1. I vidjeh u desnici onoga što sjeđaše na prijestolu knjigu napisanu iznutra i spolja, zapečaćenu sa sedam pečata. Isa. 29, 11. Jezek. 2, 9. Jezek. 2, 10. Dan. 12, 4. Otkr. 6, 1. Otkr. 8, 1.
2. I vidjeh anđela jaka gdje propovijeda glasom velikijem: ko je dostojan da otvori knjigu i da razlomi pečate njezine? Otkr. 10, 1.
3. I niko ne mogaše ni na nebu ni na zemlji, ni pod zemljom da otvori knjige ni da zagleda u nju. Jovan 1, 18.
4. I ja plakah mnogo što se niko ne nađe dostojan da otvori i da pročita knjigu, niti da zagleda u nju.
5. I jedan od starješina reče mi: ne plači, evo je nadvladao lav, koji je od koljena Judina, korijen Davidov, da otvori knjigu i razlomi sedam pečata njezinijeh. 1.Moj. 49, 9. Isa. 11, 1. Rim. 15, 12. Jevr. 2, 10. Jevr. 7, 14. Otkr. 22, 16. ČV
6. I vidjeh, i gle, nasred prijestola i četiri životinje, i posred starješina jagnje stajaše kao zaklano, i imaše sedam rogova, i sedam očiju, koje su sedam duhova Božijih poslanijeh po svemu svijetu. Isa. 53, 7. Zah. 3, 9. Jovan 1, 29. 1.Pet. 1, 19. Otkr. 4, 4. Otkr. 4, 5. Otkr. 6, 16.
7. I dođe i uze knjigu iz desnice onoga što sjeđaše na prijestolu.
8. I kad uze knjigu, četiri životinje i dvadeset i četiri starješine padoše pred jagnjetom, imajući svaki gusle, i zlatne čaše pune tamjana, koje su molitve svetijeh. Psal. 141, 2. Otkr. 8, 3. Otkr. 14, 2. Otkr. 15, 2.
9. I pjevahu pjesmu novu govoreći: dostojan si da uzmeš knjigu, i da otvoriš pečate njezine; jer si se zaklao, i iskupio si nas Bogu krvlju svojom od svakoga koljena i jezika i naroda i plemena, Psal. 33, 3. Isa. 42, 10. Dan. 4, 1. Mat. 26, 28. Dela. 20, 28. Ef. 1, 7. Jevr. 9, 12. 2.Pet. 2, 1. Otkr. 4, 11. Otkr. 13, 7. Otkr. 14, 3. Otkr. 17, 15.
10. I učinio si nas Bogu našemu careve i sveštenike, i carovaćemo na zemlji. 2.Moj. 19, 6.
11. I vidjeh, i čuh glas anđela mnogijeh oko prijestola i životinja i starješina, i bješe broj njihov hiljada hiljada,Psal. 68, 17. Dan. 7, 10. Jevr. 12, 22. Otkr. 9, 16.
12. Govoreći glasom velikijem: dostojno je jagnje zaklano da primi silu i bogatstvo i premudrost i jačinu i čast i slavu i blagoslov. ČVČV
13. I svako stvorenje, što je na nebu, i na zemlji, i pod zemljom, i što je na moru, i što je u njima, sve čuh gdje govore: onome što sjedi na prijestolu, i jagnjetu blagoslov i čast i slava i država va vijek vijeka. Psal. 150, 6. Jovan 5, 23. Ef. 3, 21. Fil. 2, 10. 1.Tim. 1, 17. ČV
14. I četiri životinje govorahu: amin. I dvadeset i četiri starješine padoše i pokloniše se onome što živi va vijek vijeka.