sramotu u Izrailju. 1.Moj. 34, 7. Isu. 7, 15. Sud. 19, 29.
7. Eto, vi ste svi sinovi Izrailjevi; promislite i vijećajte. 2.Moj. 19, 5. Isu. 9, 14. Sud. 19, 30. Prič. 13, 10.
8. A sav narod usta jednodušno i reče: da ne idemo nijedan k šatoru svojemu, i nijedan da se ne vraća kući svojoj.
9. Nego ovo da učinimo Gavaji: da bacimo ždrijeb za nju.
10. Da uzmemo po deset ljudi od stotine po svijem plemenima Izrailjevijem, i po stotinu od tisuće, i po tisuću od deset tisuća, da donese hranu narodu, a on da ide da učini Gavaji Venijaminovoj kako je zaslužila grdilom koje je učinila Izrailju.
11. I skupi se sav narod Izrailjev na onaj grad složivši se jednodušno.
12. Tada poslaše plemena Izrailjeva ljude u sve porodice Venijaminove, i poručiše im: kakvo se to zlo učini među vama? 5.Moj. 13, 14. Isu. 22, 13. Mat. 18, 16. Rim. 12, 18.
13. Sada dajte te bezakonike što su u Gavaji, da ih pogubimo i izvadimo zlo iz Izrailja. Ali ne htješe sinovi Venijaminovi poslušati braće svoje, sinova Izrailjevijeh. 5.Moj. 13, 5. 5.Moj. 13, 13. 5.Moj. 17, 12. Sud. 19, 22. 1.Sam. 30, 22. 2.Sam. 20, 1. 1.Car. 21, 13. 2.Dnev. 13, 7. 2.Dnev. 25, 16. Rim. 1, 32. 1.Kor. 5, 13. 2.Kor. 6, 15.
14. Nego se skupiše sinovi Venijaminovi iz svojih mjesta u Gavaju da izidu da se biju sa sinovima Izrailjevijem.
15. I nabroji se u to vrijeme sinova Venijaminovijeh iz njihovijeh gradova dvadeset i šest tisuća ljudi koji mahahu mačem osim stanovnika Gavajskih, kojih bješe na broj sedam stotina ljudi odabranijeh.
16. U svem tom narodu bješe sedam stotina ljudi odabranijeh, koji bjehu ljevaci, i svaki gađaše kamenom iz praćke u dlaku ne promašujući. Sud. 3, 15. 1.Dnev. 12, 2.
17. A ljudi Izrailjaca nabroji se osim sinova Venijaminovijeh četiri stotine tisuća ljudi koji mahahu mačem, samijeh vojnika.
18. I ustavši otidoše k domu Boga silnoga, i upitaše Boga i rekoše sinovi Izrailjevi: ko će između nas ići prvi u boj na sinove Venijaminove? A Gospod reče: Juda nek ide prvi. 2.Moj. 28, 30. 4.Moj. 27, 21. Isu. 9, 14. Sud. 1, 1. Sud. 21, 2. 1.Sam. 22, 10. 1.Sam. 22, 13. 1.Sam. 22, 15. Jezd. 8, 21.
19. Potom ustavši rano sinovi Izrailjevi stadoše u oko prema Gavaji.
20. I izidoše sinovi Izrailjevi u boj na sinove Venijaminove, i uvrstaše se sinovi Izrailjevi da udare na Gavaju.
21. A sinovi Venijaminovi izidoše iz Gavaje, i povaljaše po zemlji između Izrailjaca u onaj dan dvadeset i dvije tisuće ljudi. 1.Moj. 49, 27. 5.Moj. 23, 9. Prop. 9, 1. Prop. 9, 11.
22. Ali se narod sinova Izrailjevijeh oslobodi, te se opet uvrstaše na istom mjestu gdje se bijahu uvrstali prvoga dana.
23. Jer sinovi Izrailjevi otidoše te plakaše pred Gospodom do večera, i upitaše Gospoda govoreći: hoćemo li opet izaći u boj na sinove Venijamina brata svojega? A Gospod im reče: izidite na njih. Psal. 78, 34. Os. 5, 15.
24. I izidoše sinovi Izrailjevi na sinove Venijaminove drugi dan.
25. I sinovi Venijaminovi izidoše pred njih iz Gavaje drugi dan; i povaljaše po zemlji između sinova Izrailjevijeh opet osamnaest tisuća ljudi, koji svi mahahu mačem. 1.Moj. 49, 27. Jov 9, 12. Psal. 66, 18. Psal. 97, 2. Os. 10, 9. Mih. 3, 4. Jovan 9, 31.
26. Tada svi sinovi Izrailjevi i sav narod izidoše i dođoše k domu Boga silnoga, i plakaše i stajaše ondje pred Gospodom, i postiše se onaj dan do večera, i prinesoše žrtve paljenice i žrtve zahvalne pred Gospodom.
27. Pa upitaše sinovi Izrailjevi Gospoda; jer ondje bijaše kovčeg zavjeta Božijega u ono vrijeme; Isu. 18, 1. 1.Sam. 4, 3. Jov 22, 27. Psal. 50, 15. Psal. 78, 60. Psal. 91, 15. Prič. 3, 6. Jer. 7, 12.
28. I Fines sin Eleazara sina Aronova stajaše pred njim u ono vrijeme. I rekoše: hoćemo li opet izaći u boj na sinove Venijamina brata svojega ili ćemo se okaniti? A Gospod im reče: izidite, jer ću ih sjutra predati vama u ruke.2.Moj. 6, 25. 4.Moj. 25, 7. 5.Moj. 10, 8. Isu. 22, 13. Psal. 106, 30.
29. Tada namjesti Izrailj zasjede oko Gavaje. Isu. 8, 4. 2.Sam. 5, 23.
30. I sinovi Izrailjevi izidoše treći dan na sinove Venijaminove, i uvrstaše se prema Gavaji kao prvom i drugom.
31. A sinovi Venijaminovi izašavši pred narod odvojiše se od grada, i stadoše biti i sjeći narod kao prvom i drugom po putovima, od kojih jedan ide k domu Boga silnoga a drugi u Gavaju, i po polju, i ubiše do trideset ljudi iz Izrailja.
32. I rekoše sinovi Venijaminovi: padaju pred nama kao prije. A sinovi Izrailjevi rekoše: da bježimo da ih otrgnemo od grada na putove.
33. Tada svi sinovi Izrailjevi kretoše se sa svojega mjesta i uvrstaše se u Val-Tamaru; i zasjede Izrailjeve iskočiše iz mjesta svojega, iz luka Gavajskih.
34. I dođe na Gavaju deset tisuća ljudi izabranijeh iz svega Izrailja, i boj posta žešći, a oni ne opaziše da će ih zlo zadesiti. Isu. 8, 14. Jov 21, 13. Prič. 4, 19. Prop. 8, 11. Isa. 3, 10. Mat. 24, 44. Luka 21, 34. 1.Sol. 5, 3.
35. I Gospod pobi Venijamina pred Izrailjem, i sinovi Izrailjevi pogubiše onaj dan od sinova Venijaminovijeh dvadeset i pet tisuća i sto ljudi, koji svi mačem mahahu.
36. I sinovi Venijaminovi vidješe da su nadbijeni: jer sinovi Izrailjevi uzmakoše ispred sinova Venijaminovijeh uzdajući se u zasjede koje bijahu namjestili kod Gavaje; Isu. 8, 15.
37. A oni što bijahu u zasjedi navališe brže u Gavaju, i ušavši isjekoše sve po gradu oštrijem mačem.Isu. 8, 19.
38. A bijahu sinovi Izrailjevi ugovorili s onima u zasjedi da za znak zapale vatru da se digne velik dim iz grada.
39. Tako sinovi Izrailjevi stadoše bježati iz boja, a sinovi Venijaminovi počeše ubijati, i isjekoše do trideset ljudi između sinova Izrailjevijeh govoreći: doista padaju pred nama kao u pređašnjem boju.
40. Ali kad se plamen i dim kao stup diže iz grada, obazreše se sinovi Venijaminovi, i gle, oganj se iz grada dizaše do neba.
41. Tada se vratiše sinovi Izrailjevi, a sinovi Venijaminovi smetoše se videći da ih je zlo zadesilo; 2.Moj. 15, 9. Prič. 5, 22. Prič. 11, 5. Isa. 33, 14. Luka 17, 27.
42. I pobjegoše ispred sinova Izrailjevijeh k pustinji; ali ih vojska gonjaše, i koji iz gradova izlažahu, biše ih među sobom.
43. Tako opkoliše sinove Venijaminove, goniše ih, tlačiše ih od Menuje do Gavaje k istoku. Os. 9, 9.
44. I pogibe sinova Venijaminovijeh osamnaest tisuća ljudi, samijeh junaka.
45. A onijeh što se okretoše i pobjegoše u pustinju k stijeni Rimonu, napabirčiše ih po putovima pet tisuća ljudi, i tjeraše ih do Gidoma i pobiše ih dvije tisuće ljudi.Isu. 15, 32.
46. I tako svega pogibe onaj dan sinova Venijaminovijeh dvadeset i pet tisuća ljudi koji mahahu mačem, sve samijeh junaka.
47. I bješe šest stotina ljudi koji se okretoše i utekoše u pustinju k stijeni Rimonu, i ostaše na stijeni Rimonu četiri mjeseca. Sud. 21, 13. Isa. 1, 9. Jer. 14, 9. Plač. 3, 32. Avak. 3, 2.
48. Potom sinovi Izrailjevi vrativši se k sinovima Venijaminovijem isjekoše oštrijem mačem i ljude po gradovima i stoku i što se god nađe; i sve gradove koji ostaše popališe ognjem.