- I vidjeh drugoga anđela jaka gdje silazi s neba, koji bješe obučen u oblak, i duga bješe na glavi njegovoj, i lice njegovo bješe kao sunce, i noge njegove kao stubovi ognjeni; Jezek. 1, 28. Mat. 17, 2. Otkr. 1, 15. Otkr. 1, 16. Otkr. 5, 2.
- I imaše u ruci svojoj knjižicu otvorenu, i metnu nogu svoju desnu na more, a lijevu na zemlju. Mat. 28, 18. Otkr. 10, 8.
- I povika glasom velikijem, kao lav kad riče; i kad on povika, govoriše sedam gromova glasove svoje.Jezek. 10, 5. Otkr. 8, 5.
- I kad govoriše sedam gromova glasove svoje, šćadijah da pišem; i čuh glas s neba koji mi govori: zapečati šta govoriše sedam gromova, i ovo ne piši. Isa. 29, 11. Dan. 8, 26.
- I anđeo kojega vidjeh gdje stoji na moru i na zemlji, podiže ruku svoju k nebu, Dan. 12, 7.
- I zakle se onijem koji živi va vijek vijeka, koji sazda nebo i što je na njemu, i zemlju i što je na njoj, i more i što je u njemu, da vremena već neće biti; Jer. 10, 10. Dan. 12, 7. Otkr. 4, 9. Otkr. 16, 17.
- Nego u dane glasa sedmoga anđela, kad zatrubi, onda će se svršiti tajna Božija, kao što javi svojijem slugama prorocima.Dan. 8, 19. Otkr. 11, 15.
- I glas koji čuh s neba, opet progovori sa mnom i reče: idi i uzmi knjižicu otvorenu iz ruke onoga anđela što stoji na moru i na zemlji.
- I otidoh k anđelu, i rekoh mu: daj mi knjižicu. I reče mi: uzmi i izjedi je; i grka će biti u trbuhu tvojemu, ali u ustima biće ti slatka kao med. Jer. 15, 16. Jezek. 2, 8.
- I uzeh knjižicu iz ruke anđelove, i izjedoh je; i bješe u ustima mojima kao med slatka, a kad je izjedoh, bijaše grka u trbuhu mojemu.
- I reče mi: valja ti opet prorokovati narodima i plemenima i jezicima i carevima mnogima.