1. I dođe anđeo Gospodnji od Galgala u Vokim i reče: izveo sam vas iz Misira i doveo vas u zemlju za koju sam se zakleo ocima vašim; i rekoh: neću pokvariti zavjeta svojega s vama dovijeka. 1.Moj. 16, 7. 1.Moj. 17, 7. 1.Moj. 32, 11. 2.Moj. 3, 1. 2.Moj. 6, 4. Psal. 105, 8. Mih. 7, 20. Luka 1, 54. Luka 1, 75. Jovan 1, 1.
2. A vi ne hvatajte vjere sa stanovnicima te zemlje, oltare njihove raskopajte. Ali ne poslušaste glasa mojega. Šta ste to učinili? Psal. 106, 34.
3. Zato i ja rekoh: neću ih odagnati ispred vas, nego će vam biti kao trnje, i bogovi njihovi biće vam zamka. 2.Moj. 23, 33. 5.Moj. 7, 16. Isu. 23, 13. Sud. 3, 16. Psal. 106, 36.
4. A kad izgovori anđeo Gospodnji ove riječi svijem sinovima Izrailjevijem, narod podiže glas svoj i plaka. 1.Sam. 11, 4.
5. Zato prozvaše ono mjesto Vokim; i ondje prinesoše žrtve Gospodu.
6. A Isus raspusti narod, i razidoše se sinovi Izrailjevi svaki na svoje našljedstvo, da naslijede zemlju.
7. I služi narod Gospodu svega vijeka Isusova i svega vijeka starješina koje živješe dugo iza Isusa i koje bijahu vidjele sva velika djela Gospodnja što učini Izrailju.Isu. 24, 31.
8. Ali umrije Isus sin Navin sluga Gospodnji, kad mu bješe sto i deset godina.
9. I pogreboše ga u međama našljedstva njegova u Tamnat-Aresu u gori Jefremovoj sa sjevera gori Gasu.
10. I sav onaj naraštaj pribra se k ocima svojim, i nasta drugi naraštaj iza njih, koji ne poznavaše Gospoda ni djela koja je učinio Izrailju. 2.Moj. 5, 2. 1.Sam. 2, 12. 1.Dnev. 28, 9. Jer. 9, 3. Gal. 4, 8. 2.Sol. 1, 8. Tit. 1, 16.
11. I sinovi Izrailjevi činiše što je zlo pred Gospodom, i služiše Valima.
12. I ostaviše Gospoda Boga otaca svojih, koji ih je izveo iz zemlje Misirske, i pođoše za drugim bogovima između bogova onijeh naroda koji bijahu oko njih, i klanjaše im se, i razgnjeviše Gospoda. 2.Moj. 20, 5. 5.Moj. 6, 14. 5.Moj. 13, 5. Sud. 10, 6. 1.Dnev. 28, 9.
13. I ostaviše Gospoda, i služiše Valu i Astarotama. 2.Dnev. 7, 22.
14. I razgnjevi se Gospod na Izrailja, i dade ih u ruke ljudima koji ih plijenjahu, i prodade ih u ruke neprijateljima njihovijem unaokolo, i ne mogaše se više držati pred neprijateljima svojim. 3.Moj. 26, 37. Isu. 7, 12. Sud. 3, 8. 2.Car. 17, 20. 2.Dnev. 7, 19. Psal. 44, 12. Psal. 89, 30. Isa. 1, 28. Isa. 50, 1.
15. Kuda god polažahu, ruka Gospodnja bješe protiv njih na zlo, kao što bješe rekao Gospod i kao što im se bješe zakleo Gospod; i bijahu u velikoj nevolji.3.Moj. 26, 14. 3.Moj. 26, 34. 5.Moj. 28, 15. 5.Moj. 28, 66.
16. Tada im Gospod podizaše sudije, koji ih izbavljahu iz ruku onijeh što ih plijenjahu. Sud. 3, 9. 1.Sam. 12, 11. Dela. 13, 20.
17. Ali ni sudija svojih ne slušaše, nego činiše preljubu za drugim bogovima, i klanjaše im se; brzo zađoše s puta kojim idoše oci njihovi slušajući zapovijesti Gospodnje; oni ne činiše tako. 2.Moj. 34, 15. 3.Moj. 17, 7.
18. I kad im Gospod podizaše sudije, bijaše Gospod sa svakim sudijom, i izbavljaše ih iz ruku neprijatelja njihovijeh svega vijeka sudijina; jer se sažali Gospodu radi njihova uzdisanja na one koji im krivo činjahu i koji ih cvijeljahu. 1.Moj. 6, 6. 4.Moj. 10, 9. 5.Moj. 32, 36. Isu. 1, 5. Psal. 106, 44. Jer. 18, 7.
19. A kad sudija umrije, oni se vraćahu opet i bivahu gori od otaca svojih idući za bogovima drugim i služeći im i klanjajući im se; ne ostavljahu se djela svojih niti putova svojih opakih.
20. Zato se raspali gnjev Gospodnji na Izrailja, i reče: kad je taj narod prestupio moj zavjet koji sam zapovjedio ocima njihovijem, i ne poslušaše glasa mojega, Isu. 23, 16.
21. Ni ja neću više nijednoga goniti ispred njih između naroda koje ostavi Isus kad umrije,
22. Da njima kušam Izrailja hoće li se držati puta Gospodnjega hodeći po njemu, kao što su se držali oci njihovi, ili neće. 5.Moj. 8, 2.
23. I Gospod ostavi te narode i ne izagna ih odmah ne predavši ih u ruke Isusu.