1. I znak veliki pokaza se na nebu: žena obučena u sunce, i mjesec pod nogama njezinijem, i na glavi njezinoj vijenac od dvanaest zvijezda. Isa. 60, 19. Rim. 13, 14. 2.Kor. 11, 2. Gal. 4, 26.
2. I bješe trudna, i vikaše od muke, i mučaše se da rodi. Isa. 53, 11. Mih. 5, 3. Gal. 4, 19.
3. I pokaza se drugi znak na nebu, i gle, velika crvena aždaha, koja imaše sedam glava, i deset rogova; i na glavama njezinijem sedam kruna; Dan. 2, 41. Dan. 7, 24. Otkr. 12, 13. Otkr. 13, 1. Otkr. 16, 13. Otkr. 17, 3. Otkr. 17, 9.
4. I rep njezin odvuče trećinu zvijezda nebeskijeh, i baci ih na zemlju. I aždaha stajaše pred ženom koja šćaše da se porodi, da joj proždere dijete kad rodi. 2.Moj. 1, 16. Dan. 8, 10. 1.Pet. 5, 8. Otkr. 9, 10. Otkr. 17, 18.
5. I rodi muško, sina, koji će pasti sve narode s palicom gvozdenom; i dijete njezino bi uzeto k Bogu i prijestolu njegovu. Psal. 2, 9. Otkr. 2, 27.
6. A žena uteče u pustinju gdje imaše mjesto pripravljeno od Boga, da se onamo hrani hiljadu i dvjesta i šezdeset dana. Otkr. 11, 3. Otkr. 12, 14. VB
7. I posta rat na nebu. Mihailo i anđeli njegovi udariše na aždahu, i bi se aždaha i anđeli njezini. Dan. 10, 13. Otkr. 20, 2.
8. I ne nadvladaše, i više im se ne nađe mjesta na nebu.
9. I zbačena bi aždaha velika, stara zmija, koja se zove đavo i sotona, koji vara sav vasioni svijet, i zbačena bi na zemlju, i anđeli njezini zbačeni biše s njom.1.Moj. 3, 1. Luka 10, 18. Jovan 12, 31. 2.Pet. 2, 4. Juda 1, 6. Otkr. 9, 1. Otkr. 13, 14. Otkr. 20, 2. Otkr. 20, 8.
10. I čuh glas veliki na nebu koji govori: sad posta spasenije i sila i carstvo Boga našega, i oblast Hrista njegova; jer se zbaci opadač braće naše, koji ih opadaše pred Bogom našijem dan i noć. Jov 1, 9. Zah. 3, 1. Otkr. 11, 15. ČV
11. I oni ga pobijediše krvlju jagnjetovom i riječju svjedočanstva svojega, i ne mariše za život svoj do same smrti. Luka 14, 26. Rim. 8, 37.
12. Zato veselite se nebesa i vi koji živite na njima. Teško vama koji živite na zemlji i moru, jer đavo siđe k vama, i vrlo se rasrdio, znajući da vremena malo ima. Otkr. 8, 13. Otkr. 10, 6. VB
13. I kad vidje aždaha da zbačena bi na zemlju, gonjaše ženu koja rodi muško.
14. I ženi dana biše dva krila orla velikoga da leti u pustinju na svoje mjesto, gdje će se hraniti vrijeme i vremena i po vremena, sakrivena od lica zmijina. 2.Moj. 19, 4. Dan. 7, 25. Dan. 12, 7. Otkr. 17, 3.
15. I ispusti zmija za ženom iz usta svojijeh vodu kao rijeku, da je utopi u rijeci. Isa. 59, 19.
16. I pomože zemlja ženi, i otvori zemlja usta svoja, i proždrije rijeku koju ispusti zmija iz usta svojijeh.
17. I razgnjevi se zmija na ženu, i otide da se pobije sa ostalijem sjemenom njezinijem, koje drži zapovijesti Božije i ima svjedočanstvo Isusa Hrista. 1.Moj. 3, 15. Otkr. 1, 2. Otkr. 1, 9. VBVBČV