- A bijaše jedan čovjek iz gore Jefremove po imenu Miha.
- On reče materi svojoj: tisuća i sto srebrnika, što su ti ukradeni, za koje si klela i govorila preda mnom, evo, to je srebro u mene, ja sam ga uzeo. A mati mu reče: Gospod da te blagoslovi, sine! 1.Moj. 14, 19. Ruta 2, 20. 2.Sam. 2, 5.
- A kad vrati tisuću i sto srebrnika materi svojoj, reče mati njegova: to sam srebro posvetila Gospodu iz svoje ruke za tebe, sine moj, da se načini od njega lik rezan i liven; zato ti ga sada dajem natrag. 2.Moj. 20, 4. 2.Moj. 20, 23. 3.Moj. 19, 4. 5.Moj. 12, 30. Psal. 115, 4.
- Ali on opet dade srebro materi svojoj, a mati uze dvjesta srebrnika i dade zlataru, a on načini od njega lik rezan i liven, te bijaše u kući Mišinoj. Isa. 46, 6.
- I taj Miha imaše kuću za bogove, i načini oplećak i likove, i posveti jednoga između sinova svojih da mu bude sveštenik. 1.Moj. 31, 19. 2.Moj. 28, 4. 2.Moj. 28, 14. Sud. 8, 27. 1.Sam. 23, 6. Os. 3, 4.
- U to vrijeme ne bješe cara u Izrailju: svaki činjaše što mu bijaše drago. 5.Moj. 12, 8. 5.Moj. 33, 5. Sud. 18, 1. Sud. 19, 1. Os. 10, 3.
- A bješe jedan mladić iz Vitlejema Judina, od porodice Judine, koji bješe Levit i ondje boravljaše. Isu. 19, 15. Sud. 19, 1. Ruta 1, 1. Mih. 5, 2. Mat. 2, 1. Mat. 2, 5.
- On otide iz toga grada, Vitlejema Judina, da se nastani gdje može; i idući svojim putem dođe u goru Jefremovu do kuće Mišine.
- A Miha mu reče: otkuda ideš? Odgovori mu Levit: iz Vitlejema Judina, idem da se nastanim gdje mogu.
- A Miha mu reče: ostani kod mene, i budi mi otac i sveštenik, a ja ću ti dati deset srebrnika na godinu i dvoje haljine i hranu. I otide Levit k njemu. 1.Moj. 45, 8. Sud. 18, 4. Sud. 18, 19. Jov 29, 16. Isa. 22, 21.
- I Levitu bi po volji da ostane kod njega, i bi mu taj mladić kao da mu je sin.
- I Miha posveti Levita da mu je sveštenik taj mladić, i osta u kući Mišinoj.
- Tada reče Miha: sada znam da će mi Gospod učiniti dobro zato što imam Levita sveštenika. 2.Car. 17, 27.