1. A po smrti Isusovoj upitaše sinovi Izrailjevi Gospoda govoreći: ko će između nas ići prvi na Hananeje da se bije s njima? 2.Moj. 28, 30. Sud. 20, 18. 1.Sam. 23, 9.
  2. I Gospod reče: Juda neka ide; eto dao sam mu zemlju u ruke. 1.Moj. 49, 8.
  3. A Juda reče Simeunu bratu svojemu: hajde sa mnom na moj dio da se bijemo s Hananejima; pak ću i ja ići s tobom na tvoj dio. I pođe Simeun s njim.Prop. 4, 9. Mar. 6, 7. 1.Kor. 12, 26. Gal. 6, 2.
  4. I izide Juda; i dade im Gospod Hananeje i Ferezeje u ruke, i pobiše ih u Vezeku deset tisuća ljudi. 5.Moj. 9, 1. Psal. 44, 25.
  5. Jer nađoše Adoni-Vezeka u Vezeku, i udariše na nj, i pobiše Hananeje i Ferezeje.
  6. I pobježe Adoni-Vezek, a oni ga potjeraše i uhvativši ga otsjekoše mu palce u ruku i u nogu.
  7. Tada reče Adoni-Vezek: sedamdeset careva otsječenijeh palaca u ruku i u nogu kupiše što bješe pod mojim stolom; kako sam činio, tako mi plati Bog. I odvedoše ga u Jerusalim, i ondje umrije. 3.Moj. 24, 19. Psal. 109, 16. Prič. 1, 31. Mar. 4, 24.
  8. Jer sinovi Judini udariše na Jerusalim i uzeše ga, i isjekoše građane oštrijem mačem, a grad sažegoše ognjem. Isu. 15, 63.
  9. Potom izidoše sinovi Judini da vojuju na Hananeje, koji življahu u gori i na jugu i u ravni. Isu. 10, 12. Isu. 10, 36.
  10. I Juda izide na Hananeje koji življahu u Hevronu, a Hevronu bijaše pređe ime Kirijat-Arva; i pobiše Sesaja i Ahimana i Talmaja. Isu. 14, 15.
  11. A odatle otidoše na Davirane, a Daviru prije bješe ime Kirijat-Sefer. Isu. 15, 15.
  12. I reče Halev: ko savlada Kirijat-Sefer i uzme ga, daću mu Ahsu kćer svoju za ženu.
  13. I uze ga Gotonilo, sin Kenezov, mlađi brat Halevov; i dade mu Ahsu kćer svoju za ženu. Sud. 3, 9.
  14. I kad polažaše, nagovaraše ga da ište u oca njezina polje; pa skoči s magarca. A Halev joj reče: što ti je? Isu. 15, 18.
  15. A ona mu reče: daj mi dar; kad si mi dao suhe zemlje, daj mi i izvora vodenijeh. I dade joj Halev izvore gornje i izvore donje. 1.Moj. 33, 11. 1.Sam. 25, 27. Jevr. 6, 7.
  16. A i sinovi Keneja tasta Mojsijeva izidoše iz grada palmova sa sinovima Judinijem u pustinju Judinu, koja je na jugu od Arada. I došavši življahu s narodom. 4.Moj. 10, 29. 4.Moj. 10, 32. 4.Moj. 21, 1. 5.Moj. 34, 3. Sud. 4, 11. 1.Sam. 15, 6. 1.Dnev. 2, 55. 2.Dnev. 28, 15. Jer. 35, 2.
  17. Potom izide Juda sa Simeunom bratom svojim, i pobiše Hananeje koji življahu u Sefatu, i raskopaše ga, i prozva se grad Orma. Isu. 11, 22. Sud. 16, 1. 1.Sam. 6, 17.
  18. I Gazu uze Juda s međama njezinijem, i Askalon s međama njegovijem, i Akaron s međama njegovijem. Isu. 11, 22. Sud. 16, 1. 1.Sam. 6, 17.
  19. Jer Gospod bješe s Judom, te osvoji goru; ali ne izagna onijeh koji življahu u dolini, jer imahu gvozdena kola. 1.Moj. 39, 2. 1.Moj. 39, 21. Isu. 17, 16. 2.Sam. 5, 10. 2.Car. 18, 7. Rim. 8, 31.
  20. I dadoše Halevu Hevron, kao što bješe zapovjedio Mojsije, a on izagna odande tri sina Enakova. 4.Moj. 14, 24. 5.Moj. 1, 36. Isu. 14, 9. Isu. 14, 13.
  21. A sinovi Venijaminovi ne izagnaše Jevuseja koji življahu u Jerusalimu; nego Jevuseji ostaše u Jerusalimu sa sinovima Venijaminovijem do ovoga dana. Isu. 15, 63. Isu. 16, 10. 2.Sam. 5, 6. 1.Car. 9, 21. Psal. 106, 34.
  22. Izidoše i sinovi Josifovi na Vetilj, i Gospod bijaše s njima. 1.Dnev. 7, 29.
  23. I uhodiše Vetilj sinovi Josifovi, a ime gradu bješe prije Luz. 1.Moj. 28, 19. Isu. 2, 1. Sud. 18, 2.
  24. I uhode vidješe čovjeka koji iđaše iz grada i rekoše mu: hajde pokaži nam kuda ćemo ući u grad, pa ćemo ti učiniti milost. Isu. 2, 14. 1.Sam. 30, 15.
  25. A on im pokaza kuda će ući u grad; i isjekoše u gradu sve oštrijem mačem, a onoga čovjeka pustiše sa svom porodicom njegovom.
  26. I otide onaj čovjek u zemlju Hetejsku, i ondje sazida grad, i prozva ga Luz; to mu je ime do danas.
  27. A Manasija ne izagna stanovnika iz Vet-Sana i sela njegovijeh, ni iz Tanaha i sela njegovijeh, ni stanovnika iz Dora i sela njegovijeh, ni stanovnika iz Ivleama i sela njegovijeh, ni stanovnika iz Megida i sela njegovijeh; i Hananeji stadoše živjeti u toj zemlji. Isu. 17, 11. Isu. 17, 12. Isu. 21, 25.
  28. A kad ojača Izrailj, udari na Hananeje danak, ali ih ne izagna.
  29. Ni Jefrem ne izagna Hananeja koji življahu u Gezeru; nego ostaše Hananeji s njim u Gezeru.Isu. 16, 10. 1.Car. 9, 16.
  30. Zavulon ne izagna stanovnika iz Kitrona, ni stanovnika iz Nalola; nego ostaše Hananeji s njim, i plaćahu danak. Isu. 19, 15.
  31. Asir ne izagna stanovnika iz Akona, ni stanovnika iz Sidona ni iz Alava, ni iz Ahaziva, ni iz Helve, ni iz Afika, ni iz Reova; Isu. 19, 24. Isu. 19, 29.
  32. Nego Asir življaše među Hananejima, stanovnicima one zemlje, jer ih ne izagna. Psal. 106, 34.
  33. Neftalim ne izagna stanovnika iz Vet-Semesa, ni stanovnika iz Vet-Anata; nego življaše među Hananejima stanovnicima one zemlje; i stanovnici u Vet-Semesu i u Vet-Anatu plaćahu im danak. Isu. 19, 38.
  34. A Amoreji pritješnjavahu sinove Danove u gori, i ne dadijahu im slaziti u dolinu.
  35. I Amoreji stadoše živjeti u gori Eresu, u Ajalonu i u Salvimu; a kad osili ruka doma Josifova, plaćaše danak. Sud. 12, 12.
  36. A međa Amorejima bješe od gore Akravimske, od stijene pa na više. 4.Moj. 34, 4.